четвртак, 08. март 2018.

“Genijalni Oto” i ostali sveznajući “Nijemci”: Lukač i Tegeltija nastavljaju da štite kriminalni posao sa kamerama i radarima

piše: Slobodan Vasković


Ministri finansija i unutrašnjih poslova Zoran Tegeltija i Dragan Lukač vode opširnu kampanju kako bi dokazali nedokazivo - da je posao sa nabavkom kamera i radara za MUP RS, putem javno-privatnog partnerstva, zakonit i da nije bilo nikakvih kriminalnih radnji.

Pri tim se Tegeltija skriva iza Lukača, kojeg istura u javnost, valjda cijeneći da bi se ministru unutrašnjih poslova trebalo vjerovati. 

Slaba procjena, jer Lukač, ma koliko tvrdio da je sve urađeno u skladu sa zakonom, nikako da odgovori na ključna pitanja: Kako je moguće da su posao nabavke kamera dobile firme koje su osnovane dva i po mjeseca, odnosno mjesec dana, prije raspisivanja tendera?!

“Genijalni Oto” i ostali sveznajući “Nijemci”
Firma „Inovatraffic holding“, jedna od tri koje su dobile taj posao, nije nikakva poznata njemačka firma koja se bavi kamerama i radarima, već je riječ o preduzeću napravljenom 29.03.2017. godine - svega dva i po mjeseca prije objavljivanja Javnog oglasa, koji je potpisao Lukač 06.06.2017. godine. Uz to, “Inova” je osnovana u martu, kada je i Vlada RS donijela odluku da se ide u javno-privatno partnerstvo. 

Znači da je Đorđe Kačaveda, jedan od osnivača te firme, znao da će dobiti posao, a da firmu još nije ni osnovao!!!



Kao i “Genijalni Oto”, Karl Otto Woll, osnivač “WKB Consulting” iz Banjaluke, koja je, takođe, dobitnik posla, iako je firma osnovana 04.05.2017. godine, samo mjesec dana prije raspisivanja tendera. 

Genijalno Oto je iz Eisenberga, Njemačka, gdje su baš upoznati i to detaljno sa radarskim namjerama Tegeltije i Lukača!

Prevara iza koje stoje Tegeltija, Lukač i vlasnici navedenih firmi, te “MMSCODE”, u kojem su Slavko Bojić i Mladen Milanović Kaja, je Ogromna, Drska i, nadasve, Bezobrazna. A djelovanje Tegeltije i Lukača se može okarakterisati na isti način, dok je njihovo insistiranje da otmu posao vrijedan preko 200 miliona KM za istragu. I to vrlo detaljnu.

Ranije nezakonitosti
Za istragu, takođe, vrlo detaljnu je i Lukačevo priznanje da MUP RS već ima ugovor o javno-privatnom partnerstvu “i da revizori nisu našli ništa sporno”. Iako je sve sporno oko činjenice da MUP RS iznajmljuje radar(e) od firme MRG, već dvije i po godine.  

Taj radar je postavljen 30. oktobra 2015. godine, u vrijeme kada je na funkciji ministra unutrašnjih poslova već bio Dragan Lukač.

Nabavna cijena tog radara je 60.000 KM. Upravo toliko MUP RS plaća godišnje za njegovo iznajmljivanje (tačka 10.). 



Toliko je plaćeno za 2017., a toliko će, prema Planu MUP RS, biti plaćeno firmi MRG i za 2018. godinu!

I to je potpuno nezakonito, jer MUP RS ne može naplaćivati kazne, ako radari i kamere nisu njihovo vlasništvo, kao što je to ovdje slučaj. 

Međutim, nije tu kraj nezakonitostima.

Slijede podaci MUP-a RS u vezi sa radarom u “Zelenom Viru” (Banjaluka), čije postavljanje jeste bilo neophodno zbog bezbjednosti stanovnika tog dijela Grada, ali nije valjda da MUP RS nije mogao da nađe 60 hiljada KM da kupi tu spravu. Već je iznajmio od firme MRG i obezbijedio joj cca 150.000 KM (dosad) samo za iznajmljivanje tog radara.

Posebno to čudi zbog činjenice da su u MUP RS za pet mjeseci, od 30.10.2015.-24.03.2016, naplatili, prema sopstvenim podacima koje su iznijeli u javnost, samo od korištenja tog radara 366.420 KM.   

