Ključna pitanja u 2014.

piše: Slobodan Vasković

Da li će biti odloženi, pa ukinuti izbori?

Da li će u RS biti ozvaničena džuče ideologija?

Da li će “džuče” početi “jesti” nepodobne?

Da li će Milorad Dodik ukloniti nekog svog uticajnog “tetka”?

Da li će tetka Željka Cvijanović konačno uspjeti izgovoriti suvislu rečenicu?

Da li će Nebojša Radmanović useliti u novi stan od 303 m2, koji mu se gradi preko puta Merkatora?

Da li će Igor Radojičić, nakon katastrofalno odglumljene uloge Bruta, zbog koje mu je karijera doživjela krah, uspjeti da se vrati rolom Aleske Žunića, sreskog špijuna?

Da li će Rajko Vasić da se raznese u redakciji „Nezavisnih novina“ i „Glasa Srpske“?

Da li će Željko Kopanja za ličnost 2014. izabrati Rajka Vasića?

Da li će Emir Kusturica otkriti svoj pravi identitet i otvoreno priznati: “Ja sam Slobodan Stanković“?

Da li će Mile Radišić postati redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci?

Da li će mesar Budo Stanković postati vegetarijanac?

Da li će SNSD pustiti plin u Bijeljini?

Da li će Pero Đokić priznati da je Miša Banana kućni prijatelj svih socijalista?

Da li će Marko Pavić pokrenuti projekat podzemne željeznice, jer su on i njegovi uništili nadzemnu?

Da li će Mladen Bosić uspjeti odlučiti šta mu je bitnije - pozicija predsjednika SDS ili predsjednika RS?

Da li će Ognjen Tadić uspjeti spriječiti moguće demonstracije u RS?

Da li će Vukota Govedarica postati prva violina SDS-a ili će se pokazati da je odguslao svoje?

Da li će Supermen postati član Glavnog odbora SDS-a?

Da li će Mladen Ivanić shvatiti da je PDP poodavno eksplodirao i postao Crna rupa srpske političke scene?

Da li će Slavko Vučurević otkriti/spoznati da je klon Milorada Dodika?

Da li će SPC realizovati svoju namjeru/odluku da protjera Mladena Jevrića Durića u SAD?

Da li će Dragan Čavić i Krsto Jandrić uspjeti konačno formirati bar jedan kvalitetan stranački odbor od Zvornika do Foče?

Da li će Milanko Mihajlica uspjeti sačuvati jedinog preostalog člana Srpske radikalne stranke koji se zove Milanko Mihajlica ili će ga i on napustiti?

Da li će Zdravko Krsmanović zatražiti politički azil u Rudom?

Da li će Pantelija Ćurguz i Ranka Mišić, grobari boračkih i radničkih prava, osnovati Pokopno društvo i otvoriti cvjećaru?

Da li će RTRS uspjeti sačuvati preostalih sedam gledalaca?

Laktaši: Dodik „demolirao“ Topolovića

piše: Slobodan Vasković

Načelnik opštine Laktaši Milovan Topolović poslednjih nedelja ne bira riječi kada govori o Miloradu Dodiku. Toplović se ne libi Dodika i javno nazvati najpogrdnijim imenima, tvrdeći da je uništio i Republiku Srpsku i Laktaše. Topolovićev bijes, ogorčenost i frustriranost posledica su činjenice da ga Milorad Dodik već godinu dana nipodaštava, ponižava i omalovažava.

Topolović nema nikakvu vlast u Laktašima, iako je načelnik te opštine, jer sve kadrove postavlja tajkun Budimir Stanković.

Stanković odlučuje i o budžetu opštine Laktaši i načinu njegovog trošenja.

Problemi Topolovića počinju u decembru prošle godine, kada je uputio otvoreno pismo lideru SNSD-a Miloradu Dodiku. Prethodno je

Topolović smijenjen sa mjesta predsjednika Opštinskog odbora SNSD-a, jer je upozorio da je stanje u stranci katastrofalno i da je potpuno neprihvatljivo da “ljudi sa strane” vode politiku u partiji. Topolović je tada rekao da je takva situacija postala nepodnošljiva, tim više jer se i vrh stranke ponaša u skladu sa interesima tih ljudi.

