Piše: Slobodan Vasković
Velika akcija pravljenja stranke u stranci, koju je
predvodio Ognjen Tadić doživjeće slom, uspije li vrh SDS-a onemogućiti
održavanje nove sjednice skupštine Gradskog odbora SDS, na kojoj bi se izabrao
predsjednik tog tijela.
Na sjednici upriličenoj 29.08. ove godine, Tadić je
doživio fijasko, a njegovi planovi pali u vodu, jer nije bilo kvoruma: delegati
su se pobunili protiv njegove namjere da za predsjednika GO SDS Banjaluka
imenuje Branka Blanušu. Takođe su ukazali na nerad GO SDS i iskazali
razočarenje nedostatkom političke borbe i unutarstranačkim igrama i igricama
koje su prouzrokovale depresiju, raskole i sukobe u tom tijelu. I SDS u
Banjaluci doveli u potpuno defanzivan položaj, koji se razvija u negativnom
pravcu i prijeti raspadom.
Tadić je sopstveni debakl pokušao prikriti
manipulacijom da mu članovi GO ne dozvoljavaju da se makne sa pozicije
predsjednika tog tijela, što je notorna neistina. Dapače, većina želi da on ode
i ne želi Blanušu, kojeg Tadić i dalje gura na čelo GO. Stranu koja je
suprotstavljena Tadiću predvodi Davor Šešić, narodni poslanik. Ne nazire se
pozitivan ishod ni za jednu od sukobljenih strana, a vrh stranke još uvijek
vaga da li da se otvoreno umiješa ili ne, (iako je već trebao reagovati uvodeći povjerenika, kako kratkoročno najefikasnije rješenje, što bi spriječilo dalje raskole).
Vaganje je tipično za vrh SDS-a i uvijek je na štetu
te stranke, ali oni ne odustaju od svoje politike, koja svjedoči da im je
potrebno pet godina da utvrde ono što je golim okom vidljivo sve to vrijeme.
Kompromiserstvo zarad lažnog mira u stranci sapelo je
SDS i dovelo u situaciju da se već godinama sapliću sami o sebe - kamen su koji
ne mogu da preskoče niti zaobiđu, a svi potezi koji su značili razračunavanje
sa onim koji su svjesno urušavali stranku bili su povučeni nakon što je postalo
bjelodano da ništa drugo ne može da se učini. Posledica takve politike je
odlazak četiri poslanika u protivničke redove i, ranije, gubitak izbora za
gradonačelnika Banjaluke. Za šta je SDS glavni krivac, jer nisu imali snage da vjeruju
sopstvenim očima.
SDS je danas ponovo u takvoj dilemi: Da li da vjeruje
sopstvenim očima i javno prizna da Tadić&co prave stranku u stranci, sa
namjerom ili osvajanja SDS-a ili njegovog cijepanja ili da i dalje drži glavu
zabijenu u blato, lažno se uljuljkujući da je sve što se dešava u GO SDS u
Banjaluci posledica Tadićeve neodgovornosti i malih unutarstranačkih igrarija.
Stranka u stranci
Plan Stranka u stranci projektovao je sledeću
situaciju: Ognjen Tadić potpredsjednik SDS-a, Vlado Babić generalni sekretar
SDS-a, Branko Blanuša predsjednik Gradskog odbora SDS Banjaluka.
Ovakav raspored znači da Trojka ima direktan uticaj na
sve odluke stranke, direktan uvid u kompletan rad stranke, plus potpunu
kontrolu nad finansijama stranke i mogućnost uzdrmavanja stranke preko GO SDS
Banjaluka u opciji da Tadiću i Babiću ne prolaze sve „ideje“!
Jednostavnije rečeno, plan je detronizacija Mladena
Bosića bez unutarstranačkih izbora i pretvaranje SDS-a u privatno vlasništvo
grupe tajkuna i notornih kriminalaca koji stoje iza Tadića i Babića. Interesantno
je da dio njih ima značajan uticaj i u SNSD-u, primarno kroz nelegalne poslove.
Realizacijom ovog plana i SDS bi bio privatizovan, kako što se to desilo nedavno
SNSD-u, unutar kojeg je pobijedio tajkunsko-kriminalni lobi, a Milorad Dodik sveden
na sredstvo menadžerskih grupacija švercersko-pljačkaške provenijencije.
