субота, 04. март 2017.

Franko Beko: Finansijski problemi i pitanje održanja javnog penzijskog sistema Republike Srpske

Posljednjih godina u prilici smo čitati kolumnu direktora Fonda PIO Republike Srpske  Mladena Milića. Tekstovi se objelodanjivaju u "Nezavisnim novinama". Teme koje obrađuje Mladen Milić zadiru u pitanja iz domena Penzijskog sistema Republike Srpske. Fino, nema dvojbe, čovjek je visoki, ako ne i najveći, funkcioner institucije kojoj je dato da se brine o novčanoj sigurnosti starih i nemoćnih lica. Institucija je Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje. Svi bi rekli, prirodno je da čovjek misli i da svoje misli pretoči u riječi i rečenice, slova i tekst (da ostavi nešto po čemu će da se podsjećaju buduće generacije). 
Tako je 05.11.2015. godine, u kolumni u Nezavisnim novinama, Mladen Milić objelodanio svojim i inim čitaocima tekst sa naslovom "Šta, zapravo, predstavlja penzija?".  U objavljenom tekstu Mladen Milić, iz njegovog ugla gledanja, pojašnjava šta je to penzija: "Penzija je lično i stečeno pravo svakog osiguranika na koje ima pravo u skladu sa zakonom, pod propisanim uslovima. Uslovi su se godinama mijenjali s promjenom zakona. Mijenjali su se starosna granica, način obračuna itd. Ali, ono što je najvažnije, kao konstanta, ne samo u našem već i u svim drugim penzijskim sistemima, jeste da je obim prava odnosno visina penzije u direktnoj zavisnosti od dužine penzijskog staža i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćan doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje". (http://www.nezavisne.com/index/kolumne/Sta-zapravo-predstavlja-penzija/334782)
Zatim, Milić nastavlja, sa sopstvenom konstatacijom, zbog čega se postojeći Penzijski sistem Republike Srpske nalazi u dubiozama iz kojih se ne može izvući: "Stopa doprinosa na penzijsko i invalidsko osiguranje je 18,5 odsto na bruto osnovicu za obračun plate i najniža je od zemalja okruženja, gdje se kreće od 21 do 26 odsto. No, ne bi bio problem ni to što je stopa najniža, koliko je problem što značajan procenat neodgovornih poslodavaca za zaposlene doprinose obračunavaju i plaćaju na najnižu osnovicu, iako platu za zaposlene praktično isplaćuju u većem iznosu od prikazanog. Na ovaj način, neodgovorni poslodavci direktno izbjegavaju plaćanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i ostale zakonske obaveze. Time direktno ugrožavaju samoodrživost penzijskog sistema Republike Srpske i nanose značajnu štetu budžetu. Pored toga, plaćajući doprinose na najnižu osnovicu neodgovorni poslodavci dugoročno oštećuju i svoje zaposlene, čiju osnovicu za obračun penzije znatno smanjuju, a samim time i konačnu visinu penzije, kada ona bude ostvarena". 
Ovakvom izjavom, svojim čitaocima, Mladen Milić direktno šalje obavještenje da postoje nekakvi likovi iliti poslodavci koji izbjegavaju zakonske obaveze, isti urušavaju Penzijski sistem i direktno podrivaju osnove Republike Srpske. Interesantno, nema šta! Zašto Fond PIO Republike Srpske na svom webportalu ne objelodani te "poslodavce" za koje direktor Fonda zna da postoje i da su "neprijateljski i podrivački" nastrojeni prema Republici Srspkoj? 
U čemu je problem sa postojećim sistemom penzijskog i invalidskog osiguranja u Republici Srpskoj, kako taj problem vidi Mladen Milić, iz ugla gledanja sa funkcije direktora Fonda PIO Republike Srpske? 
U svom tekstu Mladen Milić razvija sljedeću misao: "Mjesečno ovaj poslodavac (tobožnji prevarant - op. FB.)  u prosjeku za svakog zaposlenog po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje izdvoji samo 107 KM. Prosječna penzija u Republici Srpskoj iznosi 350 KM, što je gotovo 3,5 puta više u odnosu na prosječno uplaćene doprinose ovog poslodavca. Inače, na nivou Republike Srpske prosječno uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje na mjesečnom nivou iznose 273 KM, što predstavlja oko 70 odsto prosječne penzije. Ako imamo u vidu činjenicu da Fond vrši isplatu penzije za preko 250.000 korisnika i da prosječna penzija iznosi 350 KM, a da istovremeno poslodavci za oko 280.000 zaposlenih u prosjeku plaćaju 273 KM po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, onda je računica jasna. Glasi da se za isplatu prosječne penzije, pored prihoda iz doprinosa, za svakog penzionera mora obezbijediti u prosjeku 80 KM sredstava iz dodatnih izvora. Zašto je to tako? To je prije svega iz razloga što neodgovorni poslodavci, čast izuzecima, doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, a time i druge obaveze prema budžetu, plaćaju, upravo, na najnižu osnovicu. Čemu se u budućnosti, kada više ne bude sposobna za rad, može nadati sadašnja generacija radnika, koja dobrim dijelom radi kod poslodavaca koji doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje plaćaju na najnižu osnovicu?".
Šta se dalje navodi u Milićevom tekstu: "Imamo i slučajeva gdje pojedini menadžeri, novinari, ljekari u privatnim ordinacijama, advokati, građevinski, elektro i mašinski inženjeri, magistri pa i doktori nauka i univerzitetski profesori, koji su osnivači i vlasnici ekonomskih instituta, te mnogi drugi imaju platu 2.000 KM, pa i mnogo više, a prijavljeni su na najnižu osnovicu od 370 ili do maksimalno 500 KM, na koju se plaćaju obaveze po osnovu doprinosa". 
I ponovo iste nedorečenosti ispoljava Mladen Milić. Sve nešto zavijeno u oblandu neodređenosti. Zašto rukovodstvo Fonda PIO Republike Srpske ne objelodani imena i prezimena preduzetnika i menadžera, koji su novinari, koji su ljekari u privatnim ordinacijama, koji su to advokati, građevinski, elektro i mašinski inžinjeri, koji su to magistri i doktori nauka i univerzitetski profesori? Zašto se jasno ne navode nazivi firmi i nazivi ekonomskih instituta, koji tobože "love u mutnom"? Činjenice na sto!! 


