piše:
Slobodan Vasković
Vlada
Željke Cvijanović izabrana je 12. marta 2013. godine. Niko od tog kabineta nije
ništa kvalitetno ni očekivao, već samo da otaljavaju posao za koji su
izvanredno plaćeni. I da bespogovorno slušaju Milorada Dodika i ispunjavaju sve
njegove želje. U čemu su apsolutno uspješni.
Sivilo
te Vlade i notorno neznanje i nekompetentnost, donekle je razbijao
novopostavljeni ministar unutrašnjih poslova Radislav Jovičić. Ponajviše zbog
toga što je doživljen žrtvom međunarodne zajednice, jer je, svojevremeno,
smijenjen sa dužnosti iz SIPE, kao i zbog činjenice da je školovani policajac,
za razliku od svog prethodnika, koji je od MUP-a napravio reketaško-dilersku
organizaciju. Čak ni podatak da je Jovičić na čelo MUP-a došao sa pozicije šefa
ugljevičkog hotela Rašida Sardarova, koji se dovodi u blisku vezu sa ruskom
mafijom i još bližu sa srpskom Koza nostrom, nije bacio veću sjenu na njegovo
postavljenje.
Sa
raznih strana vrlo ozbiljni izvori su sugerisali da “Jovičiću treba pružiti
šansu”, da je riječ “o vrsnom profesionalcu koji zna svoj posao” i da je on
osoba “koja neće podleći uticaju Miloša Čubrilovića Čubrija”. I šansa mu je
data. Jovičić je prethodnih deset mjeseci iskoristio za lični marketing i odlično
kotira i u RS i u Sarajevu i u međunarodnoj zajednici.
Kada
se ovlaš sagledaju rezultati njegovog rada, brojne krivične prijave koje je MUP
podnio za njegova mandata, moglo bi se zaključiti da je Jovičić ispunio
očekivanja. Međutim, kada se pažljivije sve rečeno izanalizira, stiče se sasvim
suprotan zaključak. Većina učinjenog je, nažalost, šuplja priča, a fakti govore
da Jovičić veoma vješto prodaje maglu i da je njegov osnovni cilj zaštita lika i
djela Milorada Dodika i tajkuna koji su opljačkali RS. Najbolje to potvrđuje
nekoliko ključnih događaja u proteklih deset mjeseci Jovičićeve vladavine, u
kojima je glavni akter bila policija.
premlaćivanje
Pripadnici
CJB Banjaluka su 7. juna 2013. godine pretukli Željka Vulića i njegovog sina.
Isto to, ali mnogo brutalnije, učinili su i 26. jula prošle godine. U oba
navrata Vulić je priveden i prenoćio je u MUP-u/Tužilaštvu.
Vuliću
je tajkun Mile Radišić oteo pristupni put do kuće, kako bi nesmetano gradio
svoj stambeno-poslovni objekat u Picinom parku. Riječ je o državnom kriminalu i
postoje svi dokumenti o tome, ali MUP ne vodi nikakvu istragu. Da to učine bar
površno, iza rešetaka bi se, osim Radišića, našle neke Jovičićeve kolege iz
Vlade RS, brojni funkcioneri gradske uprave, javnog pravobranilaštva, Geodetske
uprave… Jer projekat koji vodi Radišić je organizovani kriminal, čist kao suza.
Jovičić se nije time bavio, jer je bilo jednostavnije umlatiti Vulića i njegovu
porodicu.
slučaj Prerad
Dejanu
Preradu, 18. januara ove godine, u stan su upala čak 22 policajca. Preradu su
saopštili da imaju informacije da je tokom prošle godine “uvezao i rasprodao
tonu kokaina i heroina”. Darko Šarić je, prema ovim optužbama, tek sitni diler.
Prerad je priveden, saslušavan šest časova i onda pušten. Interesantno je da MUP
pusti osobu, koju sumnjiči za tonu teških droga, tek tako na slobodu. Naravno
da Prerad nije nikakav srpski Eskobar, ali ima dva dokazana grijeha, a za treći
se sumnjiči.