Načelnik Laktaša još je upozorio da ni on ni SNSD ne postoje da bi ispunjavali želje Milenka Čičića, Budimira Stankovića i Miloša Čubrilovića Čubrija i da se takvo stanje pod hitno mora mijenjati. 

Topolović je jasno poručio da on više ne može da vrši funkciju, na kojoj je u Laktašima, a da istovremeno ispunjava želje narečenog trojca, niti da želi da pokriva i ima odgovornost za njihove prljave poslove. On je takođe upozorio na sve zloupotrebe koje se vrše u ime SNSD-a, tražeći od Dodika i organa stranke da što hitnije razrješe postojeće probleme.

Umjesto da uvaži Topolovićeve stavove i podrži ga, Dodik je 12. decembra prošle godine Topolovića smijenio sa mjesta predsjednika OO SNSD-a Laktaši. Umjesto Topolovića, na mjesto predsjednika OO SNSD izabran je Miroslav Kodžoman.

Milovan Topolović, koji je pao u nemilost šefa stranke, u bliskim je rodbinskim vezama sa bivšim ministrom zdravlja RS Rankom Škrbićem, ali mu ni to nije pomoglo da izgladi odnose sa Dodikom. Za očekivati je da Topolović, pod pritiskom, sam odstupi sa načelničke funkcije.

Utješna nagrada za Topolovića je to što je nedavno dobio specijalno priznanje „Najnačelnik decenije u BiH“, koje dodjeljuju Nezavisna agencija Evropskog udruženja menadžera i časopis „Euromenadžer“.

Strah od naroda

piše: Slobodan Vasković

Tekuća godina je iscurila; siva i sumorna, najavljuje još sivlju i sumorniju iduću. Optimizmu nema mjesta, nažalost. Iz sivila i magluštine, svako malo ovih poslednjih dana godine 2013., izgegaju političari i monotono verglaju o uspjesima, očekivanjima, projektima nadanjima, vizijama… Red samohvale, red optužbi na račun suprotstavljenih opcija - i jedno i drugo izrečeno je bez ikakve energije, strasti, vjere u ono što se govori; svi jedva čekaju da se dovuku praznici da se utope u njima, kako bi se pripremili za nadolazeću godinu, koju će obilježiti nemilosrdni (nadam se samo verbalni) sukobi, morbidna etiketiranja, teške optužbe…, i krah nekih političkih karijera. Kojih, odlučiće građani na oktobarskim izborima.

Inercija je čudo; uprkos sivilu i potpunoj depresiji koja vlada u društvu biraju se ličnosti godine, događaji godine, najbolji poduhvati; sumiraju se premršavi rezultati; bježi se od suštine, jer je poražavajuća; million puta prežvakanim floskulama se pokušava demonstrirati ozbiljnost i odgovornost. Oštro vonja trulež, golom rukom je opipljiv strah od nadolazećih događaja, nemoguće ih je izbjeći.

Plaši se narod onoga što slijedi; političari se plaše naroda još više. Društvo u kojem su takva dva osjećaja dominantna ima samo jedan put – na dole.     

Dva najznačajnija događaja u godini na izmaku, koji su ogolili političke elite i surovo prikazali svu njihovu brutalnost, strahove, licemjerstvo i nekompetentnost su demonstracije studenata u Banjaluci (12.juna 2013.) i policijsko zvjersko premlaćivanje porodice Vulić (26. juli 2013.).

Ti događaji dvije su obale, između kojih teče život u Republici Srpskoj - sa jedne strane je (sve veće) nezadovoljstvo građana postojećim stanjem i činjenicom da mafija ovdje ima svoju državu, artikulisano kroz protest studenata; sa druge strane je demonstracija sile iste te države nad pojedincem, jer se usudio suprotstaviti kriminalizovanom sistemu, koji prepoznaje samo lične interese lica što su ga uspostavili.

