Piše: Slobodan Vasković
1.
Milorad Dodik, šef “Kolektivnog Kolonijalnog Nasilnog Režima” u Republici Srpskoj, otužni je pajac koji ne odustaje od opasnih namjera čiji je cilj potpuno devastiranje i uništenje Srba kao naroda na teritoriji BiH, odnosno njenog entiteta Repulika Srpska.
2.
Nakon što je, za vrijeme svoje gotovo dvodecenijske autokratske vladavine, protjerao sa teritorije RS trećinu njenog stanovništa, sa najvećim procentom Srba među onima koji su otišli, nastavlja sa daljim udarima na narod koji je preostao i nije još uvijek otišao.
3.
Dodik pokušava spasiti samo sebe i isključivo svoje interese u RS, koji su ogromni, jer je u potpunosti privatizovao sve resurse RS, prethodno poništavajući institucije entiteta.
4.
Oktroisan na poziciju predsjednika RS, nakon što je pokrao izbore za tu funkciju 2022. godine, od dijela zemalja Evropske Unije koje su podržale krađu izbora, Dodik, očito, nije ispunio svoj dio dogovora.
5.
U centru Dodikovog odbrambenog mehanizma je isključivo proces koji se vodi protiv njega u Sudu BiH, a da bi ga zaustavio, on uporno podmeće srpski narod kao žrtvu koju treba prinijeti ne bi li se on riješio tog, po njega, opasnog tereta.
6.
Pajac, koji nije u stanju niti može da otvori račun u bilo kojoj banci u Republici Srpskoj, tvrdi narodu kako će on i kleptokratskoklijentelistička elita koja čini “Kolektivni Nasilni Nenarodni Režim” satrati “njih”, misleći pritom na SAD i njihove partnere. Nije čak ni smiješan, već je za žaliti.
7.
Da je Dodik išta drugo sem isluženi Pajac, smogao bi moći i snage da otvori račun u nekoj od banaka koje djeluju u RS i tako pokaže/dokaže svima da on ima snage da “satare njih”. Ne da poziva narod, već da to uradi on lično, "kao geopolitička sila".
8.
Umjesto toga, on je nastavio da prijeti, iznosi ultimatume i nastavlja da navlači bijedu na vrat Srbima. I to ne samo Srbima koji žive na teritoriji BiH i RS, već i Srbiji, što je, očekivani, nož u leđa zvaničnom Beogradu.
9.
Dodik je jeftini prevarant: prijeteći da će napraviti probleme, svjestan da će teško sradati narod ukoliko to učini, ali sa nadom da će on uspjeti pobjeći, pribjegao je ultimatumu u kojem traži da Zapad naloži Kristijanu Šmitu da povuče nametnutu odluku o tehničkim izmjenama Izbornog zakona BiH.
„Predlažem da pokušamo relaksirati situaciju u BiH na sljedeći način - da se od strane kolonijalne uprave ponište sve odluke lažnog Šmita u roku od sedam dana“, rekao je Dodik u svom obraćanju na sjednici Narodne skupštine RS.
10.
Ne ide Dodik na ovu varijantu, koja se, ubijeđen sam u to, neće desiti, bez iskustva. Prije sedamnaest godina, kada je bio u punoj snazi, Dodik je prisilio tadašnjeg visokog predstavnika za BiH Miroslava Lajčaka da povuče svoju nametnutu Odluku i tako sam sebi slomije kičmu, a OHR prevede u status “Mrtvog konja”.
Da podsjetim (a pisao sam o tome u tekstu - Projekat “Jahač Mrtvog Konja” - Dodikovo Treće Iskušenje), sukob je izbio kada je, 19.10.2007., tadašnji visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak svojom Odlukom nametnuo Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine.
Izmjenama je bilo precizirano da Savjet ministara može donositi odluke i bez prisustva ministara iz reda srpskog naroda, ukoliko oni ne budu dolazili na sjednice i tako vršili opstrukciju rada tog tijela.
Lajčak je imao namjeru da spriječi bilo kakvu blokadu rada institucija BiH, koja je i tada, kao i sada, bila uobičajena.
Nakon toga, uslijedio je oštar napad Dodika i njegovih najodanijih seiza na Lajčaka, OHR i Zapad u cjelini.
Lajčak nije izdržao i povukao je, u decembru 2007., svoju Odluku, umotavajući je u “Autentično tumačenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara BiH”, što nije imalo nikakve veze sa izmjenama Zakona koje je nametnuo, već ih je ukinulo.
Svojim postupkom Lajčak je dao krila Dodiku i stvorio mu mogućnost da ucjenama narednih 17 godina kao taoce drži sve u BiH, pa i OHR.
Istovremeno, Lajčak (najtoksičniji visoki predstavnik po BiH) je povlačenjem svoje Odluke gotovo sahranio OHR, što je jasno vidljivo iz sadašnjeg odnosa prema visokom predstavniku Kristijanu Šmitu.
“Ne želim da budem jahač mrtvog konja”, rekao je Lajčak za Televiziju OBN (01.02.2009. godine), dodavši da ne smatra da je BiH "mrtav konj", već da su to trenutno instrumenti međunarodne zajednice koji se koriste u BiH.
Pri tome je zaboravio tada reći (a mogao bi i sada) da je on lično “ubio” OHR ili instrumente međunarodne zajednice koji se koriste u BiH.
11.
Kada su ti instrumenti ponovo reaktivirani, a za to je trebalo duže od deceniju i po, Dodik se vraća na recept “Lajčak” kako bi ponovo pokušao izdejstvovati pobjedu nad Zapadom.
12.
