Piše: Slobodan Vasković
Čitam post Jovane Kisin - Zagajac, advokatice i aktivistkinje, koja se godinama bori protiv nasilja, nezakonitosti, jednoumlja, brutalnosti…
Napadnuta je u Gospodskoj, jedva je, kako piše, izbjegla udarac. Napadali su je i ranije, prijetili joj, kako navodi u postu.
“Mržnja raste, nasilja je sve više, a ja, kada saberem sve te slučajnosti postajem skeptična na slučajnost”, navodi Kisinova.
Nema tu nikakve slučajnosti; Niti skepse.
Takav gnusni akt je sasvim očekivan. Nije jedini i ne prolazi kroz sav taj užas samo Kisinova.
Brojni ćute o onom što doživljavaju i preživljavaju.
Napad na nju, odnosno napadi na nju i svakog ko se ponaša i djeluje kao ona, pažljivo su režirani i izvedeni.
Izvorište jeste mržnja, kao što misli, ali ne nekontrolisana, već ukalupljena u nakazni sistem koji je stvorio vrlo precizne planove zastrašivanja i ućutkivanja, anesteziranja, bez pitanja za cijenu, drugačijih mišljenja.
Precizni planovi sa poodavno pripremljenim “izvođačima radova”, koji ne prezaju ni od čega.
Takav im je posao. Nije to nikakav beskućnik, taman posla, Kisinovu je napao vojnik Režima, jer ona Režimu smeta, kao što im smeta svako sličan njoj.
Prije toga su je, naravno, pratili i dali napadaču znak. Nema paranoje, to je jednostavno tako - njihov način ponašanja. Potvrđuje to i “djelovanje” policije na način na koji ga je opisala. Da je takozvana policija suprotno postupila od načina na koji je to Kisinova opisala bio bih šokiran.
Nasilja će tek da bude sve više i više; Već sada ga je premnogo, a ni u ranijim godinama vladavine Režima nije ga nedostajalo.
Uvijek je to bilo zadnje uporište Hulja, koje stoje i iza napada na Kisinovu.
I Hulje neće prestati sa tim, jer ne namjeravaju otići sa vlasti prije nego li proliju nečiju krv.
Ili krv mnogih.