I jedan i drugi događaj izazvali su strah kod građana; Prvi - da se sve ne završi sukobom; Drugi, zbog demonstracije sile nad porodicom koja je pokušala zaštiti sopstveno.

I jedan i drugi događaj izazvali su strah kod vladajuće oligarhije (čitaj SNSD); Prvi – da bi protest studenata mogao prerasti u snagu koja će zbrisati sve pred sobom; Drugi - da bi pojedinac mogao nadjačati sistem, ma koliko on zao bio, i postati putokaz drugim, trećim, entim… pojedincima u istom problemu, koji bi, na kraju tih pojedinačnih sukoba, mogli postati snaga koja će zbrisati sve pred sobom.

I jedan i drugi događaj izazvali su strah kod opozicije (čitaj SDS); Prvi – da bi protesti studenata mogli prerasti u snagu koja će zbrisati Režim i na njegovom zgarištu postati nova politička snaga; Drugi - zato što je brutalna sila Režima nad pojedincem pokazala nehtijenje, nevoljnost, nespremnost i nesposobnost elite koja je navodno suprotstavljena Režimu da zaštiti tog pojedinca. I bilo kog drugog.

Oba ova događaja pokazala su i ozbiljnost i rješenost Režima/SNSD-a da ih spriječi/ukine/omalovaži/difamira, jer ih je tretirao kao dio jednog paketa, spremljenog za labavljenje zakovica koje ga drže, a nikako kao dva, izolovana incidenta. (Što su činili javno).

Oba ova događaja pokazala su i neopredijeljenost i nespremnost opozicije/SDS-a za sudar sa Režimom, jer su učinili sve da spriječe/ukinu/omalovaže/difamiraju studenstke proteste (što su činili tajno), a slučaj „Vulić“ posmatraju kao izuzetak, a ne pravilo ponašanja Režima u svim takvim incidentima. SDS je, tretirajući oba događaja kao pojedinačne incidente, namjerno propustio šansu da ukaže na teške posledice diktature i ozbiljnije se suprotstavi Režimu, svjesno mu dozvoljavajući da nakon protesta razbije studente, a da Vuliće, bez opasnosti od eksplozije nezadovoljstva, razbije pred TV kamerama.

Protesti studenata i „slučaj Vulić“ nisu izolovani incidenti, oni su dio jednog paketa, ali ne nekog usmjerenog na rušenje Režima, već životnog koji je produkovao taj isti Režim, vladajući na način koji je sinonim za diktaturu.

Režim/SNSD je porodio i proteste studenata i „slučaj Vulić“, svjesni su toga i zato nisu ni krili da žele da podave i jedne i druge, jer su slika/posledica njihove kriminalne anticivilizacijske neljudske strahovlade.

Opozicija/SDS svjesno je zatvorila oči pred tim činjenicama, ne znajući šta će sa samim sobom, a kamoli studentima i Vulićima. Pobjegli su glavom bez obzira od mogućnosti da politički poentiraju na studentima i Vulićima.

Bio je to zicer koji se ne promašuje, što je Režim/SNSD i dokazao poentirajući. Studenti su danas razbijeni, o Vulićima čujemo tek iz sudskih klupa.

Ali, ostao je strah. Strah od naroda. I u Režimu i u Opoziciji.

SNSD je svjestan dubine katastrofe u koju su doveli građane ovog entiteta, razumiju da su junski studenti samo šačica nezadovoljnih, da ih je mnogo mnogo mnogo više; Znaju da je Vulić samo jedan od hiljada i hiljada obespravljenih; Ubijeđeni su da bi svako sledeće dešavanje naroda, bilo kakve demonstracije, protesti, nezadovoljstvo, mogle biti okidač za stvaranje snage koja će ih bestraga odnijeti. Zato ne prestaju da istrajno rade na sprečavanju svake takve i najmanje mogućnosti.

