piše: Slobodan Vasković
Nisu rijetki slučajevi
posljednjih godina da Milorad Dodik ustvrdi kako je bio pripadnik VRS, te da je
dao svoj puni doprinos stvaranju RS i na taj način. Pri tom Dodik odlučno
odbacuje sve tvrdnje da se u ratu bavio švercom i da je bio blizak režimu
Slobodana Miloševića i njegovim ključnim ljudima, kao što je Mihalj Kertes,
nekadašnji svemoćni šef Carina bivše SRJ.
Ugovori o uvozu nafte do kojih
sam došao potpuno demantuju ove Dodikove tvrdnje i svjedoče da se on itekako
bavio špekulacijama sa gorivom. Štaviše, Dodik je imao firmu u Temišvaru u
Rumuniji (kao i većina srpskih „boraca“), preko koje je uvezao hiljade tona
nafte (dizel D2) u RS, SRJ i nekadašnju Republiku Srpsku Krajinu.
Potvrđuje to i ugovor, potpisan 23.03.1994.
godine između firme „Signus“ Sofija (Bugarska), kao prodavca nafte, i firme „Vrbas“
iz Temišvara (Rumunija), koju zastupa Milorad Dodik, kupac derivata.
Predmet ugovora je 12 000 tona
D2 dizela, a cijena je sitnica - 4.800.000 dolara, odnosno 400 dolara po toni.
Dodik je sa Bugarima dogovorio
da se nafta plati u dolarima i to preko banke, što je i učinjeno. Ugovor je
potpisao Dodik.
Ugovor ima i dva Aneksa, a
jednim od njih se precizira da je mjesto isporuke Luka Bar, tadašnja SRJ, a
drugi se odnosi na bankovni račun prodavca. Aneksi su potpisano 29.03.1994. i
23.04.1994. godine.
Nakon potpisivanja aneksa,
Komercijalna banka iz Beograda obavještava Sofija banku i firmu „Signus“ iz
Bugarske (27.04.1994. godine) da je Dodikova firma „Vrbas“ – „kvalitetna i da
je u postupku izdavanje garancije za posao“.
Tada je na čelu Komercijalne
banke bio Ljubo Mihajlović Šiptar, Miloševićeva desna ruka za finansije.
Garancija je izdana, što
potvrđuju dokumenti koji se odnose na plaćanje provizije od 2%, a 28.04.1994.
godine nafta je krenula za luku Bar. Nafta je bila ruska.
Kada je stigla na ove prostore,
njena cijena je bila 4 DEM (tadašnje njemačke marke) po litri. Jednostavnom
računskom operacijom dođe se do rezultata koji kaže da je Dodik na ovom
kontingentu tada zaradio nekoliko desetina miliona maraka. Nemoguće je precizno
utvrditi zaradu, jer je jedan dio nafte prodan na teritoriji tadašnje SRJ, gdje
je njena cijena bila niža nego u ratnim područjima RS i nekadašnje RSK.
Naravno, nije on jedini bio u
ovom poslu, postojao je čitav lanac, ali ovi dokumenti svjedoče da Dodik ne
govori istinu o svom ratnom angažmanu.
Uz to, poslove ovolike
vrijednosti nije mogao raditi bez podrške režima Slobodana Miloševića, odnosno
bez odobrenja Mihalja Kertesa. Treba znati da je Dodik u to vrijeme bio veoma
blizak i sa Borislavom Mikelićem, premijerom sada nepostojeće RSK.
Naravno, Dodik je svu ovu naftu
uvezao i rasprodao zbog patriotizma.
Ovdje možete vidjeti sve dokumente:
