piše: Slobodan Vasković
1.
Milorad Dodik najviše prijeti u trenucima kada se najviše plaši; kada je u panici. “Preventiva”, njen neuspjeli pokušaj ovaj put!
2.
U tom svjetlu treba se sagledati i njegov poslednji, ne i zadnji, rigidni istup u kojem je zaprijetio potpunim rasturanjem BiH, licemjerno i vrlo kukavički isturajući narod ispred sebe.
3.
Za njim je uslijedio “hor podrške”; Javila se i Željka Cvijanović sa svojim već “čuvenim” mehanizmima za zaštitu, koji je prazan skup, iako su neki drugi mehanizmi zaista potrebni da bi se narod zaštitio od Dodika, Cvijanovićeve i ostale klike koja već poodavno ne vodi politiku, već se, na javnoj sceni, vodi isključivo ličnim interesima. I pokušava zaštiti, ne birajući sredstva.
4.
Dodik se boji, jer je potpuno jasno da on, njegov SNSD, u ovom trenutku ne mogu formirati Savjet ministara (SM); Ne zato što nemaju kapacitet, već što ignorišu državnu obavezu usvajanja ANP-a; Javno ističu da ne žele da je sprovedu. Tu je suština, sve ostalo je samo začin u čitavom galimatijasu iracionalnih poteza, postupaka i napada na državu koju bi, prema mandatima što im je narod dao, trebali da vode.
5.
Dodikovi eventualni partneri svjesni su da bi formiranje SM (bez usvajanja ANP-a) njemu omogućilo da se razmaše i potpuno rasturi BiH, što bi odgovaralo HDZ-u, ali ne i SDA, tako da je ANP (njegovo usvajanje) postao zadnja linija odbrane BiH.
6.
To su činjenice, odlično poznate Dodiku, ostalo je tararara.
7.
Omogućiti Dodiku, sa njegovim rigidnim stavovima ulazak u SM, isto je što i omogućiti mu potpuno rušenje BiH; Navedeno nije plod bilo čije mašte, već činjenica koje je Dodik proteklih mjeseci/godina sam prezentovao, ističući da mu je cilj razgradnja BiH.
8.
Dodik, u početku, nije ni želio formiranje Savjeta ministara, kako bi BiH pokazao potpuno disfunkcionalnom, samim tim, kako tvrdi, “nemogućom državom”, ali je proteklih desetak mjeseci pokazalo da je takva strategija najgora upravo po Dodika, njegove interese i korisne idiote, što ga sliijede na putu bez povratka u normalu.
9.
BiH je opstala; Dodik, koji je osam mjeseci bio na poziciji predsjedavajućeg Predsjedništva, nije napravio ništa sem nekoliko loših, potpuno nepotrebnih spinova i veliku pelješku grešku, koju pokušava “popeglati”, ali mu to ne polazi za rukom; Štaviše, ta katastrofalna pelješka odluka prerasta u pravi mlinski kamen oko njegovog vrata.
10.
Dodik je svjesno išao na pokušaj pelješkog urnisanja BiH, jer je on, kao predsjedavajuči stavio to pitanje na dnevni red, a mogao je da to ne učini i ne bi bilo nikakvog preglasavanja niti potrebe za bilo kakvim negativnim vetoegzibicijama, čiji su “vatreni jezici” samo spalili Dodikove iluzije o tome da je on nešto više od političara koji poodavno ne promišlja, već djeluje ad hok, od situacije do situacije.
11.
Istina, pelješka skazka jeste djelimično odvukla pažnju sa propasti mostarskog “Aluminija”, odgovornosti Dagana Čovića za to i povratila njegove (Čovićeve) poljuljane pozicije i u HDZ-u i u Zagrebu, što joj je i bio cilj, ali samom Dodiku je donijela bezbrojne glavobolje - od Trgovske gore pa sve do neodmjerenih izjava Kolinde Grabar Kitarović, u kojima se potpuno ignoriše RS; Štaviše, tretira se, implicitno, kao neprijateljski faktor! Što je prava negativna oluja za Dodika.
12.
Vratimo se “formiranju” vlasti na nivou BiH i Dodikovoj panici što od toga nema, u najmanjem, do vrlo daljnjeg ništa.
13.
Formiranje Savjeta ministara, Dodik je predugo opstruisao, da bi mu se ta opstrukcija vratila kao bumerang, jer je ne samo otvorila mogućnost njegovim oponentima da nastave da partipiciraju u njemu/formiraju ga bez SNSD-a, već i stvorila dugi niz nezadovoljnih unutar samog SNSD-a.
14.
Međutim, Dodik ne smije ući u formiranje Savjeta ministara, jer bi to značilo i prihvatanje ANP-a, što mu Rusija ne dozvoljava.
15.
Dodik se boji Rusije, tu nema dileme, a sam se doveo u poziciju iz koje može samo u dva pravca - ili prihvatiti ANP i formirati Savjet ministara (što on ne smije nikako učiniti) ili pokušati držati cijelu državu u neizvjesnoti, ad hok spinujući raznorazne prijetnje kako bi pokušao preventivno prikriti sopstvene strahove i držati daleko od očiju javnosti sve veće napukline unutar SNSD-a.
16.
