Piše: Slobodan Vasković
1.
U Republici Srpskoj, 26.01.2021. godine, održani su izbori za člana VSTV-a, iz reda sudija zaposlenih u osnovnim sudovima, okružnim sudovima, okružnim privrednim sudovima i Višem privrednom sudu. Pravo glasa je imalo 300 sudija. Taj broj sudija bi, u svakoj normalnoj zajednici, bio garancija da će biti izabran jedan od najboljih među njima.
2.
Međutim, 26.01.o.g., pokazalo se da je tih 300 sudija za svog predstavnika izabralo najgoreg među njima. Radi se o Srđanu Forci, sudiji Okružnog suda u Banjaluci. Pored Force kandidovalo se još petoro sudija, koji su svi redom časni ljudi. Od njih se svojim kvalitetom i poštenjem posebno ističe Luka Borovčanin, koji je ujedno i predsjednik Osnovnog suda u Sokocu.
3.
Da se ne radi o slučajnosti, potvrđuje činjenica da je istih 300 sudija u dva navrata biralo Milana Potkovanog Tegeltiju za člana VSTV-a, i to 2014. i 2018. godine. Oni neupućeni bi mogli pomisliti da se radi o ukletom mjestu člana VSTV-a, jer istih 300 sudija zadnjih šest godina, u tri navrata, nije u stanju da u VSTV pošalje barem sudiju sa osrednjim moralnim i profesionalnim kvalitetom.
4.
Ipak, bolje upućeni bi, odreda, mogli potvrditi da nije „kvaka“ u onima koji su izabrani, nego upravo u tih 300 sudija koje vrše izbor; I da se gotovo bez izuzetka radi o 300 uplašenih beskičmenjaka, koji očigledno nisu svjesni društvene uloge u kojoj se nalaze, ili bi se bar trebali nalaziti.
5.
U svakom iole pristojnom društvu sudije kreiraju intelektualni i moralni obrazac kojem teže drugi pripadnici društva. U takvim društvima biti sudija znači istovremeno i privilegiju i odgovornost. Na žalost, u Bosni i Hercegovini funkcija sudije je od samih sudija shvaćena isključivo kao dobra prilika da se u što kraćem roku otme što više od građana. Takvim razmišljanjem sudije su, same sebe, dovele u položaj da ih većina teško ojađenog i opljačkanog naroda doživljava kao drumske razbojnike, a ne čuvare zakona.
6.
Broj 300 nosi određenu simboliku. Tako, na pimjer, u antičkoj istoriji taj broj označava 300 Spartanaca, koji su svjesno žrtvovali svoje živote zarad odbrane svog naroda od višestruko snažnijeg neprijatelja. Iako suprotnu, taj broj nosi određenu simboliku i u pravosuđu Republike Srpske, jer se tim brojem označava 300 drumskih razbojnika koji svjesno žrtvuju sopstveni narod zarad svojih ličnih, šibicarskih, interesa.
7.
Ovdje treba spomenuti član 22. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, u kojem se kao bitna osobina svakog sudije (i tužioca) ultimativno navodi „visoki moralni kvaliteti“. Tu dolazimo da apsurdne situacije, jer ispada da je 300 sudija sa visokim moralnim kvalitetima za svog predstavnika u VSTV-u prvo izabralo Milana Potkovanog Tegeltiju, i to u dva navrata, a nakon toga i Srđana Forcu. Zaista nevjerovatno.
8.
Dalje ću se posvetiti liku i djelu „sudije“ Srđana Force. Što se tiče profesionalnih kvaliteta narečenog, tu se nema puno šta reći. Radi se o „sudiji“ koji već godinama postupa u drugostepenom prekršajnom postupku, što, po mišljenju većine sudija, predstavlja najlakši referat za jednog sudiju. Pri tom, bitno je naglasiti da se pomenuti slabo snalazi i u tim jednostavnim prekršajnim postupcima.
9.
Nažalost, profesionalni (ne)kvaliteti Force nisu najveći problem po pravosuđe Republike Srpske. Mnogo veći problem su moralni (ne)kvaliteti istog.
10.
Apsolutno svaki od pomenutih 300 drumskih razbojnika, koji sami sebe u slobodno vrijeme vole da nazivaju sudijama, prije 26.01. o.g. je znao za povezanost Force sa kriminalnim krugovima, kako domaćim, tako i regionalnim. Takva saznanja su, prije svih, imale njegove kolege u Okružnom sudu u Banjaluci. Ovdje treba napomenuti da su sve sudije tog suda svoj glas dale Forci.
11.
U Forcinoj podzemnoj karijeri se posebno izdvaja slučaj o kojem sam pisao u svom tekstu - Portret Jednog Klena: “dr” Mile Radišić - gdje sam pomenuo pokušaj kupovine presude sa 50.000 KM, ali nisam do kraja ispričao tu priču; Odnosno, nisam pomenuo sve njene aktere. Sada je došao red i na to!
