четвртак, 09. март 2017.

Kraj Rata je blizu (drugi dio)

piše: Slobodan Vasković

1.
Sud smatra da sadržaj ovih pisama pokazuje kako nikakvu odluku nisu donijela nadležna tijela, u ime Bosne i Hercegovine kao države, u pogledu zahtjeva za reviziju Presude od 26. februara 2007. godine u slučaju primjene Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (BiH vs. Srbija). 

Stoga, ne može se ništa preduzeti povodom dokumenta pod nazivom „Aplikacija za reviziju Presude od 26. veljače 2007. godine u slučaju primjene Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (BiH vs. Srbija)“. 

Primite, gospodo, izraze mog najdubljeg poštovanja

Filip Kuvrer, Registrar

2.
Svojim pismom Filip Kuvrer označio je novu dimenziju odnosa u Regionu, potvrdio Dejtonsku BiH, najavio skori, potpuni Kraj Rata i potvrdio kretanje Regiona ka Zapadu.

3.
Nema mjesta nikakvom likovanju; Svako onaj ko to čini na fonu je nastavka Rata političkim sredstvima i svako onaj ko to čini protiv je Mira i u BiH i u Regionu. Kao i svako onaj ko odluku Suda pokuša minimizirati, okarakterisati političkom, iskoristiti za prijetnje i najave etničkih mobilizacija.

4.
Ima mjesta preispitivaju dosadašnjih politika koje BiH nisu dale da napreduje, niti joj dozvoljavale napredak; Takvim politikama došao je kraj i one su osuđene na skori nestanak. 

5.
Ima mjesta i (opreznom) optimizmu: Srpska politička elita, njen jedan dio, konačno je javno rekao da BiH nije nikakav neprijatelj, antisrpska tvorevina… već država i Srba, koji treba da rade na njenoj izgradnji i razvoju, koji žele da je sačuvaju i razvijaju, jer imaju namjeru da na taj način sačuvaju RS.

To i jeste jedini način očuvanja entiteta. 

To je ogroman iskorak u odnosu na stavove iznošene prije podnošenja revizije.

Nije dovoljan samo jedan iskorak; Bitno je nastaviti koračati u tom pravcu.

Neće to ići bez otpora, ali taj otpor, ma koliko snažan bio, je uzaludan; Koraci u navedenom pravcu su neminovnost.

6. 
Bošnjačka politička elita moraće, vrlo brzo, da odustane od politike viktimizacije i, na unutrašnjem i na vanjskom planu, prisvajanja BiH i moraće prihvatiti da u BiH, osim njih, ravnopravno žive i Srbi i Hrvati i brojni drugi narodi i da je BiH i njihova država.

Odbijanje revizije direktan je pokazatelj te potrebe i ukoliko bošnjačka politička elita ne razumije pravilno taj input, najveće štete nanijeće sopstvenom narodu.

Nije za očekivati preokret preko noći, lagani zaokret svakako, jer postoji razumijevanje oko tog novog pravca u dijelu i političke i intelektualne i vjerske elite.

Ignorisanje potrebe promjene politike bilo bi, potencijalno, fatalno po odnose u Regiji; Oni koji bi to pokušali učiniti, a ima ih, preslabi su, ipak, za taj čin.

7.
Potrebno je bilo, za očuvanje Dejtonske BiH i njen dalji razvoj, da Hrvatska politička elita prestane da se ponaša kao da je Zapadna Hercegovina anektirana od Republike Hrvatske.

Djelovanje hrvatskog vrha u BiH u slučaju revizije ukazuje da su se lagano počeli odmicati od politike samoizolacije i etničke isključivosti, dajući, konačno, kakvu takvu šansu BiH.

Hrvatski vrh u BiH nije htio preuzeti na sebe odgovornost rasplamsavanja dugoročne političke krize u zemlji i Regionu i time su demonstrirali svijest da je stanje “Zamrznutog rata” postalo toliko opterećujuće da je prijetila opasnost od izbijanja novog.

8.
Pokazalo se da je Kriza, izazvana revizijom, bez daha, jer Ključni faktor - Zapad/SAD nije dozvolio njeno rasplamsavanje i, uz podršku Srbije i Hrvatske, uspio je da Krizu zadrži tamo gdje je ona i inicirana - u Predsjedništvu BiH.

9. 
Pokazalo se i da Srbija i Hrvatska, koje su u vrlo lošim političkim odnosima, ovaj put nisu BiH iskoristile kao poligon za sopstvene obračune. Imali su priliku za to, ali su se oduprle svakom takvom porivu.