I na kraju teksta još uvijek Mladen Milić ima nedoumice zašto je penzioni sistem Republike Srpske u dubokom kolapsu: "A, kakva je situacija danas? Stiče se utisak da su najnezadovoljniji oni koji na sve moguće načine pokušavaju da izbjegnu svoju obavezu prema državi. Imamo li moralno ili bilo koje drugo pravo da izbjegavanjem plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje dovodimo u pitanje egzistenciju najstarije populacije? Imamo li pravo da danas, mnogi od nas, prihvatamo isplatu plate u dva dijela i da se time zadovoljavamo trenutno, ubjeđujući sebe da je bolje da ćutimo, jer možemo ostati i bez toga? A, šta ćemo sutra? Šta, onog trenutka, kada nam poslodavac zaključi ugovor o radu i kada se obratimo Fondu PIO podnošenjem zahtjeva za ostvarivanje prava na penziju? Da li ćemo se iznenaditi visinom penzijskog čeka koji će nam biti ispostavljen na 177 KM, što je duplo manji iznos od iznosa plate od 370 KM koju smo godinama primali preko računa u banci? Ko će nam biti kriv? Naravno, država?! Takvima je danas država kriva za sve, jer oni su radili 40 godina, a onda vide kolika je penzija. Kako da se preživi? Da li je samo država kriva? Ima li odgovornosti i samog radnika koji je svjesno prihvatio da njegov poslodavac za njega doprinose plaća na najnižu osnovicu, iako je plata nekoliko puta veća? Radnik je tako, htio to ili ne, postao saučesnik s neodgovornim poslodavcem u utaji obaveza po osnovu doprinosa i poreza. Nažalost, shvatio je to tek kada je dobio rješenje o ostvarivanju prava na penziju i vidio iznos svoje prve penzije. Zapravo znao je on to i ranije, ali je ubjeđivao samog sebe u suprotno. A, kada se osvijestio, već je bilo kasno za bilo šta. Zato, još jednom, ne zaboravimo, penzija je čista matematika i njena visina je u direktnoj zavisnosti od dužine penzijskog staža i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje".
Da li istina ima samo jedan kraj, samo onaj ugao iz kojeg posmatra Mladen Milić, iz pozicije funkcije direktora Fonda PIO Republike Srpske? 
Šta u tržišnom i finansijskom smislu predstavlja penzija? Odgovor se može dati na jednostavan način: penzija je ulaganje i plasiranje novca, jednostavno rečeno finansijski plan gdje svaki pojedinac želi da uloži određenu sumu novca za dane kada neće moći da radi i bude privredno/tržišno sposoban. Činjenica je da se u davna vremena ispoljavao problem da ljudi nisu bili u stanju da obezbijede sebi mirniju i stabilniju osnovu za dane kada ostare ili dođu u situaciju kada neće biti privredno i tržišno sposobni. To je iz razloga što dok su ljudi mladi oni ne razmišljaju o "crnim danima", pa se dešavalo da se proizvode čitavi slučajevi socijalne bijede ljudi kada dođu u starost ili ranije postanu lica sa invaliditetom. Država je preuzela ulogu da kroz sistem međugeneracijske solidarnosti spriječi pojave masovnih socijalnih slučajeva iz razloga što su to bili elementi opasnosti za vladare i vlast uopšte. Socijalna bijeda je jedan od reakcionarnih elemenata i uzroka pobuna protiv vlasti u svakoj zemlji. Zato se mora o tome voditi računa. Tako bi trebalo da bude.
Šta je problem sa današnjim Penzijskim sistemom u Republici Srpskoj?
Ključni problem se ispoljava u tome što država i entitet preko svojih institucionalnih okvira nisu u mogućnosti da ubijede i privole ljude da svoja slobodna sredstva ulažu u postojeći javni sistem  penzijskog i invalidskog osiguranja. Penzioni sistem Republike Srpske je isključivo administrativni, nema elemenata integrativnosti. Zasniva se isključivo na prinudi naplate doprinosa za socijalna davanja. To je moglo da efikasno funkcioniše u uslovima prije pada Berlinskog zida, kada nije postojalo tržišno privređivanje i kada su preduzeća i imovina bili dominantno u vlasništvu države. Penzijski sistem je tada funkcionisao po principu "protočnog bojlera". 
Berlinski zid je srušen, privatizacija društvene i državne svojine nad preduzećima je okončana u najvećoj mjeri. Jedino su javni sistemi socijalne sigurnosti ostali zarobljeni u toj priči u Republici Srpskoj (Fond PIO, Fond zdravstva, Fond dječije zaštite i drugi fondovi).

