понедељак, 10. јул 2017.

Slavi li Banjaluka i progon Dragana Bursaća?!

piše: Slobodan Vasković

Dragan Bursać, kolumnista Al Džazire, sklonio se na nepoznatu, vjerujem i nadam se, sigurnu lokaciju zbog prijetnji smrću koje je dobio nakon iznesenih stavova o skupu podrške Ratku Mladiću, 11. jula u Banjaluci.

Bursać je u tekstu “Slavi li Banja Luka srebrenički genocid” oštro kritikovao skup koji treba da se održi u organizaciji Srpskog sabora “Zavetnici” iz Beograda.

Ima li pravo Bursać na svoj stav o tom skupu, a da mu zbog toga niko ne prijeti ubistvom, linčom, mučenjem, progonom? Naravno da ima, ali, nakon svega što se desilo i dešava po objavi njegovog teksta, jasno je da na to nema pravo i u Banjaluci.

To je poražavajuće po Banjaluku u istoj mjeri u kojoj je poražavajući po taj grad i skup koji namjerava održati ekstremna šovinistička organizacija. 

Najveću odgovornost za ono što se sada dešava Bursaću snose vlasti Republike Srpske, koje su stale uz bok “Zavetnicima”, podržavajući njihove zle poruke odobravanjem skupa 11. jula!

Milorad Dodik izjavio je 07.07. da je najavljeni skup podrške haškom optuženiku, generalu Ratku Mladiću, 11. jula u Banjaluci "autonomno pravo ljudi koji to organizuju".

"Mi nismo zemlja koja ugrožava pravo mišljenja i pravo okupljanja", kazao je Dodik novinarima u Istočnom Sarajevu.

On je kazao da će 11. jula biti u Banjaluci, ali da će "vidjeti hoće li prisustvovati skupu".

U Banjaluci će 11. jula biti održan skup "Podrška generalu Ratku Mladiću stop lažima o Srebrenici" koji organizuje udruženje Srpski sabor zavetnici.

Taj skup odobrila je Policijska uprava Banjaluka.(agencije)

Dodikova izjava je vrlo loš/nikakav alibi za činjenicu da je MUP RS odobrio pomenuti skup, čiji su ciljevi usložnjavanje bezbjednosne situacije u BiH, rasplamsavanje međuetničkih tenzija i, kao primarni, uvreda žrtava srebreničkog genocida.

Dodikova izjava je neistinita, jer se opet pokazalo da Republika Srpska nije zemlja u kojoj se ne ugrožava pravo mišljenja!!!

Nije istinita, jer je Bursać morao da se skloni; Nije istinita, jer Bursaću prijete da će ga ubiti; Nije istinita, jer Bursaća smatraju neprijateljem, legitimnom metom, ciljem za ukloniti… zato što je iznio svoj stav. I njegov stav je potpuno ispravan. Ali i da nije, kakva je to zemlja u kojoj se ima namjeru likvidirati nekoga zbog stava.

Razumijem Bursaća, jer sam bio u njegovoj poziciji; Nije mu lako, ali to je cijena slobode koja se mora platiti u Republici Srpskoj da bi se iznio stav suprotstavljen onome što se nameće iz Režima; Podržavam ga, jer je beskompromisan.

Što se Režima tiče, njihov poraz je u činjenici da za navedeni skup moraju da uvezu učesnike iz Beograda i Srbije, koji se okupljaju preko fejsbuk grupa. Kako jadno, jeftino, bijedno i mizerno.

Kako neljudski!!!

Dragan Bursać: Slavi li Banja Luka srebrenički genocid? (08.07.2017.)
Policija u Banjaluci odobrila je skup podrške Ratku Mladiću, koji organizuje opskurno nacionalističko udruženje "Zavetnici". Kako se veli u njihovom proglasu, baš je 11. jul najpodesniji za ovaj šizoidni skup, jer je toga dana "oslobođena Srebrenica", i tako se na najbolji način izražava podrška, kako rekoše, "jednom od najvećih srpskih junaka 20. vijeka".
Da li su među ovim junacima Mladen Stojanović, Sava Kovačević, Marija Bursać, ili na Olimpu srpstva stoji čiča-Draža, pop Đujić te koljači iz posljednjeg rata, poput višegradskih monstruma Lukića ili srebreničkog egzekutora Krstića, jasno je kao dan.
Prvi su antifašisti i "komunistički izdajnici", barem po logici neofašista, organizatora skupa i protestne šetnje. A, drugi? Pa, srBski heroji, naravno! Tako vele "Zavetnici".

Legalizacija genocida

Da je sva muka u ovoj parafašističkoj organizaciji... A, nije! Gradski oci, gradske vlasti, policija, svi zajedno, pljunuli su po žrtvama genocida. Pljunuli bezglavo, sramno i opet stavili prst u ranu one preživjele bije iz Srebreničke.
Ovom sramnom odlukom, kojom se odobrava naci-skup, svi đuture su se svrstali u vagone sa četnicima Dražinim i Đujićevim, sa koljačima Lukićevim, a partizanske epopeje odavno su pretvorene u svenarodni predizborni krkanluk sa gore pomenutim nacionalističkim ikonama na kapama, šajkačama i majicama. Ovim vozom odavno upravlja Ratko Mladić - "heroj, a ne zločinac", poremećeni um koji je u crno zavio bošnjački narod i u sramotu do neba srpski.
Nezgodacija po ovu sramotnu vlast u Banjaluci jeste to što nije izborna godina. I, po sistemu "daj šta daš", može proći i parada nacionalista - po cijenu nemira, nereda, podizanja međunacionalne mržnje do tačke ključanja, e da bi se održalo "podgrijano nacionalno biće". Ova vlast ne samo da nema moralnih skrupula, ona je spremna i svoj narod, predominantno srpski, staviti u rascjep i ugroziti bezbjednost svih stanovnika Banjaluke, za koricu pažnje i Mladićev naklon. Žalosno, ali je to tako.
Politika jeste vještina mogućeg, ali je u nas vještina indukcije zla.

