Piše: Slobodan Vasković
Komšiluk mi je vrlo gadan.
Sve opasne face u krugu od 50-150 metara. Na primjer, susjed
Dodik. On mi je u Palati predsjednika maltene prvi Komšija. I neki dan, u stilu
Imama Homeinija, izađe i reče: Strijela je odapeta. Prema Bosiću, Ivaniću,
Čaviću&co.
Čim
sam čuo, sageh se. Strijela fijuknu iznad zgrade. I još uvijek leti. Ka cilju.
Čim pogodi, čuće se. Dodik će na luku urezati
još jednu recku -veleizdajnik manje.
Dodik
će se baš nareckati, jer je veleizdajnika sve više i više. A on sa lukom i
strijelom na Braniku Konclogora. Nije Dodik papak pa da srpom i kosom
tamani
neprijatelje. Već to on čini baš aristokratski, napne luk pa odapne. Dok mu se kosa vijori na povjetarcu.
Problem
je što strijela može da zafali. A veleizdajnika je mnogo. Nekad treba odapeti
čitavu kamaru. Naučili kako gađa, pa eskiviraju.
Ako
strijela zatreba, tu je moj drugi susjed, poznati preduzimač. Toliko poznat da
je zbog popularnosti morao pobjeći iz Hrvatske. Gdje ga obožavatelji progone. I
hoće da smjeste u Remetinec. Na tri godine.
Miroslav
Kutle, šampion Tuđmanove privatizacije. Živi na svega pedeset metara od mene, a
sto metara od Palate. I Dodika.
Kutle
ima sve veze i lako može nabaviti strijele. I lukove. Za srpske neprijatelje. I
veleizdajnike. Dodik može da ga zovne kad god hoće. I to bez telefona. Samo izađe
na prozor i vikne: “Kutle, Kutleeee” i Kutle dotrči. Brz je, to je poznato.
Tako je i umakao obožavateljima u Hrvatskoj.
I
došao kod Čovića. Koji ga je prebacio kod Dodika. Jer je Kutle u Banjaluci
najsigurniji. Kao i ostali “disidenti” iz Hrvatske i drugih zemalja.
Karamarko
je zbog Kutle ljut na Čovića. Optužuje ga da štiti kriminalca. Što je baš
bezveze, jer Karamarko nema pojma da Kutle ovdje radi pravu stvar. Nabavlja
strijele. Za veleizdajnike.
A
nabaviće i puške i mitraljeze i sredstva veze i sredstva za praćenje i sva
ostala sredstva za srpsko-srpski sukob. Koji priprema Dodik. Kako bi se Srbi
očistili od kukolja. Kutle je tu stručnjak. Tuđmanov. Koji je Hrvatsku očistio
od kukolja. Srpskog. Sad je na red došla Republika Srpska.
Čim
je Kutle uz Dodika, sigurno je Mile u pravu. Zato je Kutle i čuvan kao malo
vode na dlanu. MUP ionako ništa ne radi, pa je red da bar nekog pripaze. Dok ne
počne “Uragan”. Što je logičan naziv operacije čišćenja srpskog kukolja nakon “Bljeska”
i “Oluje”.
Komšija
mi je i Ognjen Tadić. Kada usmjerim pogled ka Palati, desno pedeset metara.
Ognjen
je baš nabrijan. Samuraj Džek. Jednim potezom, kao katanom, presjekao je banjalučki SDS po pola. I nastavlja da ga
sjecka. U komadiće.
Dok
ga ne nestane. Kukolj je to. Pa ne može Dodik sve sam. I politika i odbrana i
privreda i pare i luk i strijela i trijebljenje…
Dajte,
bre, Srbi, opasuljite se. Treba Strijelcu pomoći.
A
ko je spremniji od Radikala Džeka. Krv u njemu uzavri kad vidi sav taj kukolj.
Od kojeg Dodik ima alergiju.
Pa
kiše. Kao da je sipljiv, a ne alergičan.
Ako
Samuraj Ogi ne sasječe SDS, Dodik neće prestati kašljati. Što bi moglo izazvati
epidemiju. Koju treba već u Banjaluci zaustaviti. Karantin, s posebnim
obezbjeđenjem. Za zdravlje Nacije.
Katana
je baš oštra, fijuče. Oštrio je Samuraju stari majstor Vlado Babić. Vede gensek
SDS-a. Lokalni Kutle.
Kad
postane gensek bez vede, SDS će sigurno nestati. Što i jeste jedan od ciljeva
lukova i strijela. I Dodika i Kutle i Čovića. I svih drugih pravih Srba!
Imam
još jednog "komšiju". Pojavio se juče. Ne znam kako se zove. Vozi opel astru. I čim me ugledao,
snažno krenu u rikverc. Umalo me ne zgazi. Ostadoh za dlaku, jer sam brz kao
Kutle. Čista slučajnost!
