Piše: Slobodan Vasković
Sjednica novog saziva Glavnog odbora SNSD-a bila je
komemorativni skup na kojem su članovi tog tijela ćutke ispratili stranku u
istoriju i ćutke prihvatili interese nekoliko moćnih klanova, izniklih u proteklih
deceniju i po pod skutima te partije, kao nespornu „političku“ platformu.
Ta sjednica GO SNSD označila je i kraj privatizacionog
procesa u toj stranci i ona je sada u potpunosti privatno vlasništvo. Ne
Milorada Dodika, on je samo jedan od akcionara. I to manjinski. Većinski
vlasnici stranke su Nebojša Radmanović i Zoran Tegeltija.
Ovaj dvojac stvarni je pobjednik unutarstranačkih izbora
u SNSD-u; Milorad Dodik je „preživio“, jer Radmanović i Tegeltija trenutno
nemaju bolje rješenje za portparola/agenta njihovih interesa. Nikola Špirić i
Slavko Mitrović predstavljaju slab i neuspješan Dodikov pokušaj da javnosti
predstavi sopstvenu snagu unutar SNSD-a;
Radovan Višković je nebitan, Željka Cvijanović popunjava ekipu, a mladi Marko
Vidaković je demonstracija i potvrda novostečenog Radmanovićevog položaja najsnažnijeg
čovjeka unutar stranke. Luka Petrović je nus proizvod/kontraindikacija stvarne
bitke za većinski paket akcija SNSD-a, koji su odnijeli Radmanović i Tegeltija.
Shodno tome, najveći gubitnik unutarstranačkih izbora
jeste Milorad Dodik, koji će igrati dok to Radmanović i Tegeltija hoće. I kako
oni hoće.
Da bi ovaj dvojac ovladao SNSD-om bile su potrebne i
žrtve, pa su zajedničkim snagama u temelje svoje nove firme ugradili Igora
Radojičića.
Tegeltija prljavom kampanjom, koju vodi protiv Radojičića
već godinu dana, a Radmanović finim natenane davljenjem, koje je otpočeo
početkom godine nakon što je uvidio da njegov štićenik ima ličnu ambiciju.
Vrijeme je pokazalo da Radojičić zaista ima ličnu ambiciju, a ne i dovoljno
hrabrosti da je sprovede, ali Radmanović ga je udavio „za svaki slučaj“.
Radojičić i dalje ima šanse da napravi samostalnu
karijeru; Ona bi (ukoliko pronađe sopstveni karakter) polučila znatno slabije
rezultate od situacije da je „konačno progledao“ krajem juna ove godine.
Šta će Radojičić dalje učiniti nije previše bitno, ali
nije ni nebitno, jer mali brojevi ovdje su često odlučivali konačan ishod
velikih igara.
Novi GO SNSD popečatio
je i potpunu marginalizaciju Rajka Vasića, jednog od najznačajnijih funkcionera,
zahvaljajući čijem radu je ta stranka dospjela do neslućenih visina. Koje su
sada prošlost, ali jesu istorijska činjenica.
Vasić je bio jedna od
ključnih osovina SNSD-a, koju je Dodik polomio; Ne toliko sopstvenim htijenjem,
koliko pod pritiskom drugih što im je smetala njegova matrica da je Stranka
iznad svakog Pojedinca. Posebno iznad svakog stranačkog hohštaplera, a takvih
je već ogroman broj u dresu SNSD-a. I sada vode ključnu riječ.
Vasić je u januaru ove
godine istupio u javnost sa strateškim dokumentom pod naslovom “Dodik više ne
treba da bude predsjednik SNSD-a”, u kojem je precizno objasnio da (zašto) SNSD
juri u propast i načine da se stranka sačuva.
Ništa od Vasićevih
prijedloga nije usvojeno, ali se obistinjuju njegove najcrnje prognoze o SNSD-u.
Vasić je uklonjen,
potpuno marginalizovan, sveden na jednu decimalu, a Luki Petroviću je
dodijeljen zadatak da održi infrastrukturu SNSD-a. Što je nemoguća misija, jer
Petrović je materijalista, za razliku od Vasića koji je esenesdeidealista.
Vasić je u januaru javno
saopštio da je SNSD pod Dodikovim vođstvom “postao poligon za individualno
političko okorištavanje bez organizacionog pokrića i soliter sa sobama punim
promaje”. Unutarstranački izbori su potvrdili da su se članovi te stranke
većinski odlučili za promaju, koja je oduvala Vasića. I Radojičića, koji nije
smogao snage da zatvori nijedan prozor.
Komemoracija unutar
SNSD-a nije završena sjednicom GO, već je nastavljena. Donedavno vodeći funkcioneri
stranke, koji su zaobiđeni/oduvani u izbornoj igri (mahom dugogodišnji pripadnici
SNSD-a, osnivači, brojni lokalni i regionalni lideri…) lagano se povlače sa
prve linije političkog fronta i sav prostor prepuštaju Dodiku. Koji nema više
snage da ga ispuni.
To je proces koji traje
i koji će tek uzimati maha.
Stoga će teška erozija
snage SNSD-a biti sve vidljivija i vidljivija i neće je biti moguće više
prikrivati ni pred anesteziranom javnošću, nespremnom za bilo koji i najbanalniji
izazov što podrazumijeva sopstvenu glavu i njeno korištenje.
Dodik je preslab,
izlizan, nejak, a samo ga nespremnost opozicije da to i prizna još uvijek drži
na nogama. Nespremnost koja je posledica nevjerice u sopstvene snage i saznanja
o nemanju nijednog rješenja za situaciju Šta i kako posle Dodika. Ta situacija
je već počela, jer je Dodik neodrživ. Ma koliko svi ćutali o tome.