Jedna od njih je i na relaciji za Željkom Cvijanović koja i dalje, javno, papagajski, ali u mnogo blažoj formi, ponavlja Dodikove iracionalne mantre, a, istovremeno, se, nejavno, ne slaže sa njima.
Jaz između nje i Dodika se povećava, a sama Cvijanovićeva je nedavno bila eskplicitna da od formiranja Savjeta ministara nema ništa.
17.
Uz Cvijanovićevu je i nesuđeni predsjedavajući tog tijela Zoran Tegeltija, koji nije više na nekoj značajnoj poziciji, ali je itekako značajan unutar SNSD, jer kontroliše tu stranku na potezu od Banjaluke do Mrkonjić Grada; Plus uticaj i u nekim dijelovima na istoku RS, a posebno na neke od najznačajnijih i finansijski najpotentnijih tajkuna, što je u RS uvijek itekako značajno.
Tegeltija je vrlo nezadovoljan Dodikom, jer ga je izigrao: ostavio ga je na “suhom”, obećavajući mu Savjet ministara, koji će SNSD vrlo vrlo teško formirati.
18.
Dodik ima latentni sukob i sa Draganom Lukačem, kojeg bi on najrađe smijenio, ali ne smije. Lukač je u ovom trenutku mnogo bliži Cvijanovićevoj nego Dodiku.
19.
Nije tu riječ ni o kakvom političkom, već, isključivo, interesnom neslaganju i ličnoj netrpeljivosti.
20.
Nebojša Radmanović nikada javno neće priznati da se ne slaže sa Dodikom, ali to je činjenica, kao što je činjenica da Dodik na sve načine pokušava da ga marginalizuje, što je samo djelimično uspio.
21.
Uz sve navedeno, treba dodati i opšte unutarstranačko nezadovoljstvo Lukom Petrovićem, generalnim sekretarom stranke u tehničkom mandatu i prvim čovjekom Elektroprivrede RS, koji je i na stranku i na ERS djelovao kao otrovni piralen.
ERS je klekla, bez novca je, a ne postoji nikakav plan sanacije koji bi najjače materijalno i glasačko uporište stranke izvukao iz propasti.
Petrović, uprkos kritikama, nastavlja po svom, pa slom ERS djeluje sasvim izvjestan.
22.
Ipak, dosad najveći udarac koji je Dodik pretrpio jeste teško napuknuće Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH (VSTS).
Najjače Dodikovo uporište preko kojeg je mljeo BiH - VSTS, doslovno je pukao pod pritiskom brojnih afera koje su isplivale, ali i istine o tome da ta institucija, potpuno privatizovana, najintenzivnije i najefikasnije radi na urušavanju ne samo pravosuđa BiH, već BiH kao države.
23.
VSTS je bio i oruđe u Dodikovim rukama za obračune, kompromise, ali i za zaštitu establišmenta koji vodi i koji je ogrezao u kriminalu i korupciji, čak ubistvima, tako da je njegovo rašivanje otvorena prijetnja onim koji su sebe doživljavali nedodirljivim.
24.
Kada se izanaliza tekst Milana Tegeltije “Napadi opasnih namjera” (25.07.2019.) i Dodikov istup (31.07.2019.), jasno je da su skuhani u istoj kuhinji; Da imaju isti cilj - isključivo zaštitu pojedinaca i počinjenih otimačina, kao i onih što su u toku. I, naravno, dalju razgradnju države.
25.
Dodikov rigidni istup(i) i Tegeltijin tekst, u kojem on otvoreno prijeti i fizičkim sukobima, nasiljem, razvaljivanjem BiH…, su jedan “borbeni komplet”, upotrijebljen iz straha od gubitka pozicija koje omogućavaju lagodno bitisanje iznad dohvata zakona. Plus niz akcija, sračunatih na destabilizaciju BiH.
26.
Eventualni pad VSTS, u ovom sastavu, koji se čini sve izvjesnijim, vraćanje tog tijela njegovoj osnovnoj funkciji iz pozicije pijace na kojoj se može kupiti sve i svako, najveći su Dodikov strah. Preciznije, upravo u tom grmu leži njegova javno demonstrirana panika.
27.
Kao so na sve navedene Dodikove “rane” došao je i poraz u borbi za predsjednika SDS-a, u kojem je poražena Dodikova struja u toj stranci, a Mirko Šarović izabran za predsjednika.
28.
Šarović se pokazao kao vrlo vrlo opasan Dodikov protivnik, sposoban da ga, na dnevnoj osnovi, dovodi u stanje bijesa (što je, inače, Dodikov recept za političke protivnike), a njegovi odgovori na pojačane udare SDS-ovog lidera su sve mlitaviji, bezbojniji i primitivniji.
29.
Dodik se kuha u vrlo vrelom sopstvenom sosu, a “vatra” pod tim kotlom će se pojačavati; Nikakve Dodikove preventivaprijetnje neće to uspjeti umanjiti, jer gore za njega od formiranja Savjeta ministara bez SNSD-a jeste neformiranje novog Savjeta ministara i nastavak opstrukcije rada parlamenta BiH, što znači krizu ogromnih razmjera, a odgovornost za nju će, sa svih strana, biti isporučena upravo Dodiku. Koji je poodavno postao Nemogući Dodik!