Glas Srpske - 24.03.2016. | 11:55 
Stacionirani radar u Zelenom viru, na magistralnom putu Banjaluka - Kotor Varoš, za nepunih pet mjeseci evidentirao je 12.219 prekoračenja dozvoljene brzine ili prosječno 90 prekršaja dnevno. Od tih prekršaja naplaćeno je 366.420 KM.

Ovo je "Glasu Srpske" izjavila načelnik Odjeljenja za odnose s javnošću Ministarstva unutrašnjih poslova RS Mirna Miljanović. Prema njenim riječima, stacionirani radar na magistrali postavljen je 30. oktobra prošle godine i dozvoljena brzina kretanja vozila kroz Zeleni vir je 40 kilometara na sat.



"Radar je bilježio najčešće prekoračenje brzine od deset do 20 kilometara na sat, a bilo je slučajeva gdje su vozači i jače stisnuli gas. Za one koji su vozili do 60 kilometara na sat kazna je 30 KM", rekla je Miljanovićeva.

Znači, MUP RS je mogao da kupi šest ovakvih radara, jer je toliko zaradio samo u “Zelenom viru”. I zarađuje i dalje, o čemu, takođe svjedoče podaci te institucije.

Mediji su 04.08.2016. objavili sledeće: “Tri stacionirana radara na području grada registrovala su ove godine 26.339 saobraćajnih prekršaja, od čega su čak 15.083 evidentirana na magistralnom putu M-4 u Zelenom viru”.


MUP RS je, do avgusta 2016., znatno uvećao zaradu i prilive u budžet, u odnosu na podatke iz marta te godine, uprkos činjenici da je sve vezano sa radarom u Zelenom Viru nezakonito.



Treba imati u vidu da je Lukač rekao da postoji još jedan ovakav radar, što cijelu dobit znatno uvećava.

Sada zamislite koliko može da zaradi 100 kamera i deset radara, postavljenih širom RS, kada jedan za pet mjeseci ostvari prihod od, kako je to MUP RS, objavio 366.420 KM?!!! Ta cifra je veća od 200 miliona, na koliko je, prema studiji izvodljivosti, procijenjena zarada za deset godina; Od čega bi pola trebalo da ode u privatne džepove”


Lukačeva priča da će vozači “popustiti ga” jednostavno ne pije vode; Uvijek će biti i ima onih koji to ne čine. I nije ih mali broj. Štaviše.

Vratimo se Planu Javnih nabavki MUP RS.




Postavlja se pitanje da li je raspisan tender za radar u Zelenom Viru ne samo za 2018. godinu, već i prije njegovog postavljanja 2015.,  i da li je taj zakup, urađen u skladu sa svim procedurama, ako je već sve po zakonu, kako tvrdi Lukač?! A nije i ministar to odlično zna; Ako ne zna, tek je onda problem.

Postavlja se, nakon rečenog, i pitanje šta će se desiti ako vozači, kažnjeni na tom dijelu puta, sada krenu da traže svoj novac natrag, jer taj radar nije u vlasništvu MUP RS i nisu trebali platiti nikakvu kaznu. 

Radar bi morao bi da bude u vlasništvu MUP-a RS, ako se kazne žele naplatiti u skladu sa zakonom.  

Štete, u slučaju zahtjeva za povrat novca, po budžet RS bi mogle biti ogromne!

Pogodovanje Tajkunima bliskim Lukaču i Tegeltiji
Postavlja se i pitanje zbog čega Vlada RS, ministar Tegeltija i ministar Lukač, već dvije i po godine, potpuno nezakonito, od građana uzimaju novac za saobraćajne prekršaje, koje su snimili radari u privatnom vlasništvu, a ne u vlasništvu MUP RS?! I nije li bilo jednostavnije, efikasnije i, naravno, mnogo isplativije i za budžet i za MUP RS da je ta institucija kupila i radar za Zeleni Vir, ali i da se kreditno zadužila 12,5 miliona KM i nabavila sto kamera i deset radara za MUP RS?! 



Naravno da jeste, ali onda Tegeltijini i Lukačevi prijatelji-tajkuni ne bi zaradili ništa. Sav novac bi otišao u budžet RS!