10.
Sve što se dešavalo - od podnošenja revizije pa do njenog odbacivanja - ukazuje da je Region “paket”, da se tako i rješavaju svi problemi u njemu, a ne, kao ranije, država po država.

11.
U detalju, Bakir Izetbegović doživio je potpuni debakl; Nije taj debakl toliko sadržan u činjenici da je odbijena revizija, koju je on inicirao, koliko da je fijasko pretrpio njegov pokušaj uzurpacije državnih institucija, pokušaj privatizacije BiH i svjestan udar na BiH i političke odnose u Regionu.

12.
Izetbegović, koji je, nakon podnošenja revizije, rekao da će prihvatiti svaku odluku Suda, zaboravio je na obećano i, nakon odbijanja revizije, ponovo pokušao da se sakrije iza Bošnjaka i Bošnjačkih žrtava, lamentirajući nad samim sobom, praveći se žrtvom i optužujući Sud da je politički, čime je najviše uvrijedio Bošnjačke žrtve. 

Upravo je Međunarodni sud pravde u Hagu (MSP) presudio da se u Srebrenici desio genocid!

13. 
Izetbegović je, u izjavi nakon odbacivanja revizije, jasno pokušao predstaviti druga dva naroda kao manje vrijedne prilikom odlučivanja o ključnim stvarima koje se tiču BiH, što je svjedočanstvo njegove lične nesposobnosti da prihvati BiH kao multietničku državu. 

Izetbegović se mora suočiti sa činjenicom da je njegova “vizija BiH” pregažen koncept, nesprovodiv u 21. vijeku. I da je on političar koji nije uspio izaći iz okvira rata i prihvatiti Dejtonsku BiH.

14.
Izetbegović ne razumije procese koji su otpočeli, uzeli maha, nezaustavljivi su i samim tim ne može biti njihov dio. Njegova politička karijera je završila sunovratom, a da li će on to razumjeti i uskoro se povući, kako bi dozvolio brže uspostavljanje novog bošnjačkog pristupa, sasvim je drugo pitanje.

U svakom slučaju, Izetbegović je završio svoju političku karijeru. Neslavno.

15.
Pad izetbegovićeve “vizije BiH” najteži je udarac Dodikovoj “viziji BiH” i najava je i njenog neslavnog kraja.

Dodik, jedan od glavnih aktera pokušaja rasplamsavanja Krize (i Kriza prije ove poslednje), odbacivanjem revizije, takođe, je doživio debakl. 

Njegov pokušaj daljeg rastakanja BiH skupštinskim zaključcima sa Posebne sjednice, koji su aksiomi njegove antipolitike, apsolutni je promašaj i Dodik je svjestan da pobjeda Dejtonske BiH, koja je sada već opipljiva, po njega znači isto što i po Izetbegovića - Neslavan Kraj Karijere.

16.
Izetbegovića nije porazio MSP, kako on želi prikazati, već institucije BiH; iste te institucije porazile su i tek će poraziti i Dodika.

Izetbegovićev i Dodikov radikalizam iskazan u ogromnim količinama nakon odbacivanja revizije, mjera je njihovog političkog poraza. Kojeg su oni itekako svjesni. Zato i jesu ultraradikalni!

17.
Dragan Čović uviđa debakl Izetbegovića i Dodika; On je odustao od svoje “vizije BiH” u slučaju revizije, kako i sam ne bi doživio krah. Pokazao se najmudrijim od Trojca, to je činjenica, ali je činjenica da i on treba da se uskoro skloni, jer nije za vjerovati da može u potpunosti uhvatiti “novi vjetar”.

Za vjerovati je da će Čović u narednih godinu dana rukopoložiti svog nasljednika i sam se povući. 

17.
Mladen Ivanić imao je period nesnalaženja, ali i period odličnih poteza. Prelomni trenutak bilo je zakazivanje vanredne sjednice Predsjedništva BiH, koju je Izetbegović napustio.

Ivanić, koji se dugo opirao sazivanju vanredne sjednice i tako činio ogromnu grešku, spoznao je prednosti Izetbegovićevog ignorisanja institucija i politički odlično iskoristio tu činjenicu. I nije se libio da to čini ni u Sarajevu ni u Banjaluci.

Isto važi i za Igora Crnatka.

18.
Savez za promjene učinio je sebi ogromnu uslugu izlazeći iz Dodikovog okvira djelovanja, ali SDS nije do kraja iskoristio tu činjenicu, za razliku od Ivanića i Crnatka. 

19.
Najvažnije od svega je da je Kriza gotovo u potpunosti izgubila dah i da smo danas mnogo bliže Kraju Rata nego što smo to bili juče. 

20.

Ostanite sa mnom, jer ova zemlja ima šansu.