Piše: Slobodan Vasković
1.
Milorad Dodik je, nedavno, u jednom intervjuu opservirao moguće djelovanje naroda ukoliko on bude presuđen u procesu koji se protiv njega vodi pred Sudom BiH, pa je domislio sljedeće: „Ako narod bude na to povio leđa i sageo se, onda je i moja borba besmislena, ako se narod digne i ne da se, onda ima smisla boriti se. Posledice mogu biti razgradnja Republike Srpske“.
2.
Kako god pogledam, Dodik očekuje da narod kojim on surovo upravlja, zajedno sa kleptokratskoklijentelističkom “elitom” i koji je doveo do same ivice beznađa, digne, valjda, neku bunu kako bi ga odbranio od eventualne presude u procesu u kojem se sudi njemu, a ne narodu.
3.
Posljedice eventualno osuđujuće presude Dodiku nikako ne mogu biti razgradnja Republike Srpske, ali njegove sumanute ideje o “projektima razdruživanja”, prije toga otcjepljenja, između to dvoje - samostalnosti u okviru Dejtona, itekako mogu dovesti opstanak RS u pitanje.
4.
Još gore od toga je što izolacija, u koju je Dodik vrlo svjesno odveo RS i sve je dublje zakopava u njoj, produkuje sve jači i jači egzodus iz ovog entiteta, jer je pod Dodikovim Režimom postalo nepodnošljivo živjeti.
Svako ko ne misli kao on i oni koji su kapilarno opljačkali RS je izdajnik i samim tim se može naći na udaru svakog ko pripada petokolonaškoj Dodikovoj sviti.
5.
Dodik&Sekta su od Republike Srpske gotovo dvodecenijskim nasiljem stvorili sopstvenu Fabriku i naplaćuju i udisanje vazduha, dok su narod sveli na borbu na puko preživljavanje, učinili sve da mu polome kičmu, da protjeraju svakog ko vrijedi i promovišu svakog ko ne vrijedi, što je oprobani recept za apsolutnu varvarsku vlast.
6.
I nakon svega toga, taj maliciozni, ali sada već veoma dezorijentisani Kakistokrata, konstatuje da “ima smisla boriti se” u situaciji ako njega presude, a “narod se digne i i ne da se”.
7.
Nije narod presuđen u toj situaciji, jer Dodik, ma šta o sebi mislio, nije narod, a uopšte nije isključeno da je u apsolutnom pomračenju i da mu je ta misao sasvim “realna” - da je on narod, a da narod kao narod, izvan njega, Dodika, i ne postoji.
8.
Ako je Dodiku već “do brobe”, treba da se zapita da li će kleptokratskoklijentelistička “elita” u slučaju da ga, eventualno, presude da “povije leđa, sagne se” ili će da se “digne i ne da se”.
Jer, Dodik se bori za svoje lične interese, za interese Sekte, a ne za interese naroda.
9.
Ubijeđen sam da ne samo da će da poviju leđa, već će učiniti sve da u tom trenutku budu što dalje od Dodika. Niko ga od tih kojima se okružio neće braniti, samo će gledati kako da ih ne “zatrpa” rušenje Režima. Neće ih interesovati ni razgradnja Fabrike koja je, svjesni su oni toga poodavno, opljačkana sve sa temeljom.