Zašto u Republici Srpskoj preduzetnici i poslodavci odbijaju da uplaćuju doprinose za socijalnu sigurnost, zašto se uplate vrše na najnižu platnu osnovicu i zašto radnici u Republici Srpskoj pristaju na ove kompromise?
Finansijski problemi koji muče direktora Fonda PIO Republike Srpske, a vezani su za to što poslodavci uplaćuju doprinose na najnižu platnu osnovicu i radnici koji prihvataju da im se plata isplaćuje u dva dijela na račun i na ruke, mogu se objasniti i prikazati veoma lako. Tu nema ničega nelogičnog i misterioznog, što pokušava u svom tekstu da čitaocima predstavi Mladen Milić. Riječ je da se poslodavci i radnici opredjeljuju za izbor portfolia finansijskog ulaganja koji im donosi najveći prinos u budućnosti. 
Tržišni uslovi poslovanja čine da ljudi prave izbor najboljeg finansijskog portfolia. Konkurencija je to što utiče da se ljudi usmjeravaju od jednog do drugog ponuđača. 
Sada ćemo na praktičnom primjeru vidjeti kako izgleda finansijska odluka o izboru penzionog portfolia koji čini pojedinac (preduzetnici i radnici) i zašto sadašnji državni/javni sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u Republici Srpskoj ne može na dug rok da bude ekonomski konkurentan, tj. zašto Fond PIO Republike Srpske nije u mogućnosti da privuče veći iznos slobodnih finansijskih sredstava (odnosno zbog čega će Fond PIO Repubike Srpske nastaviti da generiše gubitke u budućem poslovanju).
U Republici Srpskoj se naplata doprinosa za socijalnu sigurnost sprovodi putem prisile vlasti. Doprinosi se obračunavaju na platu koju preduzetnici i preduzeća (čitaj poslodavci) isplaćuju zaposlenima i samozaposlenima. Doprinosi se obračunavaju i isplaćuju u procentu koji se primjenjuje na "bruto platu".
Ukupni doprinosi za socijalna davanja su 33%, a doprinos za PIO je 18,50%.
Neto plata +Neto plata*0,603 = Bruto plata (Na bruto platu se obračunavaju doprinosi).
U Republici Srpskoj je u 2015. godini bila zakonom određena najniža neto plata u iznosu od 370 KM.  Svaki poslodavac je dužan da isplaćuje najnižu platu za zaposlene na ovom nivou.
Sada pogledajmo kako izgleda pregled vrijednosti uplata doprinosa za različite nivoe plata na koje se trebaju obračunati i uplatiti doprinosi za socijalna davanja:
Na mjesečnom nivou (vrijednosti su u konvertibilnim markama)


