Vladina ženidba: Marakana moja sudbina

Slavio: Slobodan Vasković

Moj sjajni mladi kolega, saradnik i, iznad svega, prijatelj, Vlado Kovačević oženio je Marinu Popović. U vrijeme pisanja ovih slavljeničkih utisaka, već su čitav dan u braku.

Svadba bješe ko svadba, baš odlična.

Marina smjerna kao kakva Mlada, Vlado, žestoki Zvezdin navijač, pokazao se i kao odličan pjevač.

„Marakana moja sudbina”, poema je kojom je otvoreno slavlje. Izvođač Vlado.

Onda naručujemo pjesme i štokove.

Naručujem Tomu, Halida, Harisa, Miroslava… Sve za mladence od Slobe.

Idu pjesme kao na traci.

Priđe mi jedan od gostiju: “Ja mislio ti urban…”.

“Greška”, odgovorih, pa zajedno zapjevasmo “Sve bih dao za Ljiljanu”!

Dva nazočna mlada političara Davor i Zoka digli su novinara Vladu na ruke i pronosali po sali. Politički potez decenije.

Pjevač je bio pravo opušten. Red stihova red esemesova.

Dule Motorista otpjevao je “Poslednjeg boema”. Zvučalo je besprijekorno.

Stanoja je pazio na količine u nama. Odličan čovjek. Boki je plesač večeri; Laknulo mu je, jer je uspješno preživio sve Vladine predbračne tegobe prethodnih dana. Danina plijeni šarmom.  

Završili smo sa logičnim “Zvezda je ime šampiona”. A Vlado sa navijačkom karijerom.

Popio sam 4 štoka i jedva pogodio vrata, očekujući da me pukne hava. Ali nije ni hava što je nekad bila. Potpuno nestandardno.

Juče se udala i moja koleginica Nerma iz “Žurnala”. Ne možeš a da ne osjetiš sreću i punoću života zbog takvih divnih događaja.

Ljilja i ja jezdimo kroz noć uz Ganse.

Život buja uprkos svemu.