Oprezni su, budni, stalno na straži. Gdje god im se učini da je grupisanje na djelu, razbijaju ga bez milosti.

U strahu od naroda su prevelike oči.

Njihovi najvjerniji saradnici na ovom antidemokratskom poslu su u SDS-u, čiji visoki funkcioneri se, sada već, javno i otvoreno zalažu za onemogućavanje bilo kakvih mirnih demonstracija i sličnog izražavanja nezadovoljstva; Koji čine sve da do njih ne dođe, koji sprečavaju svaki pokušaj suprotstavljanja postojećoj situaciji tim demokratskim sredstvima.

Pozivaju na trpljenje one koji nemaju posla, primanja, lijekova, koji su opljačkani, poniženi, uvrijeđeni... Dok im preporučuju tihovanje, sami se ničeg ne odriču. (Pristup koji se može nazvati praktikovanje gandijevizma na srpski način-narodu trpljenje, vođama udobnosti).

Svoje djelovanje pravdaju strahom od eskalacije, izmicanja kontroli, rušenja, zbog zaštite institucija (u kojima je mafija!!!)...

Svako razuman na ovom mjestu mora da se upita zašto imaju tako malo povjerenja u građane koje žele da vode, zbog čega ih u tolikoj mjeri potcjenjuju i doživljavaju divljacima, zar je moguće da smatraju da bi nezadovoljni popalili i porušili ono što je njihovim novcem izgrađeno i za šta su članovi njihovih porodica izginuli..., da li je istina da i Opozicija/SDS  smatra narod stokom, sklonom ubitačnom stampedu, kao što to čini i Režim/SNSD?!

Iluzija bi bilo misliti da je drugačije. Čak i u situaciji da Opozicija/SDS ne želi promijeniti sadašnje agregatno stanje i namjerava i u narednom četvorogodišnjem periodu zadržati isti status.

Čemu otvoreno teže. Žaleći se da javnost ima prevelika očekivanja od njih; Ne precizirajući šta je preveliko i koja su očekivanja. Još manje zbore o tome šta se od njih uopšte može očekivati. Cijene (možda) da je to premalo. Ili ništa.

U nadolazećoj godini strah od naroda će doživjeti novu ekspanziju. I nervoza, kao posledica tog straha. Eksplodiraće i nemaština, beznađe.

Od Režima se ništa dobro ne može očekivati. Od lažnih Gandija takođe.

To je Gordijev čvor, koji će građani biti prisiljeni da razvežu. Na bilo koji način.

Vlasenica: “Mala” pljačka Doma zdravlja u izvedbi SDS-a

Piše: Slobodan Vasković

Harao je narodni poslanik SNSD-a Mićo Kraljević Vlasenicom godinama i poharao taj gradić. Upravo zbog toga su Vlaseničani na prošlim lokalnim izborima otkazali podršku SNSD-u i za načelnika opštine izabrali Dragoslava Todorovića iz SDS-a.

Međutim, u Vlasenici se malo šta promijenilo. Ustvari, nije se promijenilo ništa.

Kao što je ranije Mićo Kraljević, narodni poslanik SNSD-a, naređivao bivšem načelniku opštine Mladenu Popoviću, tako sada Ostoja Dragutinović, narodni poslanik SDS-a, komanduje načelniku Todoroviću.

SDS je nedavno uspio da osvoji skupštinsku većinu u Vlasenici, nakon čega je došlo do niza smjena Upravnih odbora javnih preduzeća i selektivne smjene direktora tih firmi.

Dragutinović je postigao dil sa Kraljevićem i neke, njemu bliske ljude, ostavio na funkcijama, premda su nanijeli ogromnu štetu privredi i ekonomiji Vlasenice. Na ovaj način Dragutinović otupljuje opozicionu oštricu u Vlasenici i otvara sebi put da lične kadrove postavi na najznačajnije pozicije. Iza svega stoji njegov lični interes.

Pravi skandal i pobunu u Vlasenici je ovih dana izazvala Dragutinovićeva odluka da na čelo Doma zdravlja postavi svog prijatelja Radojicu Maksimovića iz Zvornika (imenovan će biti 27.12.).