Lukačeva priča o tome kako bi se opozicija pobunila protiv takvog kreditnog zaduženja (pa su se on i Tegeltija odlučili za javno-privatno partnerstvo), je otužna: Ne vlada Opozicija niti te stranke donose odluke; Vlada SNSD, čiji su članovi Lukač i Tegeltija, koji ima komotnu većinu u parlamentu RS. Da učini šta hoće, kao što i čine.

Stavka - kreditno zaduženje od 12,5 miliona KM je za Režim bila tek sitnica, ali važnije je ispuniti Tajkunske prohtjeve, omogućiti im zaradu novih stotina miliona, nego donijeti novac u budžet!!! 

Scenario i Režija Velike Drske Bezobrazne Prevare sa kamerama i radarima - svi detalji (28.02.2018.)


piše: Slobodan Vasković

Zoran Tegeltija, ministar finansija i ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač Glavni su akteri Velike Drske Bezobrazne Prevare sa nabavkom kamera i radara za MUP RS, putem Javno-privatnog partnerstva (JPP).



Iznio sam niz dokaza o tome i, da ne živimo u Dodikovoj truloj “banana državi”, ministarski dvojac poodavno bi bio smijenjen i pritvoren. Kao i njihovi brojni saučesnici.

Najspektakularnije u cijeloj Prevari sa kamerama i radarima jeste što su Lukač i Tegeltija izvarali Osobu koja je osmislila cijeli taj nezakoniti posao. 

Poznato mi je ime te osobe, ali kako je izbačen iz posla, prevaren, ne želim ga navoditi, jer, realno, nije napravio nikakvu direktnu štetu. I direktnu i indirektnu su napravili i, tek će napraviti, Lukač i Tegeltija, koji su mu Ukrali Ideju!

Ideja o JPP  
Ideja o JPP sa kamerama i radarima, koja je potpuno protivzakonita (pošto omogućava privatnicima da ubiru budžetska sredstva, što je zakonima zabranjeno), rodila se nakon postavljanja Stacionarnog radarskog sistema za evidentiranje saobraćajnih prekršaja u mjestu Zeleni Vir u banjalučkoj Mjesnoj zajednici Vrbanja.

Taj radar je postavljen 30. oktobra 2015. godine, u vrijeme kada je na funkciji ministra unutrašnjih poslova već bio Dragan Lukač.

Kamera u Zelenom Viru
Osoba, u to vrijeme jedan od uposlenika firme koja je instalisala taj radar, došao je na ideju da se širom Republike Srpske postavi 100 kamera i deset radara i to putem JPP, a da se novac dijeli.

(Ime firme koja je instalisala radar u Vrbanji ne pominjem, jer ni na koji način nisu učestvovali u aktuelnoj prevari sa kamerama).

Osoba je ideju iznio Lukaču, koji je objeručke prihvatio, jer je vidio unosan posao za sebe i svoje prijatelje-tajkune.

Lukač je ideju o JPP iznio Zoranu Tegeltiji, ministru finansija, koji je u startu odbio. Međutim, tada Lukač angažuje Mladena Milanovića Kaju da ubijedi Tegeltiju. Što je Kaji, bez većih problema, pošlo za rukom.

Uvođenje Bojića u posao i Kaje u Bojićevu firmu
Lukač sve vrijeme drži u ubjeđenju da će On, odnosno strana firma koju Osoba zastupa, dobiti posao, a njemu iza leđa, zajedno sa Tegeltijom, stvara uslove da Javno-privatno partnerstvo pripadne Slavku Bojiću, vlasniku firme “ProControl” i suvlasniku “MMSCODE” i drugim tajkunima.

Nakon što je sve izdogovarano, Akcija Prevare kreće u martu 2017. godine, kada Vlada RS donosi odluku o nabavci kamera putem Javno-privatnog partnerstva.

Slavko Bojić (lijevo) i Adil Osmanović
Da podsjetim, stručna lica u Ministarstvu finansija Republike Srpske dala su mišljenje da je ovaj posao štetan po MUP RS.
Međutim, ministar finansija Zoran Tegeltija ignorisao je negativne stavove stručnih lica. 

