Srpska
demokratska stranka konačno je porodila kandidate za najvažnije funkcije, osim
za člana Predsjedništva BiH. Novost je da je u raspodjelu ušla i pozicija
premijera, kao i funkcija predsjednika Narodne skupštine RS, naravno, pod
uslovom da Savez za promjene, u kojem je SDS vodeća partija, osvoji dovoljan
broj glasova za formiranje zakonodavne i izvršne vlasti.
Glavni
odbor Srpske demokratske stranke kandidovao je Ognjena Tadića za predsjednika
Republike Srpske i to nije veliko iznenađenje, uprkos činjenici da je bilo za
očekivati da se Mladen Bosić sudari sa Miloradom Dodikom, kandidatom SNSD-a,
DNS-a i SP-a.
Međutim,
rejtinzi su neumoljivi; Tadić je, od opozicionih funkcionera, najbolje rangiran
po svim anketama (bilo da su u režiji vlasti, opozicije, NDI…), koje mu ili
daju prednost nad Dodikom ili ga, u najgorem slučaju, stavljaju alpari njemu.
U
takvoj situaciji nije bilo dileme i očekivano je uzmaklo pred egzaktnim.
Nakon
ovakve odluke, Mladen Bosić bio je prisiljen izjasniti se o sopstvenom statusu u
mogućem konstruktu vlasti nakon oktobarskih izbora.
Pozicioniranje
ka članu Predsjedništva BiH, Bosića je dovodilo u situaciju da bude optužen da
mu je bitnija funkcija predsjednika SDS od pozicije predsjednika RS, što bi,
dodatno pratila, paskvila da se uplašio Dodika, uzmakao i odigrao ziheraški. (SDS je ranije donio odluku da predsjednik stranke
napušta tu poziciju ukoliko postane predsjednik RS).
Bosić
bi se vrlo teško odbranio od takvih optužbi i povukao je najjači mogući potez
- javno je istakao kandidaturu za
budućeg premijera.
Ta
pozicija, nakon izbora, biće najnezahvlanije mjesto na Planeti i budući
premijer (ma ko on bio) naći će se na strašnom udaru, jer će ekonomska kriza i
finansijske dubioze dostići svoj istorijski maksimum.
Nominacija
za premijera je kandidovanje za Pakao i Bosiću niko, nakon ovog poteza, ne može
spočitavati nedostatak političke hrabrosti, hedonizam, ziheraštvo… Štaviše.
Uz
to, SDS će sada komparirati Bosićevu kandidaturu za premijera sa onom
Aleksandra Vučića, koji je isto učinio na vanrednim izborima u Srbiji, održanim
prije par mjeseci.
Tu
poveznicu sa Vučićem SDS će maksimalno iskoristiti, kao i činjenicu da se za
Bosića ne vežu nikakve koruptivne i kriminalne afere.
Bosić
je na sebe preuzeo najtežu ulogu, mnogo težu od direktnog sudara sa Dodikom,
ali od političara koji pledira da bude lider takvi potezi se i očekuju.
Međutim,
mora se reći da najveći nedostatak ovakvog raspleta nisu imena nominovanih, već
tajming objave. Da su imena objavljena prije mjesec, dva ili više, a ne u
zadnji čas i to carskim rezom, danas bi SDS i Savez imali znatno ofanzivniju
poziciju od postojeće i izbjegnute bi bile optužbe za uzmicanje, koje će
uslijediti, bez obzira na njihovu neosnovanost.
Uz
to, kandidati bi imali znatno više vremena da predstave šta namjeravaju
učiniti, da razjasne planove, platforme, akcije, zakone koje pripremaju…
Ovako,
za to im je ostalo malo vremena, a biće i pod pritiskom spekulacija, koje se
roje mjesecima. I koje će uzrokovati štetu. Koliku, saznaćemo nakon 12.
oktobra.
Glavni
odbor SDS-a napravio je grešku što nije usvojio i treću kandidaturu, već je prepustio
nominaciju za člana Predsjedništva BiH ostalim članicama Saveza za promjene.
