piše: Slobodan Vasković
1.
MUP RS je, pod vođstvom Dragana Lukača, postao Fabrika Laži, sračunatih da opravdaju njegovu nespososbnost da upravlja tim sistemom i opravdaju brojne teške nezakonitosti, neznanje, javašluk, nerad i brojne druge devijantne pojave od kojih je ta “institucija” bespovratno oboljela.
2.
Ta nesposobnost je očita, jer Lukač je uništio MUP RS, okrenuo ga potpuno protiv građana, stavio u funkciju ličnih interesa, kako svojih, tako i grupacija koje bi se trebale naći pod udarom policije, a ne da upravljaju njom iz sjene; Lukač i sebe i razorenu agenciju uporno pokušava staviti i držati iznad zakona, a sve koji se suprotstave javno stavlja izvan zakona.
3.
Svjedočili smo tome prečesto u slučaju ubistva Davida Dragičevića koje je Darko Ilić, tada visoki funkcioner MUP RS, pokušao javno da zataška, 26.03.2018. godine, na pres konferenciji.
4.
Tada se na presu pojavio i patolog Željko Karan, što je nevjerovatan skandal, jer patolog nema šta da traži na presu MUP-a, već je odgovoran nadležnom Tužilaštvu.
5.
Na istom presu demonizovana je žrtva teškog zločina, a demonizacija se nastavila sve do današnjih dana.
6.
Kada zataškavanje nije uspjelo, Lukač je, 29.03.2018., pozvao putem telefona Želimira Lepira, Glavnog tužioca OJT Banjaluka i zahtijevao od njega da slučaj ubistva Davida Dragičevića proglasi zadesom; Preciznije, da ga zataška, što je Lepir odbio.
7.
Lukač je, nakon toga, lično demonizovao žrtvu teškog ubistva, iznio niz laži o tome da je David Dragičević, u noći kada je otet (18.03., nakon čega je pretučen, mučen i ubijen, a njegovo tijelo pronađeno je 24.03.2018.), koristio LSD, što je demantovano validnim nalazima sa VMA iz Beograda i Instituta iz Beča.
Lukač je iznio i brojne druge neistine koje su argumentovano demantovane, ali nastavio je da, uprkos tome, hara, bez ikakve odgovornosti za sve što je počinio u pomenutom slučaju.
8.
U vremenu koje je uslijedilo počeli su protesti koje je Lukač brutalnom silom slomio 25. i 29.12.2018., te uz to, bez ikakvog zakonskog osnova, brojne građane koji su tražili i još uvijek traže istinu o ubistvu Davida Dragičevića stavio izvan zakona i podvrgao sistematičnom progonu.
9.
Pogon traje i sada, a Lukač nikada nije odgovarao zbog naređivanja nasilnih akata niti iznošenja laži.
10.
To ga je dodatno uvjerilo da je nedodirljiv i da može da presuđuje po svojoj volji, ali i da se toj volji moraju podvrgnuti svi; Ukoliko to ne učine, slijedi odmazda.
11.
Lukač ne sprovodi ni Naredbe tužilaštva, kakvo god da je (a nikakvo je), pa ne postoji više čak ni privid funkcionisanja “institucija”, već je sve svedeno na golu silu i njegove lične odluke da li će ili neće policija da radi na nekom slučaju po nalogu tužilaštava.
12.
Policija bi trebalo da je servis tužilaštvima, a ne da im je nadređena, ali Lukač to jednostavno ne prihvata, već sebe i, poodavno već, takozvani MUP RS, stavlja iznad zakona i radi kako mu se prohtije.
To je već puzajući puč, koji bi se morao sankcionisati, ali u tužilaštvima ne postoji niko ko bi se usudio ili htio pokrenuti postupke protiv Lukača, što je već odavno moralo biti učinjeno.
13.
Razloga za nedjelovanje tužilaštava i tužilaca je i previše, a kreću se od straha do kolaboracije sa Lukačem.
14.
Potvrđuje to najbolje slučaj neriješenog ubistva Davida Dragičevića, gdje je istraga opstruisana i u MUP-u i u tužilaštvu, jer su u likvidaciji mladića učestvovali pojedini pripadnici MUP RS, ali i slučaj ubistva Bojana Koprene, u kojem Lukač ponovo prisiljava Tužilaštvo da podigne optužnicu protiv onih koje je on okvalifikovao kao ubice, iako za to MUP RS nije podastro validne dokaze.
15.
Prije nego iznesem fakte o ubistvu Bojana Koprene, bitno je naglasiti sledeće - u slučaju ubistva Davida Dragičevića pojavljuje se lažni svjedok kojeg pronalazi MUP RS i koji tvrdi da je “čuo svađu, vrisku, udarce, pljusak u vodu” i “toliko se uplašio da je prestala da posti”.
Riječ je o Slađani Marić koja je događaj iz noći 18.03.2018. locirala tačno tamo gdje je to MUP-u RS, preciznije Lukaču i Iliću, odgovaralo kako bi mogli lažno optužiti Davida da je opljačkao kuću na Laušu, pa nakon toga stradao.
