понедељак, 26. фебруар 2018.

Narod plaća Fond Solidarnosti, a Fond Zdravstva Zorana Tegeltiju, Bojića, Antonića, Đurđevića, Kaju…

Bilo bi odlično kada bi Dodik naložio svojim podređenim u Vladi RS i Ministarstvu zdravlja da sredstva namijenjena za IZIS, svih 23,2 miliona KM, prebace u Fond solidarnosti za liječenje bolesne djece, a da se namješteni tender na kojem je posao dobio "MMSCODE", (vlasništvo Slavka Bojića, Zorana Tegeltije, Mladena Milanovića Kaje&co) poništi.

piše: Slobodan Vasković

Neophodno je pomoći svakom bolesnom čovjeku, posebno djetetu. Kada su djeca u pitanju, to je pitanje savjesti.

Svaka pomoć za bolesnu djecu je dobrodošla, ali ono što nije jeste zloupotreba te djece kako bi se prikrile neke druge notorne činjenice; Poput one da je morao biti osnovan Fond solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu, iako Republika Srpska ima Fond zdravstva, čiji je godišnji budžet milijardu maraka. Što, praktično, znači da Fond zdravstva ne ispunjava svoju osnovnu ulogu. Pitanje je zašto i ko su Krivci za tu situaciju?!

Fond solidarnosti
Cilj ovog zakona zakona (o Fondu solidarnosti, op.aut.) je omogućiti oboljeloj djeci koja su državljani Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i osiguranici Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, a kojoj nije moguće pružiti adekvatnu zdravstvenu uslugu u zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj, kao ni u drugim zdravstvenim ustanovama sa kojima Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske ima potpisan ugovor, dijagnostiku i liječenje u inostranim zemljama u kojima djeluju zdravstvene ustanove u kojima je to moguće, navedeno je u aktu koji je usvojila Narodna skupštona RS krajem oktobra prošle godine.

Pitanje je zašto je pravljen Fond solidarnosti kada sve te poslove već obavlja Fond zdravstva RS?! I kada je Fondu solidarnosti nemoguće da bez Fond zdravstva realizuje ijednu jedinu akciju?!

Nema dileme da je riječ o strukturalnoj greški u Fondu zdravstva, a da je ta greška povezana sa nedostatkom novca, jer je taj Fond u dubiozi od preko milijardu maraka, ali i sa činjenicom da su nesavjesni funkcioneri, koji su gotovo pa uništitli Fond zdravstva, zaigrali na kolektivnu savjest građana, naroda, kako bi prikrili sopstvene nelegalne poslove.

Prema važećim zakonskim propisima, Zaposleni izdvajaju za zdravstvo 12 posto od bruto plate; Zakonom o Fondu solidarnosto dodatno su opterećena njihova primanja za dodatnih 0,25 posto na neto dohodak.

Udar na savjest i to kroz djelovanje Narodne skupštine RS, je rje bilo logično i sa manje troškova, koji s enikako ne odnose na liječenje bolesne djece, da sve takve akcije radi Fond zdravstva. 

Budući da je Fond solidarnosti nova institucija, nezavisna od Fonda zdravstva, moraće u nju biti uposleni novi ljudi, koji će tu da primaju platu. Prikupljeni novac neće sav otići za liječenje.

Poznajući način zapošljavanja, carovaće partokratija. Time je sve rečeno u ovom dijelu.

Namet na namet 
Nastavak je nimalo ružičast: Odbijanjem 0,25 posto od neto primanja zaposlenih u Fond zdravstva bi se godišnje trebalo sliti cca 15 miliona KM. 

Tih 15 miliona KM oduzeto je od radnika, kroz zakonski namet, umjesto da je Fond zdravstva, unutar milijarde KM, koliki im je godišnji budžet, odvojio pomenutu sumu novca za liječenje bolesne djece. Jer, radnici u onih 12 posto, koji se izdvajaju od bruto ličnog dohotka za zdravstvo, daju, između ostalog, novac i za liječenje teško bolesne djece.

Umjesto da se Fond zdravstva restrukturira, da se nađu sredstva, tako što će se smanji izdaci, posebno nepotrebni, posegnulo se za dodatnim oporezivanjem.

Možda bi takvo djelovanje vlasti moglo i da se razumije, bude prihvatljivo, čak i pohvalno, da, istovremeno, Fond zdravstva ne plaća preskupe, bvišestruko precijenje, softvere, za koje je teško znati da li će ikada proraditi. 

Petnaest miliona
Fond zdravstva RS, od 44 miliona KM kreditnih sredstava, 23,2 miliona KM namijenio je za Integrisani zdravstveni informacioni sistem (IZIS), što je nevjerovatno visoka cijena.

To je Prva faza u kojoj izvođaču posla ostaje čistih, neto, petnaest miliona KM zarade. Isto toliko - petnaest miliona KM će se skupiti u Fond solidarnosti u prvoj godini, po osnovu odbijanja 0,25 posto od neto dohotka radnika.

Nije li bilo jednostavnije, poštenije, humanije… kreditna sredstva namijenjena za IZIS preuzmjeriti za liječenje bolesne djece?! Jeste, posebno sada kada već postoji Fond solidarnosti.

Postoji i druga faza “IZIS” - ona iznosi dodatnih 12 miliona, čista zarada je cca 8 miliona KM, što praktično znači da će pobjednici na tenderu zaraditi 23 miliona KM, od ukupno 35 miliona, koliko će biti utrošeno u dvije faze projekta IZIS.

