уторак, 20. фебруар 2018.

Logoreični Dodik: Hajka, Bombardovanje i Ukidanje Metuzalema

piše: Slobodan Vasković

1.
Velika je frtutma u SNSD-u, nakon što su istraživanja te stranke pokazala da imaju pad rejtinga od preko tri posto u poslednjih desetak dana.

Toliko negativno iznenađenje niko u SNSD-u nije očekivao, pa je Logoreični Dodik naredio hajku na novinare; potom lažno bombardovanje Manjače osiromašenim uranijom, ukinuo Metuzalema, posjetio Zalužane, bio u hajci na vukove….

Hajka na novinare je Dodikov standard; Lažno bombardovanje Manjače uslijedilo je kao osveta nakon što je ambasada SAD-a demantovala ministra policija da će “američki specijalci obučavati specijalnu policiju RS”, dok je bonus dodvoravanje Sergeju Lavrovu, pred njegovu beogradsku posjetu; Ukidanje Metuzalema je došlo uzgred u sveopštem bunilu.

Kao “šlag” za “tortu u fazi kaliranja”, potegnut je, iz "Duboke Senke", čak i Slavko Mitrović, siva eminencija SNSD-a i Dodikov proistočni ideolog.

2. 
Previše događaja (i MitrovićPlus) zgusnutih u samo par dana, svjedoči o nervozi, a ne nekom planu; Preciznije, o pokušaju vađenja štete koju je pretrpio SNSD, zbog niza kardinalnih Dodikovih grešaka, niza korupcionaških IT afera i niza pogrešno upotrijebljenih Steroida. 

3.
Hajku na novinare počeo je Dodik verbalnim odstrelom Vaskovića, garniranog nizom neistina; Nastavili njegovi stranački, kako to Mitrović voli reći, bilteni, udarom po Avdi Avdiću, a u kontinuitetu je i ideolog Mitrović, šef stranačkih biltena SNSD-a (zaista brojnih), koji je sarajevsko “Oslobođenje” optužio da je “bilten SzP-a”.

5.
Zaista je traumatičan paradoks, nastao kao posledica očaja, kada Šef i Urednik Brojnih Biltena SNSD-a optužuje “Oslobođenje” da je bilten; Ili, pak, druge brojne “sarajevske medije” kojima se iz kabineta njegovog šefa Dodika gotovo pa svakodnevno nude intervjui sa Dodikom! Može linkom, može i u studiju i mejlom i kako god hoćete… Samo dajte!

Da li je Mitrović neupućen u kontakte Dodikovog kabineta i “sarajevskih medija”?!

Ako je neupućen, a djeluje da jeste, njegova paskvila je potpuni promašaj.

4.
Mitrovićeve ocjene prvaka SzP-a neću komentarisati, to su njegovi stavovi, a u njima je neprocjenjivo da on “o mržnji” govori/piše esencijalnim Jezikom Mržnje.

5. 
Vrlo je problematičan kontinuitet napada na novinare, koji je otpočeo iz SNSD-a i to nakon što je “Ajatolah” lično “Strijelu odapeo”; Njegovi potčinjeni, skloni bukvalizmu, mogli bi, vrlo lako, tu Strijelu nekom zabiti u oko, a nekom i u srce.

6.
Napad je sračunat kako bi se novinari zastrašili, jer je otkrivanje nekoliko velikih afera, među kojima je dominantna prodaja nacionalnih interesa privatnim kompanijama tajkuna bliskih vlasti i firmi koja usko sarađuje sa Turskom obavještajnom službom pokazala svu laživost takozvane nacionalne politike SNSD-a. Koja ne postoji. 

7.
Najbolje to potvrđuje izjava Zorana Tegeltije, ministra finansija i režisera, uz Dragana Lukača, predaje bezbjednosnih podataka turskoj firmi.

Tegeltija je istakao da je model nabavke radara (javno-privatno partnesrtvo, op.aut.) na ovaj način dobar jer, kako tvrdi, država ostvaruje svoju ključnu funkciju koja se odnosi na bezbjednost u saobraćaju, a ujedno nema nikakvih troškova za Vladu RS ni za građane koji se budu držali ograničenja brzine.

