 |
| Foto: Profimedia |
piše: Slobodan Vasković
“Mi smijemo voditi istrage do određenog nivoa. O svemu iznad toga odlučuje politički i policijski vrh. Isto se odnosi i na pravosuđe”, riječi su jednog visokog policijskog funkcionera, koje potvrđuju da su navedene institucije pod punom kontrolom pojedinaca; Da je njihova suština iznesna izvan institucija i da one nisu u funkciji građana, već kriminalnih grupa/njihovih šefova što se nalaze “iznad određenog nivoa”.
Kada se iz ovog ugla sagledaju istrage u nekoliko slučajeva koji su teško potresli Republiku Srpsku (ništa bolja situacija nije ni u Federaciji BiH, ali ni na nivou BiH), potpuno je jasno zašto institucije nisu doprle do naručilaca, čak ni izvršilaca, u nekoliko brutalnih zločina teških ubistava.
Slučaj ubistva Slaviše Krunića
Slaviša Krunić ubijen je 22.04.2018. godine, maltene, na pragu svoje kuće u naselju Glamočani, nadomak Banjaluke.
Tom prilikom ubijen je i njegov pratilac Žarko Pavlović, teško ranjen vozač Goran Ilić i likvidiran jedan od napadača Željko Kovačević.
Ubistvo Kovačevića omogućilo je policiji i tužilaštvu da brzo dođu do, kako tvrde, saučesnika u počinjenom zločinu - Emilija Balda i Rodoljuba Gajića, koje je uhapsio MUP RS, i Bendeija Đukanovića koji se, nakon višemjesečnog skrivanja, sam predao. Predao se u trenutku kada je potjera za njim gotovo prestala.
Iako,kako tvrde, imaju gotovo sve sudionike brutalnog ubistva, ni policija ni tužilaštvo nisu napravili korak ka onim koji su naručili likvidaciju Krunića.
Uz to, dešavaju se, prema pisanju drugih medija, gotovo nevjerovatne stvari - zahtijeva se dodatna obdukcija tijela Kovačevića, kako bi se utvrdilo iz kojeg oružja je pogođen (iskrvario nakon što mu je hitac razotio butnu arteriju), a da se niko ne pita zašto to nije utvrđeno obdukcijom. I ko je kriv za to. I šta se zaista želi ponovljenom obdukcijom?!
Naručioci ubistva su, kako zasad stvari stoje, “iznad određenog nivoa”.
Slučaj ubistva Damira Ostojića
Slično je i u slučaju ubistva Damira Ostojića, koji je likvidiran 05.09.2018. godine, takođe, nadomak svoje kuće. Tada je teško ranjena njegova supruga, koja je sa njim bila u vozilu.
MUP RS uhapsio je Miloša Obradova, Srećka Trifkovića i Stefana Samardžiju.
Svi oni se sumnjiče za ubistvo, a jedino im je, kako se tvrdi, dokazano da su ukrali vozilo kojim je dovežen ubica/e i da su to vozilo dovezli do određene destinacije, gdje je preuzeto i dalje odveženo u Banjaluku.
Naručioci ubistva, kao i drugi saučesnici, i dalje su “iznad određenog nivoa”.
Slučaj ubistva Davida Dragičevića
U slučaju teškog ubistva Davida Dragičevića svi su “iznad određenog nivoa”, jer su u likvidaciji učestvovali pojedini pripadnici MUP RS, dok tužioci, sa više pravosudnih nivoa, sprovode temeljnu opstrukciju istrage.
Iako je dokazano da je Darko Ilić, visoki funkcioner MUP RS, lagao; da je Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova, iznosio neistine; da je Željko Karan, patolog, falsifikovao određene nalaze, sasvim realno i određene obdukcione nalaze; da je policijske poslove radilo neovlašteno lice Đorđe Rađen; da su progonjeni i brutalno premlaćivani svi oni koji su zahtijevali istinu o ubicama dvadesetjednogodišnjeg mladića, da se progone i dalje, da su protjerani iz države roditelji ubijenog Davida, kao i njihovi brojni prijatelji što su ih podržavali i brojne druge stvari, među kojima su bezbrojna nezakonita hapšenja, privođenja, mobing…, o kojima sam pisao duže od godinu dana, niko nije uhapšen, sem Alena Kukića.
Kukić, koji je osumnjičen da je brisao podatke sa računara “MK servisa”, objekta čije su nadzorne kamere snimile lice koje nije David Dragičević, u noći njegovog nestanka, nakon mjesec dana pritvora je pušten.
Lagali su bezočno i tužioci Miodrag Bajić, Želimir Lepir, Dalibor Vrećo, Saša Labotić (koji ima presudu zbog kriminala, a tužilac je, čak šef odjeljenja), ali niko od njih nije odgovarao. Kao ni Milan tegeltija, šef VSTS, koji ih sve štiti.
Nisu odgovarali čak ni oni pripadnici MUP RS, koji su svjesno uništili dio ključnih dokaza, koji su mogli poslužiti da se utvrdi kako je ubijen David Dragičević.
