Piše: Slobodan Vasković
1.
Pokušaj Milorada Dodika da (s)ruši Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, teško mu se obio o glavu: Vučić je prozreo Dodikovu podlu i prljavu igru i na vrijeme spriječio lidera SNSD-a da mu zada teži udarac.
2.
Da Dodik radi Vučiću o glavi napisao sam u nekoliko tekstova, od kojih ću pomenuti - “Grigorije u funkciji Dodikovog ‘Borbenog’ Ovna protiv Vučića”, (18.01.2021).;“Dodikov AntiBeogradski Ešalon: Grigorije, ‘Srbska čast’, ‘Crveni Kombi’ Stevandić, Simić, Lukač i ostali veterani podzemnih, niskih i prljavih napada”, (22.07.2020.); “Slike sa ‘Ruskih Ulica’; Poneka prijetnja iz RS ministru iz Vlade Srbije i uzgredna promjena registarskih tablica”.
Tu je i tekst: Grigorijev Kondominijum: Ekumenista, Sjecikesa, Utjerivač dugova i ponešto o tome kome bi se trebalo “prosvirati čelo” (Video+Video), objavljen 25.01.o.g.
3.
Dodik demantuje da ruši Vučića, ali govori neistinu. Njegovi pokušaji rušenja Vučića su kontinuirani i traju mjesecima i on koristi velike materijalne, ali i ljudske resurse u Beogradu (gdje ima jaku agenturnu mrežu) da pokuša nanijeti teške udarce predsjedniku Srbije.
4.
Srbija je u nekoliko navrata spasila Republiku Srpsku od bankrotva, ali Dodik nije pokazao zahvalnost; Štaviše, on smatra da bi Srbija trebalo da in continuo finansijski podržava entitet, a da on i njegova kleptokratsko - kliojentelistička ergela ulizica i pljačkaša rade sa tim novcem šta hoće.
5.
Srbija je RS dala više od sto miliona evra bespovratne pomoći, uložila ogromna sredstva u infrastrukturne objekte, pomogla snažno tokom napada pandemije, ali Dodiku je to sve bilo malo - On bi da upravlja i Srbijom, posebno njenim finansijama.
Malo je Spodobi bila i druga vrsta podrške koju je imao iz Beograda, zahvaljujući činjenici da je na visokoj funkciji u BiH (trenutno predsjedavajući Predsjedništva BiH), koju maksimalno zloupotrebljava.
6.
Vučić je sve to uvidio i Dodika sveo na mjeru molioca, jer i nije imao drugog načina da amortizuje pokušaje njegovih udara.
Otvoren udar rukovodstva Srbije na čelništvo RS bio bi shvaćen kao raskol i načinila bi se nepopravljiva šteta.
Međutim, svemu dođe kraj, pa i podršci koju je Dodik sasvim nezasluženo imao.
7.
Zato Vučić i dalje Dodika drži u puzajućoj poziciji, što je autokrati iz RS nepodnošljivo i neprihvatljivo, jer on smatra da bi trebalo da odlučuje (čitaj pljačka) i u Srbiji, kao i u RS.
8.
Jedan od pravaca kojima je Dodik jurišao na Vučića jeste direktno miješanje u izbor Patrijarha SPC-a, gdje Dodik pokušava da izlobira da na čelo SPC-a zasjedne Ekumenista, kriminalac i hohštapler - biskup Grigorije.
9.
Da podsjetim, kako bi se osvetio Vučiću, Dodik je snažno podržavao Grgorija u njegovom političkim napadima na predsjednika Srbije, a potpuno se razgolitio u intervjuu “Politici” (17.01.2021.); Tada je na “klopka-pitanje” - Kako komentariše navodne političke ambicije vladike Grigorija, posebno s aspekta jer ste prijatelj i s njim i s Vučićem, odgovorio: Mi ne bi trebalo da se petljamo i miješamo u te političke procese, ali mi često govore da je vladika Grigorije najavio neku vrstu svojih političkih angažmana, iako ja to nisam tako razumio. Ali ako se odluči za to, mislim da to neće biti dobro”.
Dodik je, defakto, rekao da on nakon dugog niza Grigorijevih poltičkih poruka i ataka na vrh Srbije “nije shvatio da se on želi politički angažovati”, što je notorna laž. Dodik je tada, tim intervjuom, i “neshvatanjem Grigorijevih postupaka” podržao njegove dalje napade na rukovodstvo Srbije.
10.
“Iluminaciju” je doživio kada je shvatio da je raskrinkan, pa je, tokom intervjua za “Novosti” (27.01.2021.), iznenada “shvatio” da se Grigorije MOŽDA miješa u politički život Srbije.
“Oni koji žele da se bave politikom ne mogu u isto vreme da se bave najodgovornijim poslovima u Crkvi. Treba da ostane odvojenost crkve od države. U vremenu kada je aktuelan proces izbora novog poglavara SPC, apsolutno podržavam napore naše crkve da do toga dođe na jedan transparentan način. Koga god izabere SPC, za mene će biti prihvatljiv i biće podržan”, rekao je Dodik dodajući “da ne deli političke stavove s njim (Grigorijem, op.aut)”.