Riječ je o Slađani Marić koja je događaj iz noći 18.03.2018. locirala tačno tamo gdje je to MUP-u RS, preciznije Lukaču i Iliću, odgovaralo kako bi mogli lažno optužiti Davida da je opljačkao kuću na Laušu, pa nakon toga stradao.
16.
I u slučaju Koprena pojavljuje se lažni svjedok, koji je u MUP-u tvrdio da je bio sa Koprenom nešto prije njegovog nestanka, da bi, nakon toga, svoju izjavu opovrgao i naglasio da je data pod prinudom.
17.
Svjedok-očevidac na osnovu čijeg je iskaza policija teretila Diljeviće, tokom saslušanja u tužilaštvu 28. juna 2018. godine je potvrdio svoju izjavu, ali su tom prilikom uočene i određene kontradiktornosti.
Međutim, kada je u aprilu 2019. godine svjedok ponovo saslušavan, on je rekao da ništa od onog što je izjavio policiji nije istina, te da kritičnog dana uopšte nije bio sa Bojanom Koprenom!
Objasnio je da je ranije neistinite izjave dao jer je osjećao strah od inspektora Draška Vujmilovića i Zorana Marića, koji su tokom saslušanja na njega galamili i prijetili mu da će ostati u policiji koliko god njima treba, te da se neće moći vratiti u Sloveniju, gdje privremeno radi, jer će mu oduzeti pasoš.
“Vujmilović je tražio da mu preda slovenačku vizu i sve vrijeme tokom saslušanja ju je držao kod sebe” navodi se u naredbi (tužilaštva).
Inspektori su i kasnije vršili pritisak na svjedoka i tražili da im saopšti kakvu je izjavu dao tužilaštavu, a čak su mu govorili da će ići s njim kada bude davao izjavu. Zbog svega tužilaštvo je protiv inspektora otvorilo istragu zbog sumnje da su počinili krivična djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja i iznuđivanje iskaza.
Nadalje tužilaštvo je i kroz materijalne dokaze uspjelo da dokaže da prva svjedokova izjava nije istinita i to na osnovu telefonskog listinga između njega i Koprene.
“Komparativnom analizom i kretanjem po baznim stanicama je utvrđeno da u vremenskom periodu od 5. do 8. jula 2014. godine Koprena i svjedok uopšte nisu bili u isto vrijeme na prostoru istih baznih stanica, te da među njima nema ni registrovane komunikacije 6. i 7. jula 2014, što je potvrđeno i izvještaj o izvršenoj operativno-kriminalističkoj analizi UKP MUP RS”, navodi se u naredbi.
Takođe, analizom snimka sa nadzorne kamere sa benzinske pumpe “Nestro petrol” u ulici Manjačkih ustanika utvrđeno da je Koprena 7. jula 2014. sam bio na pumpi u periodu od 20.16 do 20.19 časova.
To, kako se navodi, nesporno potvrđuje da iskaz koji je svjedok dao u policiji nije istinit u djelu u kojem je opisao da je bio u društvu sa Koprenom od 20 časova. (SrpskaCafe.com)
18.
Nema nikakve dileme da je Tužilaštvo dokazalo da je svjedok lagao, bilo pod prisilom, bilo iz nekog drugog razloga.
19.
Drugi bitan detalj je Saša Labotić, sada već bivši tužilac (odlukom VSTS istjeran iz pravosuđa, jer je prikrio da je pravosnažno presuđivan); Labotić je 30.03.2018., šest dana nakon što je pronađeno tijelo ubijenog Davida, protiv njega podigao optužnicu, čiji je cilj bio dalja demonizacija ubijenog.
Labotić je bio i jedan od tužilaca u slučaju ubistva Bojana Koprene. Međutim, njega nikada iz MUP RS ne pominju niti teško kritikuju, kao drugog tužioca u tom predmetu Tatjanu Ninković.
20.
Treći, takođe bitan detalj, jeste činjenica da je ubistvo Dragičevića pokušao da prikrije Darko Ilić, koji je istraživao ubistvo Bojana Koprene i uhapsio braću Boška i Bogdana Diljevića, pod sumnjom da su ga oni likvidirali.
21.
Fakti:
-Bojan Koprena nestao je 07. jula 2014. godine i, izvan svake razumne sumnje, ubijen je.
-OJT Banjaluka je 22.12.2017. donijelo Naredbu o istrazi krivičnog djela ubistva.
-Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala, na čijem čelu je tada bio Darko Ilić, uhapsila je braću Bogdana i Boška Diljevića 19.06.2018. godine da bi dan kasnije 20.06.2018. protiv njih podnijeli Izvještaj da su počinili krivično djelo ubistva Bojana Koprene.
-Nadležni tužioci su 20.06.2018. pustili braću Diljević na slobodu.
-Krajem jula 2018. godine pronađena je kost u jami na Manjači za koju je DNK analizom utvrđeno da pripada Kopreni, iako iz MUP RS manipulišu neistinama, koje plasiraju u javnost, da o nalazima DNK nisu obaviješteni.