U ovom slučaju svi su “iznad bilo kog nivoa” istrage, jer istrage nema; Nema je zato što ne smije da se sprovodi i što je tako naređeno.
David Dragičević otet je 18.03.2018. godine u centru Banjaluke, odvežen je na nepoznatu lokaciju, gdje je mučen, a potom ubijen. Njegovo tijelo pronađeno je 24.03.2018. godine na ušću Crkvene u Vrbas.
Slučaj ubistva “Malog” Mirka Lovrić
Niko ne istražuje ni ubistvo “malog” Mirka Lovrića (ubijen udarcima u glavu 12.02.2018.), kojeg je znala cijela Banjaluka i koji je preživljavao tako što je prosio, ali se nikad nikom nije zamjerio. Ubijen je, tu nema dileme, iz čiste obijesti.
Slučaj ubistva Miloša Ostojića
O likvidaciji Miloša Ostojića (30.01.2019.) niko više ni ne govori, a tridesetogodišnji mladić je brutalno ubijen “u sačekuši” u Istočnom Sarajevu.
MUP RS je u ovom slučaju počinio kardinalne greške, ali niko zbog toga nije ni smijenjen niti je odgovarao. “Istragu” vodi Bajićevo Posebno odjeljenje.
Slučaj pokušaja ubistva novinara Vladimira Kovačevića
Osnivač portala “Gerila”, bloger i novinar BNTV Vladimir Kovačević samo pukom srećom izbjegao je likvidaciju 26.08.2018. godine. Nepravosnažno je osuđen za pokušaj njegovog ubistva Marko Čolić, dok se drugi napadač Nedeljko Dukić nalazi u bjekstvu.
Kovačevićevo ubistvo je naručeno, između ostalog i zato, jer je izvještavao sa skupova “Pravda za Davida”, na kojima se tražila Istina o ubicama mladića i kazna za njih; Nakon slanja izvještaja je i napadnut - pred zgradom u kojoj stanuje.
Niko ne traga ni za Dukićem, a kamoli za naručiocima ovog gnusnog djela.
Slučaj pokušaja ubistva Slobodana Vasiljevića
Slaviša Jurošević, organizator pokušaja likvidacije Slobodana Vasiljevića 1/2.06.2019. godine u Šekovićima, nalazi se u ekstradicionom pritvoru u Grčkoj. Sud u Solunu uskoro bi trebalo da se izjasni o njegovom izručenju BiH.
“Molba za izručenje s kompletnom dokumentacijom je u odnosnom predmetu upućena nadležnim organima Grčke dana 7.08.2019.god. Daljnjih informacija nemamo”, odgovoreno mi je iz Ministarstva pravde BiH, 19.08.2019. godine.
Jurošević je sa još sedam osoba pokušao na izuzetno okrutan i podmukao način da Vasiljevića doslovno zatuče do smrti. Tukli su ga metalnim cijevima, a samo na glavi Vasiljević je imao više od deset fraktura.
Polomljena mu je i noga i povrijeđeno niz drugih dijelova tijela. Vasiljević je sve to preživio i sada je na oporavku.
Sa Juroševićem su ubistvo pokušali da izvrše Milutin Kandić, Goran Čalmić, Nebojša Ozinković, Stevan Garić, Miljan Milić, vozač u AD “Boksit” Milići, Nebojša Petković, takođe uposlen u AD “Boksit” i Stefan Radovanović. Svi oni su u pritvoru, koji im uskoro ističe, a Vrhovni sud RS bi se 02.09. o.g. trebalo da izjasni o produženju pritvora.
Ukoliko odbiju produženje pritvora, Vrhovni sud će se staviti na stranu ubica, jer Jurošević, njihov šef, još uvijek nije izručen BiH.
Uz to, budući da se radi o izuzetno jezivom, podlom načinu pokušaja ubistva, počinioci tog nedjela morali bi ostati u pritvoru sve do konačne presude. Ukoliko budu pušteni svi će, u to nema nikakve sumnje, pobjeći/biti sklonjeni izvan granica BiH.
Ubice, koje su pokušale likvidati Vasiljevića, imali su pomoć od pojedinih pripadnika policije (iz PS Šekovići, Milići, Vlasenica), ali nijedan od tih policajaca/inspektora nije suspendovan. Nije potreban nikakav komentar navedene činjenice.
I u ovom slučaju se tvrdi da se zna ko je naručilac ubistva, ali još uvijek istraga “ne ide iznad određenog nivoa”!
Čeka se, kako se tvrdi, izručenje Juroševića.
Budući da bi narečeni organizator (pokušaja) ubistva uskoro trebalo da bude izručen (ne postoji nijedan razlog za suprotno), pokazaće se da li i u slučaju naručene likvidacije Vasiljevića postoji ljestvica koju niko ne smije preći; Odnosno, da li naručioci ubistava i ubice imaju svu moguću zaštitu institucija i nakon činjenja najtežih krivičnih djela, dok su građani u funkciji glinenih golubova! (nastaviće se)