(Dodik bi trebalo bar da zna da SPC nema Poglavara, kako on to kaže, već Patrijarha.)
11.
Dodiku je trebalo čitavih deset dana da “shvati” ono što Grigorije radi po njegovom nalogu već mjesecima. Grigorije je bio i ostao Dodikov “Borbeni ovan” protiv Vučića.
12.
Međutim, u istom intervjuu “Novostima” Dodik je naglasio da je imao dobru saradnju sa vladikom Grigorijem dok je službovao u Hercegovini.
“Ali i tada njegovo delovanje na političkom planu nije bilo vidljivo i nije bilo nikakvih namera. Njegov pristup mešanju u politički život nije dobar. To ne koristi Crkvi, a ne pomaže ni državi. Jedinstvo SPC i države je najvidljivije kroz očuvanje naših nacionalnih interesa”, rekao je Dodik za “Novosti”.
Još jedna u nizu njegovih laži, jer je svima, ali baš svima, opoštepoznato da je Grigorije cijelih dvanaest godina bio stranački biskup SNSD-a (od 2006. kada je Dodikova sranka došla na vlast do 2018., kada je SPC Grigorija sklonio iz Hercegovine i postavio za episkopa diseldorfskog i njemačkog).
U tom periodu, u tih dvanaest godina, Grigorije je permanentno agitovao za SNSD, uništavao Dodikove kritičare, kleo ih, kamenovao, prijetio da će ih “progutati kao šampitu”, ali izvršio i brojna kriminalna djela, teška desetine miliona KM, u saradnji sa najvišim funkcionerima SNSD-a i Režima koji je satrao RS, pretvarajući je u “sprženu zemlju” i dovodeći narod na ivicu biološkog opstanka.
13.
Nažalost, takvo djelovanje, uz uništenje svih institucija, dovelo je do situacije da je biološli opstanak Srba na prostoru BiH već sada krajnje upitan i procjene nisu ni u najmanjem optimistične. Pisao sam već o tome u nekoliko navrata, ali je brisanje Srba iz BiH Režim nastavio.
14.
Ključni krivac za ugrožavanje biološkog opstanka Srba u BiH je Dodikova nenarodna, anticivilizacijska, neljudska vlast kojom je porobio sopstveni narod, od kojeg je jedan dio, nažalost, pristao na ponudu Uzurpatora i Uništitelja svih entitetskih institucija - prihvatili su “mirno i sigurno ropstvo” kao protivuslugu za poslušnost Režimu.
15.
Arbitri/Uzurpatori, na čijem čelu je Dodik i koji definišu našu nesretnu stvarnost, dali su im tu ponudu, koju su oni prihvatili i, robovski poslušni, ne žele da vide nasilje, pljačku, potpunu kriminalizaciju i uništavanje svih segmenata društva, koje sprovodi Režim.
Prihvatanjem ponude Uzurpatora pristali su i na aboliranje njihovih počinjenih teških nedjela, čije posljedice su se listom pokazale pogubnim po stanovništvo; Prihvatanje njihove ponude je saučesništvo u sopstvenom satiranju do konačnog nestanka; Prihvatanje njihove ponude je prihvatanje oduzimanja i minimuma ljudskog dostojanstva.
16.
Nažalost, to je stvarnost u RS, ali je Dodik, opijen bezgraničnom moći, krenuo da uređuje stvarnost ne samo u RS i BiH, već i u Srbiji.
17.
Vučić to nije dozvolio i Dodik je raskrinkan u potpunosti.
Dodikovo posipanje pepelom teško da će mu pomoći da povrati podršku koju je imao, jer bi, izvjesno, u tom slučaju, ponovo krenuo da zabije nož u leđa Vučiću.
18.
Predsjednik Srbije teško je udario nekoliko puta Dodika, toliko teško da je još uvijek na podu.
19.
Dodik je 20.01.o.g. izjavio da će "u utorak 26. januara u Beogradu razgovarati i sa zvaničnicima Srbije o tome da jedan dio vakcina, koje je Srbija dobila od Kine, proslijedi i Srpskoj”.
Ne postoje informacije da je do tog sastanka došlo, ali postoje da je Dodik već dva dana u Beogradu i da na sve načine pokušava doći do nekog iz rukovodstva Srbije, ali mu to ne polazi za rukom. (Do zaključenja ovog teksta nije uspio u svojoj namjeri.)
Razlozi su više nego jasni.
20.
Dodik će prisustvovati svečanoj ceremoniji otrkivanja spomenika Stefanu Nemanji, ali će tu biti prisutani Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.
21.
Vrijeme je da Dodik ode; Uništio je sve čega se dohvatio. Neistina je da nema alternative.
Ma koliko surovo vrijeme bilo alternativa uvijek postoji.
Pokazale su to i pobjede opozicionih kandidata u Banjaluci i Bijeljini, Draška Stanivukovića i Ljubiše Petrovića.
22.
“Ako sloboda išta znači, onda znači pravo da se ljudima kaže ono što ne žele čuti” (Džordž Orvel).