Izvori bliski premijerki Željki Cvijanović su mi saopštili da je Tegeltija na sjednici Vlade RS, na kojoj se odlučivalo da li će MUP RS ići u javno-privatno partnerstvo ili će se ta institucija kreditno zadužiti, insistirao da “nema prostora za kreditno zaduženje”!

Cvijanovićeva, prema istim izvorima, nije bila oduševljena takvim projektom, ali se nije usudila suprotstaviti Tegeltiji i Lukaču.

Čim je Vlada RS donijela Odluku o JPP iz Bojićeve firme “ProControl” počinju da se obraćaju brojnim stranim firmama, koje se bave proizvodnjom i ugradnjom radara i kamera, sa pitanjima o performansama i cijenama - 100 kamera i 10 radara, koliko je na kraju i odlučeno da se nabavi.

Da sve bude apsurdnije, obraćaju se i firmi koju predstavlja Osoba što je osmislila i uradila cijeli projekat Javno-privatnog partnerstva.

Bojić formira firmu u Njemačkoj
Firma „Inovatraffic holding“, koja je dobila posao nabavke kamera i radara, osnovana je 29.03.2017. godine. U martu 2017. godine Vlada RS donijela je odluku o JPP za kamere i radare.

Iza ove firme, izvan svake razumne sumnje, stoji Slavko Bojić, ali i još neki banjalučki tajkuni.

Bojić već pet godina živi i radi u Njemačkoj, a, između ostalih firmi kojima je vlasnik/suvlasnik, većinski je vlasnik i firme “Veridos”, koja je pokušala da dobije tender za pasoše u BiH, sa cijenom od 53 miliona KM, dok je “Milbauer” za isti posao ponudio cijenu od 28,5 miliona KM.

Bojić posjeduje 70 posto “Veridos-a”.

Nakon što je formirana firma “Inova” u Osnabriku (osnivački ulog 25.000 evra), u Banjaluci se formira i firma  “WKB Consulting” iz Banjaluke, čiji je osnovač Karl Otto Woll, iz Eisenberga, Njemačka.

Ta firma je osnovana 04.05.2017. godine, a  njen osnivački ulog je Jedna Marka.


Tender za nabavku kamera i radara, putem javno-privatnog partnerstva, Lukač je potpisao  06. juna, znači mjesec dana nakon što je registrovana “WKB”, odnosno dva i po mjeseca po formiranju “Inova holdinga”.


Tender je zatvoren 17. jula 2017. godine.

I jedna i druga firma su bez ikakvih referenci i nikako nisu mogle dobiti posao sa MUP-om; Zbog toga se “u igru” uvodi turska firma „Ekin Teknoloji San. Ve Tic. A.S.”.

Ova turska firma ima razvijene i velike poslove (između ostalih i sa tamošnjom obavještajnom službom), odnosno ima potrebne reference. Turska firma ima i ogroman finansijski promet, pa je tako u tenderu ta stavka posebno povećana, kako bi se iz igre izbacili drugi ponuđači. 

Na taj način je eliminisan “Prointer” iz Beograda/Banjaluke.

“MMSCODE” u igri
Ono što je zaista posebno interesantno jeste da firma “MMSCODE” dobija, početkom juna 2017. godine, par dana prije nego je Dragan Lukač potpisao javni poziv za JPP, Sertifikat od turskog “Ekina” da može vršiti sve radove koji se odnose na servisiranje…, prilagođavanje uređaja…, softversko ažuriranje... svih njihovih proizvoda.

To znači da su radnici "MMSCODE" bili na obuci u Turskoj. A da su vlasnici "MMSCODE" već i prije objavljivanja tendera znali da će dobiti posao.


U tom trenutku suvlasnici firme “MMSCODE” su bili Slavko Bojić, Miloš Đurđević i Savo Antonić, svi iz Banjaluke.

Bojić je, kako sam naveo, vlasnik “ProControl”, a Đurđević i Antonić suvlasnici firme “Venera”, koja je imala i ima brojne poslove sa budžetom RS, a ranije sa Robnim rezervama RS, dok nisu otišle u stečaj.

Da rezimiram: prije objavljivanja Javnog poziva za nabavku kamera i radara (06. juna 2017. godine), već je bio pripremljen Mehanizam za Prevaru - formirane su firme “Inova” (27.03.2017.), “WKB” (04.05.2017.), a “MMSCODE” je dobio Sertifikat od turskog “Ekina”!