Ono što je paradoks, jeste da vrh SDS-a zna za ove
Tadićeve planove, jer su na njih upozoreni i iz Beograda i iz Međunarodne
zajednice, ali nije reagovao na vrijeme sapet tradicionalnim neviđenjem šume od
travke.
Nizak nivo bezbjednosne kulture kako Tadića, tako i
Babića, zainteresovanim za dešavanja unutar SDS-a lako je otkrio stvarna
izvorišta htijenja dvojca. Blanuša je tek lutka na koncu i potpuno nebitan
izvan te uloge.
Beograd je u nekoliko navrata ukazao Bosiću na
Tadićeve ciljeve i njegove i Babićeve veze sa osobama iz najmračnijeg dijela
SDS-ove ratne/poratne istorije, ali malo je tu reakcije bilo. Beograd je Bosiću
ukazao i na notornu nesposobnost najbližih saradnika iz organizma stranke („Vaši
najbliži saradnici su nula“!), ali i tu su pomaci puževi.
Babić je ključna figura plana
Netačno je i mišljenje da je Tadić ključni igrač cijele
ove postavke. On jeste zadužen (u bukvalnom smislu te riječi) za njeno
provođenje, ali najznačajniji dio plana je dovođenje Babića na izvor
informacija i para, a to je pozicija genseka. I zaista, sva tri procesa, demisioniranje
Tadića sa pozicije predsjednika GO SDS, pokušaj implementacije Blanuše na tom
mjestu i imenovanje Babića za vd genseka SDS-a, odvijaju se istovremeno;
To zorno svjedoči da je riječ o projekciji, preciznom
planu, a ne neodgovornosti Tadića i njegovoj navodnoj uplašenosti od narednih
lokalnih izbora. I ta uplašenost postoji, ali ona nije primarni, već sekundarni
razlog.
Navedeno
svjedoči i da je Tadić tek mostobran preko kojeg je Babić ubačen (u punom
smislu te riječi) u SDS.
Da
sve navedeno i nije potpuno precizno (a jeste) Tadić više ne zaslužuje nikakvu šansu, jer je rasturio Gradski odbor bez
ikakve potrebe. I natjerao stranku da se bavi sama sobom, a ne brojnim problemima
u RS.
Uz to, Tadić&Babić opkolili su se kvaziintelektualcima,
poltronima koji guraju svoje lične veze kao kadrove, a pristojnost mi ne
dozvoljava da opisujem karakter tih veza.
Stvari su u privatizaciji SDS-a već otišle podaleko,
jer je Babić, odmah po postavljenju za v.d. genseka javno obznanio da Davor
Šešić, narodni poslanik, više ne može ući u prostorije stranačke centrale.
Otkaz Babiću
Izbor Babića za v.d. genseka dokaz je i da SDS nije
daleko odmakao „u promjenama“ za koje se javno zalaže.
Nakon što je SDS zauzeo vlast na nivou BiH, Babić je
uposlen u Ministarstvo odbrane, ali nije dolazio na posao. Dobio je otkaz koji
mu je uručio Boris Jerinić, zamjenik ministra odbrane BiH i potpredsjednik
SDS-a.
I šta se desilo: Umjesto da vrh SDS-a javno obznani
odličan Jerinićev potez (koji je krajnje atipičan i neuobičajen u partokratiji
i stoga zaslužuje aplauze), oni sve guraju „pod tepih“, štite Babića i
postavljaju ga za vršioca dužnosti generalnog sekretara!
Takav način djelovanja je ispod svakog nivoa i ukazuje
da su promjene za SDS još uvijek misaona imenica, a da je Jerinićev postupak
nažalost tek incident.
Nakon svega, pitanje je da li će SDS uspjeti da
zaustavi razarajuće trendove u stranci, i da konačno u Banjaluci ponudi
rješenje kojeg se neće stiditi, kao što je to bio slučaj prethodnih četiri
godine; Rješenje koje neće biti podla prevara i građana i najvećeg dijela SDS-a.
Odgovor na ovo pitanje, direktno će ukazati i da li je
namjera SDS-a, nakon eventualnog osvajanja vlasti u RS, nastaviti vladavinu po
principima mentalne pornokratije u plutokratskom društvu (sa malom promjenom u
prvom timu oligarha), kakvu su Dodik&Režim doveo do savršenstva. To ne bi
bilo ništa novo, nikakva promjena, već samo bijedna kopija antinarodne i
anticivilizacijske vlasti. A takvih impresija iz SDS-a ne manjka.