Banjalučani, na vas je red!

Ako se skup održi, a održaće se, biće to konačni test za Banjalučane. Obrazovane i manje obrazovane, intelektualce i radnike, penzionere i zaposlene, studente i budžetlije... Biće to ultimativni test, kojem li se Banjaluka priklonila carstvu i da li je do kraja utonula u dubine zla ili postoji barem foton svjetlosti? A, to je lako pokazati. U teoriji, nije teško biti čovjek.
Dok opskurna kolona bude šetala centrom Banjaluke, ne treba ih provocirati. To će "Zavetnici" u svojoj patetici velikomučeništva jedva dočekati. Treba pokazati svojim glasom da ste veći i bolji od hordi izbezumljenih nacionalista.
Pisci, glumci, novinari, profesori, učitelji, ljekari, pravnici... eto vam prilike da se u ljude upišete. Sa katedri, sa govornica, sa bina i pozornica, iz parkova i sa ulica, iz tekstova i opservacija, sa tribina i okupljališta... pokažite svijetu da u Banjaluci ima i ljudi mimo svjetine. Učite djecu o genocidu srebreničkom, održite istorijski čas. Tu, u parkovima, na blogovima, na društvenim mrežama... Danas je sve javno, vidljivo, dostupno. Svaki, i najmanji trag o čovječnosti o vama i u vama biće u digitalnim spisima eonima dostupan čovječanstvu.
I da vidimo jednom tu društveno-angažovanu Banjaluku. Da vidimo te profesore ljevičare, te slobodoumne umjetnike, te nezavisne i etički potkovane novinare. Da čujemo glas struke, teorije, koja djeci kroz vrijeme obrazlaže genezu ljudskog zla. Budite ljudi, budite novinari, okrenite leđa i ignorišite svjetinu. Ne dozvolite da vaše informativne emisije pune opskurni likovi sa četničkom ikonografijom.

Neka bude minut ćutnje za žrtve genocida

Ako treba da ćutimo, neka to bude minut ćutnje za žrtve srebreničkog genocida. Neka taj, baš taj minut zapara uši neofašistima, a onda se derite, urlajte iz svih raspoloživih sredstava vaše struke i nauke protiv fašista koji karnevališu po Banjaluci. Neka se od Univerziteta do Televizije čuje osuda ljudi koji zlo slave na ulicama vašeg grada.
Eh!
Pusti sni zdravog razuma. Ovo bi bilo gdje u svijetu bio aktivistički poziv, koji i ne treba upućivati normalnim ljudima. Samo u Banjaluci ovo je utopizam. Najobičnija idealistička zabluda šačice slobodnomislećih. Ostaće tako Banjaluka navijek ista kukavica, sa pet-šest Don Kihota, koji pokušavaju spasiti obraz onih 200.000 što ne žele da im se obraz spasi. I već vidim kako entitetski režim te hrabre ljude koji ustaju protiv tiranije zla etiketira kao "strane plaćenike i domaće izdajnike" dok "objektivno informiše o dostojanstvenom skupu podrške Ratku Mladiću".
Bez zakona mi ne možemo. Zakon je tu da štiti žrtvu, kažnjava zločinca i, prije svega, prevenira novo zlo. A, u nas nema zakona. Genocid ne samo da se može negirati, nego se, kao što vidimo na dan obilježavanja genocida, prave bahanalije u čast onih što ga počiniše.
Nego, šta je sa žrtvama genocida iz banjalučke vizure? Nema ih! Ne gleda se to u Banjaluci kao dženaza pobijenim. Ne, to je tek jedna parada "tamo njih", na koju paradom valja odgovoriti. Morbidne glave u foteljama Grada Banjaluke racionalizuju: hepeningom na hepening. Ne, ne, nema tu za njih 8.372 ubijena čovjeka. To nisu mrtvi ljudi... To su tek brojevi, na koje karnevalom četnika u centru Banjaluke treba odgovoriti. I kako nazvati vlast koja ne da zabranjuje jedan neofašistički skup, nego ga odobrava, a da taj naziv bude pristojan? Ne, nema lijepe riječi za njih.
Kako nazvati Banjalučane, koji će slijeganjem ramena, mutavo propratiti ovaj morbidluk u po centra grada? E, za to ima riječ: saučesnici!

Saučesnik ili pokajnik

Banjalučani, hoćete li izdati onu uncu ljudskosti i nastaviti stranputicom nacionalne narkomanije? Hoćete li po ko zna koji put metaforičko uriniranje po mrtvima prećutno odobravati i racionalizirati nekakvim dankom u krvi, šta li?
Ili ćete se upisati u ljude? Vidite, uvijek možete biti bolji profesori, glumci, novinari, sudije, advokati, studenti... ali slabo kad se otvara portal za biti boljim čovjekom.
A to je 11. jula. Tada će se u Banjaluci razdvojiti čovjek od nečovjeka. Upamtite, i kolektivni minut ćutnje će biti glasniji od urlikanja svjetine koja zaziva Ratka Mladića.
Prestanite slaviti genocid i njegove kreatore. To je ultimatum za upis među ljude.
Nema pravdanja! Nema opravdanja! Osudite zlotvore!
Izvor: Al Jazeera