Prvi
Preradov grijeh je njegova fejsbuk stranica “Rušimo Dodika” na kojoj on i još
15.500 članova te grupe vrlo kritično govore o ovdašnjem diktatoru i njegovom
kriminalnom režimu.
Drugi
Preradov grijeh jeste par kafa popijenih sa Nikolom Dronjkom. U policiji su ga
satima ispitivali o tome šta su on i Dronjak “vidjeli u kafi”, što svjedoči da
Jovičićeva hunta prati šefa NVO “Slobodna Republika”. Niko nije saopštio da li
imaju sudski nalog za to i zbog čega je Dronjak toliko interesantan policiji,
pa privode one sa kojima “gleda u šolju”?!
Dronjka
je Dodikov Režim targetirao kao Neprijatelja, a Jovičić je odmah dejstvovao sa
huntom. Prate ga i pritišću bez ikakvog naloga i bez ikakvog razloga. Čak su i njega
lažno prijavili da je narko diler, krajem prošle godine, pa su ga zbog toga
srbijanski policajci držali par časova na graničnom prelazu.
Svi
u RS koji se usude misliti svojom glavom su narko dileri i narkomani.
Prerad
je osumnjičen i da je napravio lažni fesjbuk profil Miloša Čubrilovića Čubrija,
Dodikovog Senke.
Zaista
je postojao taj profil i mnogi visoki funkcioneri SNSD-a su se “nasankali”,
javljajući se lažnom Čubriju kao prijatelji, ulagujući mu se i poltronišući
neizmjerno.
Ko
je autor profila nepoznato je, ali taj se, svakako, dobro zabavio. Profil je
ugašen, a bolesno sujetni Čubri je naredio da se Prerad sasluša zbog toga. Otud
i tolika policija na njegovim vratima. Znači, ako Čubri posumnja u bilo koga,
taj može očekivati eskadron u stanu. I to sve sa čekićem, pajserom i šrafcigerom.
Lično
smatram da je pravljenje lažnih profila, najblaže rečeno, neslana šala, ali je
pitanje zašto MUP RS reaguje samo na Čubrijev lažni profil, a ne i na lažne
profile brojnih drugih javnih ličnosti RS?!
Zato
što je to Čubrijeva policija.
narko dileri u
policiji
Policija
je 16. oktobra prošle godine uhapsila četiri svoja pripadnika-inspektora, jer
su dilali drogu. Riječ je o narko kartelu, koji je djelovao unutar MUP RS.
Interesantno,
niko od njihovih nadređenih nije podnio ostavku, niti je zatražena bilo čija
odgovornost.
Pohapšeni
inspektori nisu mogli sami djelovati, tu dileme nema, ali sa njihovim
stavljanjem iza brave, cijela priča je prestala.
Sada
je preko sto slučajeva, koje su oni radili, na reviziji, a niko ne govori šta će
se desiti ukoliko se dokaže da je policijski narko kartel namještao dokaze? A
toga je, itekako, bilo. Nikom na pamet ne pada da istraži da li su policijski narko
dileri imali svoje ljude u tužilaštvima, sudovima, među advokatima, u vrhu MUP-a?
A jesu.
Ovdje
je važno znati da policijski narko kartel nikada ne bi pao, da nije bilo
snažnog pritiska onih koje su ti kriminalci-inspektori zvjerski premlaćivali, progonili
i maltretirali, zahtijevaći da za njih dilaju drogu.
krivične za
privredni kriminal
Za
Jovičićevog mandata podignute su brojne krivične za privredni kriminal.
Međutim, to je samo forma, jer u suštini inspektori su traljavo odradili posao,
pa optužnica neće ni biti. Ako ih, kojim čudom, i bude, bez dileme će pasti na
Sudu.
Krajem
avgusta podignuta je krivična protiv Rade Blagojevića, direktora u Fondu
zdravstva i još nekih lica. Optužnice nema, niti će je biti, jer je policija
loše uradila posao.