12.
Upravo je „sudija“ Forca bio taj koji je u toku krivičnog postupka banuo u kancelariju koleginice Vesne Stanković Ćosović, sa torbom u kojoj je bilo 50.000 KM, i predložio istoj da podijele taj iznos po pola. Radi se o novcu koji je Forca prethodno dobio od Mile Radišića Klena.
13.
Prema zamisli Klena, Forca je trebao ubijediti Ćosovićku da uzmu po 25.000 KM, nakon čega bi njih dvoje preglasali trećeg člana vijeća i donijeli oslobađajuću presudu za Klena. Da su Radišić i Forca samo dva obična klena, na slikovit način Ćosovićka je tada objasnila Forci, izbacivši ga iz svoje kancelarije.
14.
Iako je Forca morao da vrati Radišiću preuzetih 50.000 KM, na tome se nije završila njihova saradnja. Posebno su zanimljivi njihovi susreti u ugostiteljskom objektu Kajak, koji je u vlasništvu Radišića. Biće, uskoro, riječi i o tome.
15.
Valja spomenuti i način na koji je Forca izlobirao podršku sudija Okružnog suda u Banjaluci. Očigledno je dobro znao sa kim je okružen, pa je kolegama obećao napredovanje u karijeri, pod uslovom da bude izabran u VSTV.
16.
Da je namazaniji od kolega, Forca je dokazao time što je iste pozicije obećavao većem broju kolega, podrazumijeva se bez njihovog znanja. Tako je obećao Mariji Aničić-Zgonjanin, aktuelnoj predsjednici Okružnog suda u Banjaluci, da će po isteku mandata ponovo biti izabrana za predsjednicu tog suda.
17.
Forca je nakon toga istu tu poziciju obećao kolegama Draganu Uletiloviću i Olgi Pantić, koji su takođe zaposleni u istom sudu. Dan po završetku glasanja u hodnicima Okružnog suda u Banjaluci počele su da kolaju glasine da je Forca pomenutom trojcu obećao istu poziciju, nakon čega je nastao haos.
 |
| Dragan Uletilović, drugi s lijeva |
18.
U tom haosu prvi je sebi došao sudija Dragan Uletilović, podrazumijeva se uz ćašicu domaće rakije koje ne nedostaje u njegovoj sudijskoj kancelariji. Za tog sudiju postoji anegdota da u kancelariji ima dva ormara, od kojih je jedan rezervisan za spise i zakone, a drugi za alkoholna pića, domaće i strane proizvodnje. O konzumiranju tih pića u toku radnog vremena i vođenju krivičnih postupaka u pijanom stanju postoji više anegdota, ali ih neću pominjati kako bih sačuvao to malo digniteta koji je preostao pomenutom sudu.
19.
Maštovitost „sudije“ Force nije se zaustavila na obećavanju pozicije budućeg predsjednika Okružnog suda u Banjaluci: Pomenuti je većem broju kolega obećao da će biti imenovani za sudije Vrhovnog suda Republike Srpske.
„Najnapaljenija“ za tu funkciju je bila svakako „sudija“ Biljana Majkić Marinković, koja već godinama pokušava da dosegne Vrhovni sud Republike Srpske. Ona je sve te godine igrala na kartu zvanu „Rosa Obradović“. Radi se o „sudiji“ Vrhovnog suda Republike Srpske, vrlo vještoj u svim vrstama „potkivanja“, koja je već godinama uvezana sa Milanom Potkovanim Tegeltijom.
20.
Ipak, znatno iskusniji u „potkivanjima“, Tegeltija i Obradovićka su u više navrata „ispalili“ Majkićku, zbog čega je odlučila da zaigra na novu kartu, zvanu Srđan Forca. Dobivši od Force obećanje da će biti prva na njegovom spisku za imenovanje na Vrhovni sud Republike Srpske, Majkićka je snažno lobirala među sudijama da glasaju za Forcu.
21.
Na kraju, treba prikazati i posljedice koje će nastupiti izborom Force za člana VSTV-a, a proizvelo ih je pomenutih 300 drumskih razbojnika: Sasvim je izvjesno da će taj izbor automatski značiti da predsjednik VSTV-a neće biti iz reda srpskog naroda.
22.
U VSTV-u je trenutno nekoliko članova iz reda srpskog naroda, izabranih sa teritorije Republike Srpske. Svi oni su do sada bili vjerne sluge Milana Potkovanog Tegeltije, zbog čaga su isti moralno nepodobni za poziciju predsjednika VSTV-a.
23.
Upravo je član koji je biran iz reda 300 sudija iz sudova u Republici Srpskoj bio neslužbeno predviđen za novog predsjednika VSTV-a. Od toga evidentno nema ništa, jer je 300 drumskih razbojnika u VSTV poslalo Srđana Forcu, koji može biti prihvatljiv samo nekom od KPZ-ova.