Zaključak je ovdje jasan: Radnici, narod, plaća Fond solidarnosti, a Fond zdravstva plaća Zorana Tegeltiju, ministra finansija i firmu MMSCODE, koji zajedno sa “Lanakom” i “Tesla -Eriksonom”, firmom iz Zagreba, treba da uradi “IZIS”. I koji će se, izvan svake razumne sumnje, obogatiti na tom poslu. 

Licemjerstvo
Licemjerstvo je dio zakona koji se odnosi na prikupljanje sredstava. 

Fond solidarnosti prikuplja sredstva iz:
posebnog doprinosa za solidarnost na teret budžetskih korisnika, javnih preduzeća, ustanova, organa uprave, upravnih organizacija u iznosu od 5% cijene kupljenog službenog putničkog vozila, sem vozila MUP-a i zdravstvenih ustanova, navodi se u članu 6. zakona o Fondu solidarnosti.

...

Da li to znači da je onaj funkcioner koji kupi najskuplji automobil ujedno i najhumaniji, jer će pet posto iz institucije koju predstavlja na, primjera radi, automobil od 100.000 KM, biti veći od pet posto na automobil od, primjera radi, 60.000 KM vrijednosti?! 

Naravno da nije, već je, najblaže rečeno, riječ o prikrivanju rastrošnosti.

Posebnu dimenziju ovom članu daje činjenica da je Zakon o Fondu solidarnosti i osmišljen i predložen i usvojen kao direktna posledica afere sa kupovinom automobila u Vladi RS. 

Znači, nije uzrok Zakona o Fondu solidarnosti bila neophodnost pomoći bolesnoj djeci, već kritike zbog preskupih automobila koji se kupuju u Vladu RS na opštoj besparici.

Te kritike je “preko koljena” prelomio Milorad Dodik, koji je, odgovarajući na njih, predložio da se usvoji Zakon sa pomenutih pet posto. Dodik je Zakon o Fondu solidarnosti proslijedio u Narodnu skupštinu RS 17.06.2017.  godine.

Bilo bi odlično kada bi Dodik sada naložio svojim podređenim u Vladi RS i Ministarstvu zdravlja da sredstva namijenjena za IZIS, svih 23,2 miliona KM prebace u Fond solidarnosti, a da se namješteni tender na kojem je posao dobio "MMSCODE", (vlasnštvo Slavka Bojića, Zorana Tegeltije, Mladena Milanovića Kaje&co), poništi.

To je moguće učiniti, jer je taj tender pod istragom Uprave kriminalističke policije MUP-a RS, a direktor Fonda zdravstva Dragan Kusturić izjavio je da još uvijek nije sigurno potpisivanje ugovora.

Ministarstvo unutrašnjih poslova RS ‘ne češlja’ Fond zdravstvenog osiguranja RS, samo je zatražilo dokumentaciju koja se tiče tendera vrijednog 23 miliona KM za nabavku integrisanog informacionog sistema, a na osnovu anonimne prijave. 

Na tender se prijavio samo konzorcijum „MMSCODE“, „Lanaco“ i „Ericsson Nikola Tesla“ iz Zagreba, ali to ne znači da će ugovor s njima biti potpisan. Tek ćemo analizirati njihovu cijenu. Skuplje svakako ne može da bude, kazao je u intervjuu za CAPITAL direktor Fonda zdravstvenog osiguranja RS Dejan Kusturić.

Nije Kusturić, preko noći, doživio iluminaciju pa je odlučio da pričeka sa potpisivanjem, već je pritisak javnosti u ovom slučaju ogroman, pa se ne usuđuje to da učini.

Tender i Zoran IT Tegeltija u njemu
Vlada RS je na 111. sjednici, održanoj 09.02.2017. godine, dala saglasnost Fondu zdravstva da se zaduži za 44 miliona KM, od kojih će se 23,2 miliona utrošiti na nabavku IZIS-a.

Odluku je potpisala Željka Cvijanović, a stupila je na snagu objavom u Službenom glasniku Republike Srpske. 

Odluka je objavljena u Službenom glasniku broj 17, od 22.02.2017. godine.

Na ovaj način otvoren je put da Firma pobjednica inkasira za IT opremu cca 23 miliona KM, u prvoj fazi, dok bi, sa Fazom 2 implemetacije ovog projekta, trebalo da inkasira ukupno 35 miliona KM.

U sudskom registru kao osnivači firme “MMSCODE” upisani su Slavko Bojić, Miloš Đurđević, Savo Antonić, svi iz Banjaluke i firma “Euro Bonus”, iza koje stoji Milanović; Ta firma je registrovana u Mrkonjić Gradu, ulica Podbrdo bb.

Svi navedeni imaju po 25 posto vlasništva u “MMS COD”, a ukupni osnivački ulog je 201.999,92 KM, odnosno 50.499, 98 KM po osnivaču.

“Euro Bonus” ulazi u vlasništvo “MMSCODE” nakon što se već znalo da će ta firma dobiti tender u Fondu zdravstva.

Logično je pitanje zašto su Bojić, Antonić i Đurđević smanjili svoje uloge u MMSCOD i četvrtinu firme prodali Milanoviću? 

Posebno nakon što su dobili posao od 23,2 miliona KM, a zna se da niko od navedenih nije poslovna “Majka Tereza”? 

Na taj način umanjili su i dio kolača od onih čistih 15 miliona zarade!

Samo je jedan odgovor - preko Kaje u posao je ušao Zoran Tegeltija, ministar finansija. 

Njegov “tal” je četvrtina, a zaslužio ga je provodeći sve “procedure” kroz Vladu RS koje su dovele do zaduživanja Fonda zdravstva za 44 miliona KM, od čega je 23,2 miliona namijenjeno za “IZIS”.