понедељак, 06. март 2017.

Priznanje aneksije Krima novi Dodikov udar na Vučića

piše: Slobodan Vasković

1.
Milorad Dodik priznao je otcjepljenje Krima i prisajedinjenje Rusiji, što je nova avanturisička epizoda, u sapunici njegovog političkog bauljanja.

2.  
Dodik je tu odluku donio samoinicijativno, bez ikakvih konsultacija sa institucijama Republike Srpske, čime ih je po ko zna koji put derogirao i tako potvrdio da ovaj entitet ima samo jednu instituciju - Milorada Dodika.

3. 
Naravno, Dodik je, prilikom priznanja aneksije Krima, u širokom luku zaobišao i Opoziciju i cijela ova Krimska igra jeste da on nastavi sa promocijom sebe kao Ruskog Faktora u Regiji, pri tom ni najmanje ne obraćajući pažnju na interese entiteta i BiH, čiji je RS sastavni dio.

4. 
Dodikovo isticanje Krimskog referenduma, kao validnog načina otcjepljenja, presnažna je asocijacija na Deklaraciju SNSD-a o referendumu o samostalnosti Republike Srpske, koji bi trebalo, prema najavama iz te stranke, da se održi iduće godine.

5. 
U ovoj godini SNSD je trebao da se izjasni o tome da li su se stekli uslovi za taj referendum, ali Dodik je to izjašnjenje prolongirao za idući Sabor stranke, koji bi trebalo da se održi 2018.

Igranje vatrom ne prestaje.

6.
Sve ove izjave svjedoče da Dodik ne odustaje od najavljenog referenduma, a njegovo retoričko balansiranje “mi nismo avanturisti” pokušaj je kupovine manevarskog prostora, sračunat na trenutno skidanje pritiska Zapada sa njega i stranke u vezi sa ovim pitanjem. 

Dodik je jasno naglasio, u jednom od brojnih intervjua datih ovih dana, primarno, ruskim medijima, da svi stranački dokumenti ostaju validni, samim tim i Deklaracija o osamostaljenju RS.

7.
Isto je naglasio i Nebojša Radmanović, jedan od najistaknutijih funkcionera SNSD-a, koji je cijelu priču proširio novim detaljem - nije potreban referendum za otcjepljenje, “moguće je samostalnost obezbijediti i bez referenduma”.

Radmanović, bez sumnje, cilja na Kosovski model i tako otvara prostor da se Skupština RS može sazvati, maltene, svaki dan i proglasiti Otcjepljenje RS iz BiH.

8.
I Dodik i Radmanović ovakvim stavovima pokušavaju produbiti krizu u BiH i Regionu, zaoštriti odnose sa Zapadom, ali bi se moglo i reći da Radmanović, svojim izjavama, ne dozvoljava Dodiku ni da pokuša da izađe iz teme “referendum o otcjepljenju”, što je, bez sumnje, dokazivanje Radmanovićeve kontrole nad stranačkim odlukama. 

Dodik želi da se riješi Radanovića, ta želja je obostrana i u cijeloj ovoj priči, iako djeluju sinhronizovano, riječ je o teškoj političkoj borbi dvojca.

9.  
Radmanović je vrlo ošto, preoštro čak, iskritikovao EU i NATO, samo dva dana nakon što je Mogerini imala sastanak u Sarajevu i sa Dodikom, na kojem je on izrazio svoju opredijeljenost ka EU. 

Radmanović je tu Dodikovu opredijeljenost razbio u paramparčad i to je vidljiv kontrolni mehanizam Radmanovića nad SNSD-om, koji se on ne libi da pokaže.

Radmanović ponovo javno pokazuje da je snažan, moguće je da je to njegova blaga najava kandidatire za predsjednika RS i biće još dosta oštrih dulea između ovog dvojca, jer ga Dodik ne želi nominovati (kako sada stvari stoje).

10.
Njihovi dueli su mnogo manje bitni od suprotstavljanja Zapadu, stajanju na stranu Rusije i samim tim ponovnim snažnim uvlačenjem Republike Srpske između Čekića  Nakovnja. 

Dodikovi i Radmanovićevi lični politički interesi stavljeni su iznad nacionalnih interesa, iznad interesa BiH i, što je najopasnije, iznad interesa Srbije, koja ne priznaje Kosovo, pa samim tim ne želi priznati ni aneksiju Krima, uvijenu u referendumsku oblandu.

Srbija se drži Međunarodnog prava - ni Kosovo ni Krim.

11.
Dodikovo priznanje aneksije Krima i Radmanovićevo otvaranje “Kosovskog modela” otcjepljenja direktan je udar na Srbiju, mnogo jači nego na BiH, jer otvara širom vrata priznanju Kosova i od BiH, ali i od drugih zemalja koje to nisu učinile.

Nikakvog tu zajedništa sa Srbijom nema, a na zajedništvo i u politici prema Kosovu, Dodik se obavezao u isti tim intervjuima u kojima je priznao Krim. 

12.
Dodikovo priznanje Krima je pritisak na Srbiju da učini isto; Radmanovićevo potezanje “Kosovskog modela” za RS je svjesno podvlačenje Dodikovog pritiska, ali ne kao podrška, već kao loženje na Velikoj Lomači.

13.
Dodikovo priznanje Krima nikako ne ide u prilog Beogradu, još manje Kosovskim Srbima, jer će uticati na dalje odlaganje formiranja zajednice Srpskih Opština na sjeveru Kosova; samim tim i na slabljenje srpskog faktora na Kosovu.

14.
Dodikova namjera je jasna: Nastavak produbljivanja krize u Regionu, kao što je jasno da su sponzori njegovih izjava sam Ruski vrh.

15.
Činjenica da ove izjave dolaze nakon susreta sa Sergejom Lavrovom, šefom spoljnih poslova Rusije, više su nego dovoljno svjedočanstvo.

Očekivanje finansijskih kredita iz Rusije, da se i po tom pitanju konačno razumijemo, je nerealno, ne samo zato što Rusija nema para na bacanje, već što Rusija smatra da je sasvim dovoljno političko kreditiranje Dodika, koje je nesporno i snažno.

Susreti sa Putinom, nakon kojih je dobio izbore, i susret sa Lavrovom, kojim je, bar djelimično, ali “na velika zvona”, razbio izolaciju, jesu veliki politički krediti Dodiku. I on ih mora otplaćivati.

16.  
Način otplate je vrlo loš po Srbe i njihove interese, a u detalju krajnje loš po Aleksandra Vučića, koji uskoro treba da se sastane sa Vladimirom Putinom. Koji neće propustiti priliku da ga pita kako je moguće da se Dodik, predsjednik entiteta, ohrabrio da prizna aneksiju Krima, a on, Vučić, premijer i vjerovatni budući predsjednik Srbije nije?!

17. 
Putin ne zove Vučića što ga voli, već što s velikom dozom sigurnosti smatra da će pobijediti na predsjendičkim izborima. 

Dodikov istup je skidanje cijene Vučiću.

Radmanovićev potez je držanje Dodika na ognju. Koji se održava spaljivanje narodnih interesa; Svih naroda, ne samo Srba.

18.
Rusija je sve vidljivija u Regiji; I sve agresivnija; Neće prema dobru.

Ostanite sa mnom!