-Naredba o obustavljanju istrage protiv braće Diljević donesena je 10.06.2019. godine zbog nedostatka dokaza, ali je istraga nastavljena protiv NN počinilaca.
-Naredbu da se provede Istražna radnja prepoznavanja inspektora koji su tukli braću Diljević, nakon privođenja, donesena je 12.07.2019. i trebalo je da se obavi 24.07.2019. Međutim, tada nije obavljena, jer su Lukač i njegovi podređeni odbili da postupe po Naredbi, koju je donijela tužilac Gordana Mijatović.
-Po ovoj Naredbi MUP RS nikada nije postupio.
Mediji bliski Režimu su objavili i da je bilo sastanaka između vrha policije i Republičkog tužilaštva.
Prije dva mjeseca, kod glavnog republičkog tužioca Mahmuta Švrake održan je sastanak kojem su prisustvovali direktor Policije Darko Ćulum, načelnik Uprave za organizovani i teški kriminalitet Milosav Savković, te Želimir Lepir i Ninkovićeva u ime Okružnog tužilaštva Banjaluka.
Na tom sastanku, saznaje Srna, Ninkovićevoj je naloženo da mora sarađivati sa Upravom za organizovani i teški kriminalitet na predmetu "Koprena" u zajedničkog timu sa tužiocem Sašom Labotićem, ali je i poslije toga sabotirala svaku aktivnost, tako da ni danas nije poznato dokle je stigla istraga u vezi sa ovim slučajem.
-Lako je uočljivo da je akcenat na optužbi Ninkovićeve, iako bi i policija trebalo da sarađuje sa tužiocem/Tužilaštvom!
-Nova Naredba o istražnoj radnji prepoznavanja donijeta je 04.10.2019, upućena PU Banjaluka i ona je sprovedena 29.10. i u danima poslije.
22.
Nakon svega oglasio se i Dragan Lukač koji je izjavio da mu nije poznato šta Okružno javno tužilaštvo Banjaluka planira dalje u slučaju “Koprena” i naglašava da je policija bila na pragu rešavanja ovog krivičnog dela, te da je MUP blokiran.
“Nadležno tužilaštvo je u ovom slučaju zaustavilo radnje koje je preduzela policija i pokrenulo istragu protiv pripadnika MUP-a pokušavajući dokazati da je postojalo iznuđivanje dokaza. Ne znam šta dalje tužilaštvo planira u ovom slučaju. Mislim da je policija bila na pragu rešavanja ovog krivičnog dela, ali o svemu sada morate pitati nadležno tužilaštvo, jer je MUP u ovom slučaju blokiran”, rekao je Lukač novinarima u Zalužanima kod Banjaluke.
Lukač ne govori istinu, to je jasno kao dan.
23.
Činjenice su, po njega, neumoljive:
-MUP RS nije riješio slučaj, a ispostavilo se, tokom istrage, da su doveli i svjedoka koji je dao lažnu izjavu, kako tvrdi, pod prisilom. MUP RS nije blokiran, kako Lukač tvrdi, već neće da radi iz samo njemu znanih razloga.
-Istraga o ubistvu Bojana Koprene nije zaustavljena, a blokira je upravo MUP RS.
-Istraga ubistva Bojana Koprene i istraga inspektora-batinaša su dva različita predmeta, tako ih treba i posmatrati, i ne vodi ih isti tužilac.
-To što je istraga protiv braće Diljević obustavljena ne znači da ne može biti i nastavljena, ukoliko postoji nova činjenica koja bi ukazivala/ukazala na njihovu krivicu.
-Nesporno je da su braća Diljević pretučeni, što potvrđuju i fotografije koje su dokaz da se batinama od njih pokušalo iznuditi priznanje, a to su činili Dragi Milošević i Milan Ostić, inspektori.
-Niko ne brani braću Diljević, ali ih niko ne može niti bi trebao optužiti bez dokaza, posebno ne na osnovu lažnih i batinama iznuđenih svjedočenja.
24.
Uz navedeno, veoma je interesantno to što Lukač nijednom nije javno ili nejavno (što čini mnogo češće) kritikovao Labotića, već sve svaljuje na Ninkovićevu?!
To jasno svjedoči da je Labotić pod njegovom kontrolom, zato je i veoma brzo, nakon udaljavanja iz pravosudnih institucija, upisan u advokate.
25.
Najgore od svega je što niko od tužilaca nema hrabrosti da pokrene postupak protiv Lukača i njemu podređenih koji su mjesecima odbijali da izvrše Naredbu tužilaštva.
26.
Potpuni sumrak je činjenica da tijelo Koprene nije nađeno, da njegovo ubistvo nije riješeno, kao što nije riješeno ni ubistvo Davida Dragičevića i da se u oba slučaja kao ključni akteri pojavljuju - lažni svjedoci, inspektori-batinaši, Lukač, Ilić i Labotić!!!
27.
Nisu riješena ni brojna druga ubistva, a Lukač je i dalje ministar i iznad zakona. Toliko o postojanju “institucija” i vjeri u njih.