Na godišnjem nivou (vrijednosti su u konvertibilnim markama)

Izdvajanja/Ulaganja u trajanju od 40 godina (vrijednosti su u konvertibilnim markama) 



U tekstu od 05.11.2015. godine "Šta, zapravo, predstavlja penzija?", direktor Fonda PIO Republike Srpske ističe: "Teoretski, radnik koji radi puni radni staž, dakle 40 godina, za koga poslodavac uplaćuje doprinose na najnižu osnovicu od 370 KM, podnošenjem zahtjeva za penziju od Fonda PIO bi dobio rješenje koje bi glasilo na najnižu penziju u iznosu od 177 KM. Za osiguranika čija je plata oko 800 KM, njegova realna penzija bi iznosila oko 400 KM, kada bi se doprinosi plaćali na puni iznos plate. U protivnom, zbog prijave na osnovicu ispod 400 KM, penzijski ček će glasiti na iznos ispod 200 KM."
Iz našeg tabelarnog pregleda uočavamo da se na najnižu platu na mjesečnom nivou, od 370 KM, uplate za jednog radnika ili samostalnog preduzetnika tokom perioda od 40 godina, kada bi se uplaćivalo na račun Fonda PIO Republike Srpske, dostigle bi sumu u vrijednosti od 52.800 KM. Ukupna vrijednost koja bi se tokom toga perioda trebala uplatiti na ime postojećih doprinosa za socijalna davanja iznosi 96.000 KM.
Iz tabelarnog pregleda na platu koja iznosi 800 KM, uplate za jednog radnika ili samostalnog preduzetnika tokom perioda od 40 godina, kada bi se uplaćivalo na račun Fonda PIO Republike Srpske, dostigle bi sumu u vrijednosti od 113.760 KM. Ukupna vrijednost koja bi se tokom toga perioda trebala uplatiti na ime postojećih doprinosa za socijalna davanja iznosi 202.560 KM.
Zaključujemo sljedeće: 
Ako se za period od 40 godina, mjesečno uplaćuje na račun Fonda PIO Republike Srpske iznos od 110 KM, suma koja će biti uložena iznosi 52.800 KM. Ukupno izdvajanje za doprinose tokom ovog perioda iznosi 96.000 KM. Na kraju perioda ulaganja osiguranik ima pravo na iznos mjesečne penzije od 177 KM.
Ako se za period od 40 godina, mjesečno uplaćuje na račun Fonda PIO Republike Srpske iznos od 237 KM, suma koja će biti uložena iznosi 113.760 KM. Ukupno izdvajanje za doprinose tokom ovog perioda iznosi 202.560 KM. Na kraju perioda ulaganja osiguranik ima pravo na iznos mjesečne penzije od 400 KM.
U Statističkom biltenu Fonda PIO RS za oktobar mjesec 2015. godine, navodi se da je prosječan vremenski period korišćenja prava iz penzijskog osiguranja za starosne penzije 17 godina (http://www.fondpiors.org/statisticki-bilteni/statisticki-bilteni-2015/)
Izračunajmo koliku sumu će u prosjeku dobiti osiguranik kada ode u penziju i kada mu Fond PIO Republike Srpske bude vršio mjesečne isplate tokom 17 godina:
Za iznos mjesečne penzije od 177 KM, penzioneru će tokom 17 godina biti isplaćena ukupna suma novca u vrijednosti 36.108 KM (minimalna penzija).
Za iznos mjesečne penzije od 400 KM, penzioneru će tokom 17 godina biti isplaćena suma novca u vrijednosti 81.600 KM.