Uzalud se vraća, jer se to ovaj put neće desiti; Dodik, za razliku od 2007. godine, kada je emitovao ogromnu političku moć, danas prezentuje samo nemoć, a u toj nemoći pokušava zloupotrijebiti oktroisanu poziciju predsjednika RS da narod gurne u sukob.
13.
Dodik je svoj Ultimatum postavio u tri nivoa; Drugi je parlamentarna skupština BiH i njegovi zahtjevi prema tom domu.
Ukoliko “kolonijalna uprava ne poništi odluke Šmita”, Dodik je predložio da predstavnici RS zakažu sjednicu Parlamentarne skupštine BiH i da ta skupština proglasi nedozvoljenim i ništavnim Šmitove odluke, da zabrani organima BiH primjenu tih odluka i da proglasi sajt OHR-a neprihvatljivim i antizakonitim mjestom objave akata.
Potom, naveo je Dodik, predlaže da parlament BiH zabrani Službenom glasniku BiH da objavljuje akte stranaca i njihovih organizacija.
Predložio je i da se na sjednici Predstavničkog doma parlamenta BiH donese Izborni zakon BiH, sa svim tehničkim poboljšanjima koja bi bila primjenjena na sljedećim izborima, ali da se razvlasti Centralna izborna komisija BiH (CIK), koju je nazvao „paradržavnim insitutom“.
Dodik je dalje predložio da Parlamentarna skupština BiH potvrdi da je ona jedino mjesto koje može donositi zakone na nivou BiH, da se utvrdi brzi put približavanja EU, kao i da se donese deklaracija kojom će se potvrditi teritorijalni integritet BiH, sa političkim sistemom predviđenim Ustavom BiH.
On je zatražio i da se „državnim neprijateljima BiH“ proglase visoki predstavnik Kristijan Šmit, kao i američki, britanski i njemački ambasadori, da im se zabrani djelovanje u BiH i da se „izbace“ iz zemlje.
„Ako se to ne desi, predlažem da RS odmah do kraja obustavi djelovanje u institucijama BiH, da se raskine partnerstvo sa koalicijom Trojka i da se ponudi partnerstvo Stranci demokratske akcije, ako to SDA želi“, naveo je on.
14.
Naravno da ništa od svega navedenog neće biti usvojeno u Parlamentu BiH i jasno je da Dodik svjesno ide u izazivanje sukoba u BiH i sa Zapadom.
Nije to nikakvo iznenađenje, jer je Dodik pritjeran u ćošak, nabijen u rupu iz koje nema kud i spreman je na sve, vjerujući da i neko mogao da proguta njegove prejeftine blefove.
„Stranci znaju da su pretjerali (nametanjem odluke o tehničkim izmjenama Izbornog zakona, op.aut.). Ako ih pustimo, satraće nas. Ali, mi ćemo satrati njih“, rekao je Dodik.
Dodik je zaista van sebe; Normalna osoba nikada ne bi mogla dati ovakvu izjavu, jer je činjenica da je Dodik gotovo satran, preostalo je još nešto malo od njegovog političkog habitusa, a njegovo “bildanje”, na način na koji ga predstavlja, djeluje kao “napuhivanje mišića duvanjem u palac”.
15.
Međutim, Dodik je uvijek mjera za bezgranični egoizam i mjera za antisrpstvo, i to maksimalna, jer na vrlo bijedan i podmukao način pokušava da u probleme koje je sam sebi napravio, pa u njih uvukao Republiku Srpsku, sada pokuša uvući i Srbiju.
“Ako se ništa od toga ne desi predložiću da se na Vaskršnjem saboru insistira na Srbiji kao garantu Dejtonskog sporazuma, koja bi trebalo da konstatuje da su Bošnjaci prekršili Dejtonski sporazum i Srbija garantuje da će pred međunarodnim organizacijama braniti RS i njena prava”, rekao je Dodik.
Zaista je riječ o osobi bez trunke morala, koja pokušava da Srbiju suprotstavi dijelu sopstvenog stanovništva - Bošnjacima, tako što bi osudila dio njihovog naroda u BiH.
Zvanični Beograd ima odlične odnose sa Bošnjacima koji žive u Srbiji; Mnogo investiraju u taj dio države gdje žive Bošnjaci, ubijeđen sam, nikada sebi neće dozvoliti da postupi po bilo kakvom suludom Dodikovom zahtjevu.
16.
Ako već može da “satare njih (Zapad)”, kao što to tvrdi, zbog čega onda gura Srbiju ispred sebe? Zato što mu je Srbija bila i ostala meta i zato što politički kepec, što je sadašnja Dodikova politička veličina, vjeruje da će mu poći za rukom da svoje lične probleme sa pravosuđem u BiH nametne kao dio nacionalne politike Srbije.
17.
Dodik je, potvrđuje se to, bio i ostao Najveći Neprijatelj Srba, Republike Srpske i Srbije.
Pokušaji razaranja BiH samo su način da to i pokaže i pokuša realizovati svoje antisrpke namjere kako bi Srbija i Srbi, kao narod, bili optuženi za zlo koje on i njegova pljačkaška kamarila čine.
18.
Dodik tvrdi da će ići do kraja, te je predložio da RS nastavi da radi na sprovođenju odluka o statusu ovog bh. entiteta i da se povuče iz svih sporazuma, kojima su formirane državne institucije na državnom nivou, poput Oružanih snaga BiH, Uprave za indirektno oporezivanje…
Dodik je predložio i da se odmah usvoji nacrt Izbornog zakona RS, te da RS u budućnosti radi na modernizaciji i opremanju svoje policije.
19.
Dodik je rekao mnogo toga, ali je zaboravio reći najvažniju činjenicu - On će u svemu ovom ići do sopstvenog kraja, a Srbi, kao narod, uspjeće preživjeti i njega.
