Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik je 13.10. ove godine na društvenoj mreži “X” ustvrdio da su “SAD neprijatelj Republike Srpske”.
Bila je to njegova reakcija na intervju ambasador SAD u BiH Majkla Marfija koji je izjavio da građani Republike Srpske nemaju razloga da brinu, jer SAD nisu njihov neprijatelj.
“Naravno da Marfi laže. On je neprijatelj Republike Srpske, a samim tim naš neprijatelj su i SAD“, odgovorio je vulgarno Dodik na Marfijevu konstataciju da SAD nisu neprijatelj Republike Srpske.
Mjesec dana nakon toga, Dodikovi predstavnici Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH uputili su pismo američkom Senatu i Kongresu u kome su naveli “da je BiH već dugo utočište radikalnih islamista i da nacionalističke politike najvećih bošnjačkih stranaka potvrđuju namjeru da BiH vladaju bez Srba i Hrvata”.
Potom su Dodikovi parlamentarci, u pismu američkom Senatu i Kongresu, najvišem zakonodavnom tijelu SAD-a, koje su, prema Dodiku, “neprijatelj Republike Srpske”, optužili OHR “da, uz podršku mnogih zapadnih država, pokušava da centralizuje BiH, koncentrišući na taj način svu vlast u rukama Bošnjaka i jačajući islamistički vrh u Evropi”.
Dodikovi parlamentarci nisu propustili priliklu da “posavjetuju” kongresmene i senatore “neprijateljske RS”, ističući da “Zapadne države, umjesto toga, treba da djeluju u skladu sa svojim bezbjednosnim interesima i poštuju međunarodno pravo tako što će podržati odavno zakašnjelo zatvaranje OHR-a i poštovati decentralizovanu ustavnu strukturu BiH”.
Na kraju se ističe da je “uprkos trenutnim turbulencijama u BiH, Republika Srpska uvjerena da BiH može uspjeti i postati prosperitetna članica EU nakon što se Dejtonski sporazum i Ustav BiH vjerno sprovedu, uključujući poštovanje ustavnog uređenja BiH i obnovu demokratske samouprave”.
Logično je zapitati se zbog čega je Dodik naložio svojim parlamentarcima da pišu “SAD-u koje su neprijatelj RS” i da li zaista misle da će “neprijatelji RS” promijeniti svoje mišljenje o njemu, Dodiku (ne i o srpskom narodu), nakon što im je on najvulgarnije izvrijeđao kompletnu administraciju (od predsjednika SAD-a Džoa Bajdena, preko Entonija Blinkena, Gabrijela Eskobara, pa do ambasadora SAD u BiH Majkla Marfija).
Ima li iko toliko naivan da pomisli kako će bilo ko u Vašingtonu prihvatiti Dodikove hladne obloge,“savjete” i uslovljavanje vraćanjem na “Vrhovno tumačenje Dejtona uskospecijalizovane grupe stručnjaka iz Bakinaca”?
Dodikovo pismo, jer to jeste njegovo pismo, upućeno kurirskom parlamentarnom poštom, potpuno je irelevantno i niko ni u Kongresu ni u Senatu SAD-a neće ga ni pogledati, a kamoli razmatrati, jer je Dodik, sa nizom najbližih saradnika, na Crnoj listi SAD-a, podvučen snažno kao jedan od rušitelja Dejtonskog mirovnog sporazuma i same države BiH.
Ovaj malicioni, jezivi pamflet je najtoksičniji i najodvratniji spinotpad, kojim se pokušavaju zloupotrijebiti strašni događaji u Gazi, prije toga u Izraelu.
Dodik odlično zna da svojim jezivim, mračnim pismom neće osvojiti nijedan politički poen ni u Kongresu ni u Senatu SAD-a.
Njima pismo nije ni upućeno, već, primarno, javnosti u BiH (adresa Senatori i Kongresmeni SAD je opaka manipulacija), a namjera mu je kako jačanje antisemitizma, tako i raspirivanje islamofobije, ali i antihrišćanstva u BiH.
Ukratko, Dodik nastavlja sa raspirivanjem zla i mržnje u BiH, pokušavajući zloupotrebom jezivog nasilja, što jeste rat u Gazi, sebe dovesti u poziciju bar mikron bolju od trenutne u kojoj se nalazi - a nalazi se čvrsto pribijen uza zid, bez gotovo ikakvih šansi da se pomjeri.
Dodika nikada ne treba potcijeniti, kao ni njegovu spremnost da posegne i za najužasnijim stvarima kako bi odbranio isključivo sebe i nikog drugog osim sebe, a njegovo pismo je dalja svjesna, zlonamjerna radikalizacija međuetničkih i međuvjerskih odnosa u BiH.
To su stvarni Dodikovi ciljevi i oni će naći, nažalost, dio “tla” na kojem će se “primiti”.
Dodik, odgovorno to tvrdim, priželjkuje da se u BiH dogodi nasilni akt, bilo kakav; Moguće žrtve eventualnog nasilnog akta ga ne interesuju, jedino što mu je bitno jeste da pokuša poboljšati svoju demoliranu poziciju.
Nakon njegovog ogavnog pisma, neophodno je da sve policijske i bezbjednosne agencije podignu stepen bezbjednosti na najviši nivo, jer je Dodik spreman na sve.
I postaje sve opasniji, što je pribijeniji uza zid.
Dodik, koji je devastirao Republiku Srpsku u svakom pogledu, sada od nje pravi nosač sa kojeg je spreman otpočeti svako zlo koje bi njemu donijelo korist.
Nije to nikakvo iznenađenje; Štaviše, sasvim je očekivano.