Pogledajmo sljedeće tabelarne preglede:
Šta prisvaja poslodavac ako radnika prijavi na minimalnu platu, a isplaćuje mu sljedeće neto plate (računamo da se za 40 godina vrši polaganje novca uz 2% kamate na oročenu štednju na račun kod prvoklasne poslovne banke)
Vrijednosti su iskazane u konvertibilnim markama

Šta dobija radnik ako mu poslodavac isplaćuje minimalnu platu na koju obračunava doprinose, a razliku isplaćuje u gotovini na ruke (računamo da se za 40 godina vrši polaganje novca uz 2% kamate na oročenu štednju na račun kod prvoklasne poslovne banke)
Vrijednosti su iskazane u konvertibinim markama


Da bismo bolje prikazali šta prikazuju vrijednosti u tabelama, predstavićemo ponašanje i poslovni nastup jednog poslodavca i jednog radnika koji je zaposlen kod istog. Za lakše razumijevanje dodijelićemo ovoj dvojici učesnika izmišljene nazive. Poslodavca ćemo u daljoj analizi predstaviti kao Kizu, a radnika kao Đomu.  
 Ako naš zamišljeni radnik Đoma pristane da se dogovori sa svojim poslodavcem Kizom onda će prijavljena plata da se isplaćuje na račun u banci i tada će se obračunata plata prikazivati u poslovnim knjigama u vrijednosti od 370 KM. Istovremeno, Kiza kao poslodavac je prihvatio da radniku Đomi bude ukupna neto plata u vrijednosti od 600 KM. Samim tim, naš radnik Đoma će od svog poslodavca dobiti 230 KM na ruke, u gotovini. 
Ovim dogovorom i poslodavac Kiza je zadovoljan, jer nije morao da radniku isplati visinu prosječne neto plate od 800 KM. Poslodavcu je ostalo 200 KM. I vuk sit, i ovce na broju. Vuk je država kojoj moraju da se uplate potrebni doprinosi, a ovce su radnici tačnije rečeno naš radnik Đoma.
Kod ovakvog aranžmana na period od 40 godina, koji su postigli Kiza kao poslodavac i Đoma kao zaposleni radnik, imamo sljedeću računicu:
- Izdvajanje za ukupne doprinose iznosi 96.000 KM,
- Đoma kao radnik po osnovu razlike ostvaruje 230 KM mjesečno i to mu se isplaćuje gotovinski na ruke. Ukoliko bi Đoma ovaj iznos mjesečne razlike uplaćivao u prvoklasnu poslovnu banku, uz kamatu od 2% godišnje na oročenu štednju, za 40 godina bi ova ulaganja dostigla vrijednost u iznosu od 170.000 KM.
- Kiza kao poslodavac po osnovu razlike ostvaruje 200 KM mjesečno zato što je uspio ubijediti svog zaposlenog radnika da radi za manji iznos neto plate nego što je prosječna plata na tržištu. Ukoliko bi Kiza ovaj iznos mjesečne razlike uplaćivao u prvoklasnu poslovnu banku, uz kamatu od 2% godišnje na oročenu štednju, za 40 godina bi ova ulaganja dostigla vrijednost u iznosu od 148.000 KM.
Zašto sadašnji državni/javni sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u Republici Srpskoj ne može na dug rok da bude ekonomski konkurentan, tj. zašto Fond PIO Republike Srpske nije u mogućnosti da privuče veći iznos slobodnih finansijskih sredstava?
Analizirajmo kako će se ponašati naš radnik Đoma i njegov poslodavac Kiza prilikom izbora finansijskog portfolia i ulaganja finansijskih sredstava: 
Prema podacima Fonda PIO RS, prosječan vremenski period korišćenja prava iz penzijskog osiguranja za starosne penzije je 17 godina. 
Đoma je napravio dogovor da mu poslodavac isplaćuje na ruke 230 KM mjesečno, u gotovini. Ukoliko bi Đoma ovaj iznos mjesečne razlike uplaćivao u prvoklasnu poslovnu banku, uz kamatu od 2% godišnje na oročenu štednju, za 40 godina bi ova ulaganja dostigla vrijednost u iznosu od 170.000 KM.
Sada Đoma, poslije 40 godina ulaganja, može da odluči da podigne svu sumu novca sa svog štednog računa u poslovnoj banci ili da napravi isplatni plan gdje će uzimati mjesečne iznose i podizati ih sa računa:
170.000 KM / 204 mjeseca = 833 KM mjesečno
Pošto mu je poslodavac uplaćivao doprinose za PIO i ostala socijalna davanja, Đoma će ostvariti i pravo na penziju od Fonda PIO RS u iznosu od 177 KM mjesečno. 
Na ovaj način radnik Đoma je obezbijedio da poslije 40 godina finansijskog ulaganja u kombinovani portfolio mjesečno prima 1.010 KM.
Da je radnik Đoma  tražio od svog poslodavca da mu neto plata bude 800 KM i da se na nju obračunavaju doprinosi, tada bi rizikovao da dobije otkaz i poslodavac Kiza bi našao drugog radnika sa kojim bi postigao dogovor da neto plata bude 600 KM i da se isplaćuje u dva dijela. 