Ističem da, sem ranije objavljenih dokumenata, posjedujem i druge koji potvrđuju navedeno, ali ih ne objavljujem iz razumljivih razloga.

Ulazak Kaje/Tegelitje
Da se “Vlasi ne dosjete”, firma “Euro Bonus”, iza koje stoji Mladen Milanović Kaja, koji je njen stopostotni vlasnik, ulazi u suvlasništvo firme “MMSCODE” krajem januara 2018 godine. Samo nekoliko dana prije nego je Dragan Lukač donio odluku da su firme „Inovatraffic holding“ iz Njemačke „Ekin Teknoloji San. Ve Tic. A.S.“ iz Turske i „WKB Consulting“ iz Banjaluke pobijedile prilikom izbora privatnog partnera u poslu teškom 12,5 miliona KM.



Na taj način Tegeltija ozvaničava svoje učešće u cijeloj Prevari!

Kajina firma “Euro Bonus” registrovana je u Mrkonjić Gradu, ulica Podbrdo bb.

Svi navedeni, Bojić, Đurđević, Antonić, Milanović, imaju po 25 posto vlasništva u “MMS COD”, a ukupni osnivački ulog je 201.999,92 KM, odnosno 50.499, 98 KM po osnivaču.



Ulaskom u “MMSCODE” Milanović je ušao i u posao sa Fondom zdravstva za nabavku “IZIS-a” po nevjerovatnoj cijeni od 23,2 miliona KM. Ili Tegeltija, ako vam se više dopada!

Članovi Komisije prisiljeni da prihvate “Inova-WKB-Ekin”
Tokom tenderske procedure, Komisija za tender u MUP-u RS je, u prvom čitanju, odmah odbacila ponudu Lukačevih i Tegeltijinih favorita, ali je lično Lukač naredio da se oni vrate “u igru”. Čak pet članova Komisije je prisiljeno da promijeni mišljenje.

Svaka nezavisna istraga bi to lako dokazala, ali kako očekivati bilo kakvu istragu kada je na čelu MUP-a Dragan Lukač, jedan od Režisera Prevare.

Nakon što je “prepreka” u vidu “pet članova Komisije protiv” polomljena i premošćena, za postupak je, po Lukačevom nalogu, zadužen Dragiša Koščica.


Nekadašnji igrač za tendere Dragoljuba Davidovića, u vrijeme dok je bio gradonačelnik, već par godina je vihorni tendernapadač Dragana Lukača. Koščica, koji je najzaslužniji je za potop projekta “Akvana”, sada potapa MUP RS.

Interesantno je da ga je Slobodan Gavranović, bivši gradonačelnik otjerao, a Lukač, umjesto da ga istražuje, smjestio u MUP, na prijedlog Davidovića. 

Odvlačenje pažnje sa Mladićevim sinom i haubicama
Iako je kristalno jasno da je JPP sa kamerama i radarima Bezočna Prljava Prevara njeni Autori i Akteri ne odustaju od realizacije i zarade ogrmnih svota novca.

Studijom ekonomske opravdanosti predviđeno je da stotinu radara godišnje zaradi 21,6 miliona KM na osnovu predviđenih 745.084 kazni, što znači 216 miliona KM za deset godina, koliko bi trajalo JPP. Međutim, te cijene su umanjene, a zarada je znatno veća.

Podsjetiću da se od početka 2017. godine primjenjuju drakonske kazne za kršenje saobračajnih propisa.

Činjenica je da se ulaganje od 12,5 miliona KM vrati za svega sedam mjeseci i da je narednih devet (i nešto godina) sve čista zarada. Umjesto da sav novac ide u budžet, kako je to zakonima precizirano, on će se dijeliti sa privatnicima.


Kako bi prikrili Veliku Prevaru i sproveli je do kraja, odnosno realizovali cijeli ovaj posao, Režim pokušava “odvući pažnju” bombastičnim najavama predsjedničkih kandidata SNSD-a, koji to neće biti; Tako je upotrijebljen i Darko Mladić, koji je daleko od kandidature kao i Osoba sa početka priče od posla koji je osmislio. (nastaviće se)