Dom zdravlja u Vlasenici teško je opljačkala prethodna vlast. Ta zdravstvena ustanova je u gubitku od 2.000.000 maraka, što uopšte nije sprečavalo aktuelnu direktorku Slavicu Glišić i glavnu sestru Mirjanu Palangetić, Kraljevićevu kumu, da o trošku Doma provode vikende u Beču.

Palangetićeva ima platu od 1.700 KM i veća su joj primanja od, na primjer, brojnih ljekara iz KC Banjaluka.

Koliko je jezivo stanje u Domu zdravlja svjedoči i činjenica da u toj ustanovi nema grijanja, osnovnih sredstava za higijenu, te da su prije pet dana radnici skupili 30-tak maraka za gorivo kako bi se pacijent hitno prebacio u Zvornik. To nije prvi put da Dom zdravlja nema goriva za pacijente, o čemu sam i ranije pisao.

Umjesto da se rješavaju ovi problemi i da u tome učestvuje Dragutinović, koji je ljekar, on je, ne birajući sredstva, u SDS-u izlobirao da se na čelo Doma zdravlja postavi narečeni Radojica Maksimović iz Zvornika. Njegov potez izazvao je gnjev u OO SDS, jer za tu funkciju postoje kadrovi i u Vlasenici, ali ih je Dragutinović ucijenio prijeteći napuštanjem stranke, ako njegov prijatelj ne bude imenovan za direktora Doma zdravlja. Nakon te ucjene, OO SDS je poklekao.

Šokantno je, drsko i bezobrazno to što je Dragutinović obećao Maksimoviću platu u visini od 4.000 KM, službeni automobil i troškove za prevoz od Zvornika do Vlasenice i natrag, svakodnevno. To je stotinu kilometara u oba pravca i za te namjene postoji gorivo, a za prevoz pacijenata ne.

Naravno, Dragutinović očekuje ličnu korist od postavljanja Maksimovića, a ona je sadržana u sledećem: Poslanik SDS-a se već godinama sudi sa Domom zdravlja, jer mu je, svojevremeno, uručen otkaz. On potražuje od Doma 80.000 KM na ime štete zbog otkaza. Osnovni sud je ranije presudio u njegovu korist, ali su Okružni i Vrhovni sud tu presudu oborili, vraćajući cijeli predmet na početak. Novo ročište je zakazano za kraj januara sledeće godine.

Kvaka je u sledećem – Dragutinović će na Osnovnom sudu srediti presudu u svoju korist, nakon čega će Maksimović, kao direktor Doma, propustiti da se žali na tu presudu. Tako će presuda postati pravosnažna i izvršna.

Dragutinović će poslije toga naplatiti 80.000 KM, otimajući tako od teško opljačkanih radnika Doma zdravlja.

Zaista sramno od narodnog poslanika SDS-a, koji u Skupštini ima primanja veća od 3.000 KM, a vlasnik je i privatne ordinacije u Vlasenici.

Dragutinović je u Vlasenicu stigao početkom rata kao izbjeglica, bez marke u džepu, ali se odlično snašao. U jednoj zgradi kupio je čitav sprat i tu mu se nalazi ordinacija, veoma moderno opremljena. U vrijeme dok je bio načelnik opštine Vlasenica (2000.-2004.) sagradio je sebi u naselju Toplik vilu, čija se vrijednost procjenjuje na 800.000 KM.

I u OO SDS-a su ogorčeni Dragutinovićevim ponašanjem, ali njihovo ogorčenje je zaista jadno, jer su dozvolili da ih ucijeni i natjera da igraju kako on svira.

Procjene su da će SDS u Vlasenici zbog ovog slučaja izgubiti značajan broj glasača, ali to se Dragutinovića uopšte ne tiče. Najvažniji mu je lični interes. Biće interesantno vidjeti da ći će vrh SDS-a podržati Dragutinovića ili zdrav razum?!