Mnogi
su skloni već proglasiti Mladena Ivanića za kandidata u trci za člana Predsjedništva.
Desi li se to, SDS-ova velika greška postaće kardinalna i na javnoj sceni ćemo
imati priliku vidjeti kako Savez sam sebi stvara Ahilovu petu.
Istina,
SDS je ponudio kandidaturu ostalim članicama Saveza, ali NDP ne interesuje ta
pozicija i, prema dogovoru, Dragan Čavić bi sjeo u stolicu predsjednika parlamenta
RS, ukoliko ova opcija dođe na vlast.
Mnogo
je razloga zbog kojih Savez nikako ne treba dati kandidaturu Ivaniću, osim
činjenice da je PDP poluraspadnuto političko truplo, bez šanse za ozdravljenje.
Prije
svega, zbog Ivanićevog prljavog manira korištenja političkih ucjena i njegovog
šurovanja sa Dodikom protekle dvije nedelje. Uz to, Ivanić je od NDP-a tražio
da napusti Savez i da izbaci svog kandidata za predsjednika RS, što su Dragan
Čavić i Krsto Jandrić eksplicitno odbili.
Dalje,
nisu oktobraski izbori u funkciji ispunjavanja Ivanićevih tlapnji, već zadnji pokušaj
da mirnim putem dođe do promjene Režima.
Još
su dva detalja veoma važna - ukoliko Ivanić kojom nesrećom dobije nominaciju,
oba kandidata Saveza biće iz Banjaluke, čime će Savez, a i SDS, izignorisati ravnopravnu
regionalnu zastupljenost, na čemu su do sada insistirali kao na bitnoj odrednici
sopstvene politike.
Ne
treba smetnuti sa uma ni činjenicu da su Tadić i Ivanić i prije četiri godine
bili “kandidatski par” i da su izgubili od SNSD-ovog dvojca Dodik-Nebojša Radmanović,
što je, bez sumnje, vrlo vrlo neugodno sjećanje, koje će suprotstavljena im strana
znati iskoristiti.
Najvažnije
od svega je da eventualno kandidovanje Ivanića znači da Savez nije do kraja
iskren u svojim najavama borbe za promjene. Promjena nema sa potrošenim kadrovima, čija je politika sastavljena od
prljavih ucjena.
Sam Ivanić je u nekoliko navrata
ustvrdio da on insistira da PDP dobije kandidaturu, a da on lično ne mora biti
nominovan. Evo sjajne prilike da pokaže da svi oni (u njih se ubraja i
potpisnik ovih redova) koji tvrde da mu je isključivo stalo do sopstvene
koristi, a nikako do stranke, nisu u pravu, tako što će kandidovati nekog od
mlađih kadrova PDP-a za poziciju člana Predsjedništva BiH.
Ukoliko želi sebe predstaviti
kao političara od digniteta, a ne kao malog sitnog ucjenjivača (na kojeg
neodoljivo liči), Ivanić će Savezu predložiti imena Miroslava Brčkala (Pale,
kvalitetan kadar), Slavka Vučurevića (Trebinje, sirov, ali uspješniji od
Ivanića), Slaviše Markovića (Bijeljina, kvalitetan kadar) ili Branislava
Borenovića (Banjaluka, viđen kao Ivanićev nasljednik).
Bilo ko do pomenute četvorice
ostaviće mnogo dublji, kredibilniji i kavlitetniji utisak na birače u paru sa
Tadićem, od potrošenog i sebičnog Ivanića. Ujedno bi to bio i tračak nade za
PDP da neće završiti na deponiji, što im, u svakoj drugoj varijanti, slijedi.
Sada su na redu stranke vlasti,
a i tamo se zakuvava pred konačnu zapršku, jer se i Pero Đokić „s onog
političkog svijeta“ sjetio da bi mogao biti kandidat za člana Predsjedništva
BiH. Ucjene unutar Režima trajaće do utorka kada ćemo saznati ko je
najkvalitetnije prijetio.
