Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik je najveći srpski nacionalni problem i
najskuplja srpska riječ. Milorad Dodik je i najveća srpska bruka.
Gordan Milinić, svojim svjedočenjem o koruptivnim
postupcima Milorada Dodika, razorio je lidera SNSD-a i svu njegovu velikosrpsku,
panpravoslavnu, antizapadanu priču... definisao kao notornu laž. Što i jeste.
Nije u Milinićevom svjedočenju najstrašnije to što je
Dodik uzeo kilu zlata, tražio milion evra, uništio posao od milijardu evra,
ugradio se sa 10/15% u neki posao; Najstrašniji je opis načina na koji je Dodik
sve to činio, ta nepodnošljiva, vulgarna, primitivna lakoća otimanja upriličena
po mentalnim principima zadnjeg provincijskog prevaranta.
Sramota je to ogromna, strašna, jer je djelo osobe
koja je u tom trenutku artikulisala izuzetnu podršku Srba, čija su očekivanja
bila da Dodik konačno riješi status Republike Srpske u BiH. I srpsko nacionalno
pitanje u BiH.
Umjesto toga, Dodik je rješavao sopstvene finansijske
akcije, na način mentalnog džeparoša, koji je u podršci naroda vidio samo jedan
ogroman džep i to svoj. I ništa više od toga.
Nije tačno da Dodik mora da ode; Istina je da je već morao
da ode, ali nije i sada smo izloženi torturi njegovih kriminalnih postupaka,
koji su do te mjere jadni da izazivaju gađenje.
Reakcija njegovog SNSD-a je tek prestrašeni vrisak
gomile svjedoka nedjela mentalnog džeparoša, njegovih saučesnika u banditskim
pohodima, koji su odreda na nivou napada sjekirom noću na drumu.
Etiketiranje Milinića odraz je nemoći saučesnika što
su svoje sudbine vezali za Dodikovu, svjesni da bez njegovih principa mentalne
pornokratije, poduprte kolektivnom otimačinom, nasiljem, primitivizmom i
bahatošću, nikada ne bi postali to što sada, nažalost, jesu. Ni u snovima.
Milinić je bez ostatka razbio strah koji mnogi imaju
od Dodika i, kao posledicu, proizveo nove sante ledenog straha među preostalim
sljedbenicima posustalog provincijskog prevaranta, pridružujući ih povećem
broju što odavno plutaju prljavim režimskim morem.
Posebno su jadne objede na račun opozicije da je
izdajnička. Opozicija nije izdajnička; Ona je upokojena, ali i kao takva
razorila je Dodika. Krunski je to dokaz o Dodikovom političkom mrtvilu.
Tragedija je što Milinićevo svjedočenje nije ni vrh
ledenog brijega, već tek mala, jedva vidljiva tačkica tog vrha; Zamislite samo
koliko kila zlata, koliko postotaka u raznoraznim poslovima i koliko stotina miliona
evra mita je uspješno urađeno?!!! O čemu, takođe, postoje svjedoci. Milinić je
tek jedan iz hora.
Zato se nemojte iznenaditi ako uskoro saznate da su
narko baroni uvaženi članovi i šefovi najvažnijih institucija RS; Da su
organizatori prostitucije, prodaje ovdašnjih djevojaka u roblje, visoki
funkcioneri bezbjednosnih institucija; Da su naručioci ubistava, premlaćivanja,
silovanja... deklarisani humanisti; Da su najvažniji poslovni partneri ovdašnje
vlasti visokorangirani u regionalnim i evropskim zločinačkim organizacijama; Da
su neki naši uvaženi zdravstveni radnici u stvari masovne ubice sopstvenog naroda,
što su ga (vrlo efikasno do fatalnog kraja) trovali deceniju... Pod uslovom da
vas još išta uopšte može iznenaditi i natjerati da počnete misliti svojom
glavom. I prestanete se sakrivati u mrtvačkom kovčegu relativizacije.
