Piše: Slobodan Vasković
U vrijeme dok se nalazio na funkciji gradonačelnika Banjaluke, činilo se da je Igor Radojičić najveća pošast koja je zadesila Banjaluku u posljednjih tridesetak godina. Sa ove vremenske distance, u poređenju sa Stanivukovićem, Radojičić u najmanju ruku djeluje kao replika Bana Tise Milosavljevića.
Radojičić je poznat po tome što je u svoj kabinet zaposlio savjetnike koji nisu propuštali ni najmanju šansu da napune vlastite džepove. Stanivuković je pokazao da se može i gore, pa je za svoje savjetnike izabrao isti takav ološ, ali bez bilo kakvog obrazovanja i referenci. Ipak, za razliku od Radojičićevih savjetnika koji su imali kakvo takvo formalno obrazovanje, Stanivuković se okružio polupismenim neznalicama.
Prije nekog vremena, Stanivuković je kabinet proširio sa dvije nove savjetnice. Prva je Adriana Basara, dugogodišnji član Crvene Sekte. Kako je njen osnovni zadatak zaustavljanje pada Stanivukovićevog rejtinga, to se već sada može konstatovati da Basara treba da promijeni prezime u Sizif. U svakom slučaju, o Basari ću pisati u narednom periodu, jer je materijala jako puno.
U ovom tekstu ću se ograničiti na drugu novopridošlicu – Vedranu Prole. Oni neupućeni se sigurno pitaju kako je ona završila na mjestu Stanivukovićevog savjetnika za pravna pitanja, kada gotovo da nema nikakvog radnog iskustva u pravnoj struci.
Odgovor na navedeno pitanje je jednostavan: Prole je školska drugarica Malog Zlog Patuljka. Samo način na koji Stanivuković zapošljava stranačke tapšače po Gradskoj upravi i gradskim preduzećima više je nego dovoljan da se konstatuje da je on najveća štetočina koja je zadesila Banjaluku u posljednjih tridesetak godina. Na sreću, oktobar je blizu.
Škoska klupa nije jedina poveznica između Stanivkovića i savjetnice Prole. Njen suprug je advokat Aleksa Prole, koji je u više slučajeva zastupao Stanivukovića.
Savjetnica Prole je relativno skoro stigla u Stanivukovićev kabinet. Međutim, to ne znači da nije našla način kako da napuni vlastite (i suprugove) džepove. Doduše, ima dobre učitelje, u vidu mnogobrojnih drinića i kresojevića koji već skoro četiri godine pljačkaju građane Banjaluke.
O Bojanu Kresojeviću i njegovim pravnim savjetnicama, koje je zaposlio u Gradsku upravu, tek ću tek pisati. Što se tiče Nebojše Drinića, on nije zaposlio u Gradsku upravu niti jednu savjetnicu, jer je svima poznato da za razliku od Kresojevića on više voli muško društvo.
Vratimo se savjetnici Prole. Ona koristi svoju funkciju u Gradskoj upravi kako bi „nabacivala“ suprugu advokatu poslove u vidu zastupanja pravnih lica koja posluju sa Gradom Banjaluka. Moram priznati da je Prole izabrala znatno suptilniji metod otimanja novca u odnosu na Kresojevića i Drinića, čije aktivnosti po tom pitanju su u rangu drumskih razbojnika.
