Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik tone sve dublje u političko živo blato, koje je sam stvorio svojim bahatim, vulgarnim, primitivnim, retrogradnim, davno preživljenim kvazipolitikama, što ih praktikuje posljednjih godina.
Posebno, nakon što je nasilno pokrao protekle opšte izbore, a dio Evrope ga u tom antinarodnom, kriminalnom, aktu podržao kako bi ostao oruđe u njihovim rukama za akcije na Balkanu.
Međutim, “oruđe” se istrošilo, samo što ne pukne: Dodik se pretvorio u političkog mlohavca koji izbacuje potrošene i izlizane parole, vjerujući da još uvijek postoji kritična masa spremna da stane uz njega kada bi krenuo da sprovede neku od svojih brojnih prijetnji o rasturanju BiH.
Ne postoji.
Gotovo svi, sem ono nešto najzagriženijih pripadnika Režima, čekaju da Dodik politički padne i da ga se oslobode. I njega i njegove ulizičke klijentele.
Zna to Dodik; Nije on niti neiskusan niti neinteligentan da to ne uoči, da ne razumije da su ga pregazili i vrijeme i prostor, ali kao i svaki autokrata vjeruje da će biti u prilici da povrati donedavnu moć, samo ako još malo izdrži.
Ništa od toga. Uprkos svim njegovim kameleonskim sposobnostima koje su nesporne, ne vidim da postoje “iglene uši” kroz koje bi se provukao.
Najbolje za njega, ali i sve, bilo bi kada bi se povukao, ali on to neće učiniti. Republika Srpska je, kao što sam to napisao bezbroj puta do sada, njegova privatna Firma, i ne želi da je napusti. Pod uslovom da ima gdje otići.
Dodik se stalno pokušava sakriti iza naroda i Republike Srpske koje on, navodno, štiti, iako je od tog prostora i stanovništva u njemu, napravio već poodavno Gulag kojim je neprikosnoveno vladao, ali je, zbog katastrofalnih političkih procjena, sada taj Gulag doveo do pozicije najizolovanije teritorije u Evropi.
Kakva je to briga za narod i entitet? Dodik je oduvijek brinuo isključivo samo za sebe.
“Tribine” se sve brže pune onima koji traže što kvalitetnije mjesto kako bi mogli bolje vidjeti Dodikov politički pad.
Sada, trenutno, gledaju Dodikove paranoje u koje ga je gurnulo, po ko zna koji put, najbliže okruženje koje je sam, lično, rukom probrao među najgorima.
Nažalost, niko nema ni volje, ni snage, ni hrabrosti da Dodika pozove da se sam povuče iz politike i ode tamo Gdje Su Pare.
Niko ne vidi da je Dodik odlučio da, kada bude odlazio, povuče i “stolnjak” za sobom, jer Dodik je osvetoljubiv.
Prema Dodikovoj viziji, narod i entitet koji nisu stali u zaštitu njegovih fantazmagorija, izmišljotina, notornih laži, surove pljačke RS, njenog pretvaranja u sopstvenu Firmu, a naroda u radnu snagu koja grbači samo za njega i njemu odane poltrone i šljam, najotrovniji ljudski talog, nisu ništa bolje ni zaslužili već da završe kao srča kada “stolnjak” padne na pod.
Dodik će žrtvovati sve i svakog samo da bi on mogao da se predstavi kao “žrtva”, iako je riječ o necivilizovanom primitivcu koji je, bez ikakve zadrške, uništio sve Izvore Nacije, pljačkom spržio entitet, narod doveo na ivicu opstanka. I ima namjeru, jasno vidljivu, da ga dokusuri.