U čemu se krije razlog nastupa poslodavca Kize prema zaposlenom radniku?
Razlog ovakvog poslovnog nastupa poslodavca Kize se krije u njegovom ličnom interesu koji se ogleda u sljedećem:
  1. Poslodavac Kiza će, po osnovu razlike između neto plate od 600 KM koju isplaćuje radniku Đomi i prosječne plate od 800 KM, uz uslov da je ovaj iznos mjesečne razlike uplaćivao u prvoklasnu poslovnu banku, uz kamatu od 2% godišnje na oročenu štednju, za 40 godina imati sumu novca u vrijednosti 148.000 KM,
  2. Poslodavac Kiza će po osnovu razlike između ukupnih doprinosa koje uplaćuje za socijalna davanja na minimalnu bruto platu i ukupnih doprinosa koje bi uplaćivao na prosječnu bruto platu zadržati za sebe. Ova suma poslije 40 godina iznosi 106.560 KM.
  3. Ako poslodavac Kiza iznos mjesečne razlike ukupnih doprinosa, između doprinosa na prosječnu i minimalnu bruto platu, uplaćuje u prvoklasnu poslovnu banku uz kamatu od 2% godišnje na oročenu štednju, za 40 godina ostvariće po osnovu kamata sumu novca u vrijednosti 57.570 KM.  
Kao što vidimo poslodavac Kiza će za 40 godina prisvajanja i ulaganja/plasmana ostvariti ukupnu sumu novca u vrijednosti 312.130 KM. 
Analizirajmo kako će se ponašati poslodavac ako je samostalni preduzetnik, prilikom izbora finansijskog portfolia i ulaganja finansijskih sredstava: 
Prema podacima Fonda PIO RS, prosječan vremenski period korišćenja prava iz penzijskog osiguranja za starosne penzije je 17 godina. 
Samostalni preduzetnik je odlučio da za sebe prijavi minimalnu neto platu i na nju da obračunava doprinose za socijalna davanja. Realno on može da zaradi prosječnu neto platu, ako ne i veći iznos. Ukoliko bi Samostalni preduzetnik ovaj iznos mjesečne razlike uplaćivao u prvoklasnu poslovnu banku, uz kamatu od 2% godišnje na oročenu štednju, za 40 godina bi ova ulaganja dostigla vrijednost u iznosu od 317.000 KM.
Poslije 40 godina rada, Samostani preduzetnik može da odluči da podigne svu sumu novca sa svog štednog računa u poslovnoj banci ili da napravi isplatni plan gdje će uzimati mjesečne iznose i podizati ih sa računa:
317.000 KM / 204 mjeseca = 1.553 KM mjesečno.
Pošto je Samostalni preduzetnik uplaćivao doprinose za PIO i ostala socijalna davanja, na minimalnu neto platu, on će ostvariti i pravo na penziju od Fonda PIO RS u iznosu od 177 KM mjesečno. 
Na ovaj način Samostalni preduzetnik je obezbijedio da poslije 40 godina finansijskog ulaganja u kombinovani portfolio mjesečno prima 1.730 KM.
I, za kraj, izvedimo zaključak do kojeg smo došli u prethodnoj analizi:

Penzija ne mora da bude isključivo iznos koji dobijamo po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje uplaćenih u javne fondove socijalne zaštite. Odnos snaga učesnika na finansijskom tržištu uveliko određuje koliko novčanih sredstava će biti izdvojeno i uloženo u različite elemente penzijskog portfolia svakog pojedinca. Snaga vlasnika kapitala uveliko diktira ove odnose. Takođe, svi učesnici na finansijskom tržištu oblikuju pravce formiranja penzijskog portfolia svakog pojedinca.