Ono o čemu ni Tegeltija ni Lukač nisu prozborili ni riječi jesu bezbjednosni rizici, odnosno  kako su regulisana tri osnovna pitanja:
- Gdje se skladište podaci dobijeni radom kamera odnosno da li iko izuzev MUP ima pristup tim podacima?
- Ko vrši administraciju i servisiranje sistema i na koji način (da li proizvođač i/ili treća serviserska strana može daljinski pristupiti kamerama)? 
- Da li je MUP izvršio testiranje kamera i sistema sa bezbjednosnog stanovišta i napravio sistem informacionog i tehničkog obezbjeđenja od mogućeg odliva podataka?

Ukoliko jedno od tri gore navedena pitanja nisu jasno regulisana postoji visok bezbjedonosni rizik.

Ukoliko nisu jasno regulisana, postoji otvorena mogućnost da treće strane imaju uvid u kretanje građana RS i BiH.

8.
Kako režiseri prevare od sto miliona maraka ni ne pokušavaju odgovoriti na ova tri pitanja, jasno je da ona nisu regulisana i da će Treće Strane imati uvid u kretanje građana RS i BiH. Iz navedene Tegeltijine izjave, indirektno, se može zaključiti da je upravo to na djelu.

Važno je istaći da nije samo “brzina vozila” u pitanju, kako podlo podmeće Tegeltija, već će se instalisati i kamere za nadzor, što bezbjednosne opasnosti ovog posla čini mnogo kompleksnijim.

Tegeltija se pozvao na, navodno, nezavisnu konsultantsku kuću, koja se očitovala o javno-privatnom partnerstvu, kao formi poslovanja, a ni on ni Lukač nisu ni pomenuli ko je i kako obradio bezbjednosne aspekte i kakvi su ti zaključci?!!!

9.
Sva “nacionalna politika” Dodik&co je fejknjuz, stvarni uranijum koji truje, nikako osiromašen i nikako samo po Manjači. Već po cijeloj RS.

10.
Osim novinara, problem za Dodika i SNSD je činjenica da su njihova istraživanja pokazala da platforma SNSD-a - “Izdajnička politika SzP-a” - koja se agresivno i histerično sprovodi već tri godine, ne daje željene rezultate; Štaviše, daje vrlo slabe rezultate. 

I to je ono što je, uz navedeni pad rejtinga, duboko zabrinulo Hajkače!

11.
Ta platforma neće biti ključna za opredjeljivanje birača i SNSD mora naći odgovore na životna pitanja - od poljoprivrede, ekonomije, privrede, stabilnosti finansijskog sektora, korupcije, kriminala…

A tu fejknjuz sve manje pomažu, jer se svakim danom sve teže i teže živi, a prevare u režiji ključnih nosilaca vlasti su golim okom vidljive. Dok Egzodus iz RS ka Zapadu postaje sve intenzivniji i intenzivniji.

12.  
Pad rejtinga SNSD-a od preko tri posto za samo deset dana znači da se Dodik i njegova stranka neće “prošetati kroz izbore”, kako se pokušava sugerisati javnosti, već da će biti velike bitke u oktobru.

Da ne bi bilo nikakve zabune - Dodik i SNSD i dalje imaju bolje rejtinge od drugih stranaka, ali pad od preko tri posto je po njih zastrašujući, a po protivnike im vrlo ohrabrujući. 

13.
Veliku Dodikovu nervozu pokazuje i podatak da je On lično odlučio da će “agrarni budžet u ovoj godini biti 71 milion KM, te da će, osim ovih sredstava odobrenih za podsticaje, u poljoprivredu biti uloženo dodatnih 131 milion KM kroz razne projekte”.

I na taj način ukinuo ministarstvo poljoprivrede i Stevu Mirjanića Metuzalema, ministra.

Šta će RS uopšte taj resor kada Dodik odlučuje o visini budžeta za poljoprivredu? I zašto je uopšte usvajan budžet za ovu godinu kada ga Dodik mijenja po svom nahođenju?!