Pitanje
je da li je to svjesno učinjeno, kako bi se javnosti zamazale oči da se navodno
nešto radi, a suštinski se odvlači pažnja sa brojnih teških krivičnih djela
počinjenih u zdravstvu. U čijem centru je Ranko Škrbić, Dodikov kum.
MUP
je podigao krivičnu prijavu i protiv Damira Miljevića i još nekoliko osoba. U
Tužilaštvu, koje vodi ovaj predmet, rečeno je inspektorima da to što nude kao
dokaze “nije dovoljno za podizanje optužnice” i da nastave sa radom. Međutim,
policija je krivičnu dostavila na protokol tužilaštva i u režimske medije. Trebala
im je protivteža-Miljević kritikuje Režim, pa je bilo bitno sugerisati javnosti
“da ni druga strana nije ništa bolja od vladajuće”. Jadno.
prikrivanje
kriminala u šumama
Posebna
priča su krivične prijave koje su podignute protiv Neđe Ilića, bivšeg direktora
Šuma RS i još 16 lica, zbog pljačke u tom Javnom preduzeću.
Prijave
su podnijeli CJB Banjaluka i CJB Istočno Sarajevo nadležnim tužilaštvima.
Cijeli ovaj slučaj svjesno je segmentiran i Jovičićeva hunta je izbjegla da
Ilića i kompaniju zajedno istraži kao organizovanu zločinačku grupu, jer su
pljačkali u isto vrijeme u istoj firmi.
Da
su to učinili, postavilo bi se pitanje odgovornosti visokih funkcionera RS - premijera
i nadležnih ministara, koji su u to vrijeme (2006.-2012.) bili nadležni i za
poslovanje JP “Šume RS”.
Segmentiranjem
nezakonitih djela u “Šumama”, Jovičić abolira političare, bez kojih se pljačka
nije mogla izvršiti. Uostalom, postoje dokumenti Vlade RS koji generišu
otimačinu u “Šumama” (vidi vezani tekst).
Na
pitanje da li će objediniti predmet, Gojko Vasić, direktor policije, rekao je
da to zavisi od nadležnog tužilaštava. Taman posla, pa policija je to već mogla
učiniti.
Ma
koliko to šokantno zvučalo, kada je riječ o “Šumama”, nije uopšte isključeno da
je cijela ova priča o krivičnim prijavama najobičnija farsa i medijska predstava
u izbornoj godini.
Prvo,
niko nije uhapšen, niti priveden; drugo, osumnjičeni nastupaju u medijima i tvrde
kako su nevini i treće i najvažnije, sudska praksa ide u prilog i Neđi Iliću i svim
ostalim.
Po
istom osnovu (zbog netraženja bankovnih garancija) bio je optužen Radenko
Laketić, aktuelni direktor Šuma, ali je oslobođen 2006. godine. Laketić je optužen
2004. godine, na osnovu krivične prijave koju su protiv njega podnijele “Šume
RS”. Oslobođen je dvije godine kasnije, na osnovu svjedočenja najvažnijih ljudi
iz Šuma RS, koji su sve njegove poteze ocijenili “spasonosnim”. I to isti oni
koji su mu napisali krivičnu. Uz to, postoji Odluka Vlade RS u kojoj se navodi
da čelnici “Šuma” ne moraju tražiti bankovne garancije (vidi vezani tekst).
Teško
da će Neđo Ilić&co vidjeti robije. Pa iza njih stoji Vlada RS, koja im je
prije nekoliko dana otpisala “dug” od 46,5 miliona KM. Taj novac opljačkali su
Ilić&co i o tome postoje nepobitni dokazi. Koje Jovičić “ne vidi”, pa je,
kao član Vlade RS, glasao za odluku koja abolira teški kriminal i kriminalce.
P.S. Selektivni
upadi
Obratite
malo pažnju i primijetićete da policija upada samo onim “osumnjičenim” koji su
se javno deklarisali protiv Režima, a nikada licima koja su u ime i po nalogu
Režima opljačkali narodni novac.
