Piše: Slobodan Vasković
1.
Milorad Dodik, podivljao zbog poraza u Banjaluci, krenuo je svojim uobičajenim primitivnim ritmom: Prijetnje, Ucjene, Nasilje nad institucijama; Ništa neočekivano od osobe koja Nasiljem, Uzurpacijom svih institucija i Primitivizmom, vlada već petanest godina.
Upravo njegovo i Nasilje, Primitivizam, Siledžijstvo, Bahatost… ološa kojim je okružen i doveli su do poraza Igora Radojičića, kandidata njegove privatne stranke u Banjaluci.
Dodikove prijetnje novoizabranom Gradonačelniku Drašku Stanivukoviću da će ga, skupštinskom većinom koju će, kako kaže, okupiti SNSD, opstruisati na svakom koraku, da će razvlastiti funkciju Gradonačelnika, ako treba i mimo zakona, suštinski su prijetnje građanima Banjaluke, na koje je Dodik najkivniji, jer su ga, navodno, izdali; Iako je on taj koji je izdao svakog ko mu je, nažalost, dao glas.
Dodik, koji je okružen kriminalcima, nije ni mogao imati nikakvu drugu javnu prezentaciju, nakon debakla, osim kriminalne, prijeteće i siledžijske; Varvarsko djelovanje njegov je manir, a upravo takvo djelovanje će mu se tek obiti o glavu; Mnogo gore nego u Banjaluci.
Da je Dodiku preostalo iole razuma pogledao bi s kim se sve okružio i uvidio da je to najotrovniji ljudski talog, koji je RS devastirao po principu “sporžene zemlje”. I da je taj talog i njihovo djelovanje ključni razlog poraza Radojičića.
Talog je i Goran Osnovac Selak, kojeg je on stvorio, dozvolio mu da beskrajno pljačka, a sada mu prijeti, što samo svjedoči o mafijaškim manirima, kao dominantnim, unutar Režimske antinarodne koalicije.
Talog je i Nenad Nešić, još jedan Dodikov zločinački produkt, koji ga je napustio, a takvim toksičnim “proizvodima” prenapučen je zloćudni Režim koji najavljuje osvetu građanima.
Bolesno, ali i očekivano.
Radojičić nije ništa manje loš od Dodika; Dapače, ali se decenijama trudio da prikrije svoje stvarno nemilosrdno, brutalno, nehumano, neljudsko lice.
2.
Igor Radojičić se kroz cijelu svoju političku karijeru trudio da kod javnosti ostavi lažni utisak da je drugačiji od Milorada Dodika.
Jednim dijelom u tome je i uspijevao, ali ta Laž počinje da se nagriza dvoipogodišnjom demonstracijom potpunog nedostatka empatije prema građanima Banjaluke; Prema progonima kojima su bili izloženi i, što je, najgore, prihavatnjem da stane uz one koji još uvijek svjesno štite ubice Davida Dragičevića i njihove pomagače.
“Možda smo trebali pokazati više empatije prema građanima”, reći će Radojičić u jednom izbornom intervjuu, što je najogavnija izjava u ovoj godini, jer je njegovo direktno svjedočenje da ni on, ali ni nenarodni Režim kojem pripada, nisu imali (niti će ikada imati) empatije prema građanima; Imaju je samo prema kriminalcima.
3.
Ostao je neokrnjen dio Radojičićeve pomno građene Laži o njegovoj nekorumpiranosti i poštenju.
U proteklih dvadesetak dana, svojim tekstovima, u potpunosti sam razbio mit o Radojičiću kao osobi koja se nalazi van SNSD-ovih kriminalnih radnji.
4.
Zajedničko Radojičiću i Dodiku, jeste to da su se okružili poltronima, sklonih kriminalnim radnjama svake vrste.
5.
U plejadi spodoba oko Radojičića mogu se naći razni primjerci, kao što su Srđan Amidžić, Stojan Vukajlović, Branko Sladojević, Dragan Kremenović Puger…, čija sam nedjela detaljno opisao.
6.
Međutim, posebno bih izdvojio kriminalni dvojac: Branu Čovičkovića, generalnog menadžera ŽKK “Mladi Krajišnik” i njegovog zeta Nikolu Aleksića, savjetnika za pravna pitanja sada već bivšeg gradonačelnika Radojičića..
7.
Krenimo sa starijim: Čovičković je u Banjaluci poznat kao presuđeni Falsifikator i Nasilnik.
Takođe, poznat je i kao Režimski batinaš, koji se ne ustručava da fizički napada i članove SNSD-a.
8.
U prilog tome govori činjenica da se protiv Čovičkovića trenutno vodi krivični postupak zbog krivičnog djela Ugrožavanje sigurnosti Nenada Talića, koji je aktuelni direktor JU Sportski centar „Borik“ i odbornik SNSD-a u Skupštini Grada Banja Luka u više ranijih saziva.
9.
To nije prvi kriminalni akt Čičkovića, jer je, kako sam to i objavio, 2007. godine pravosnažno osuđen za krivično djelo Falsifikovanje isprave.
Presuđen je i 2015. godine za krivično djelo Ugrožavanje sigurnosti.
Oba puta su Čovičkoviću izrečene mizerne kazne, a za očekivati je da Dodik i u trećem krivičnom postupku zaštiti ovog Falsifikatora i Nasilnika od zatvorske kazne, kao što je to učinio u prva dva.
10.
Osim što je Falsifikator i Nasilnik, Čovičković je u slobodno vrijeme i generalni menadžer ŽKK „Mladi Krajišnik“. Preciznije, Čovičković ovaj sportski klub pustoši duže od decenije.
Najpreciznije - Čovičkovih preko tog sportskog kluba pustoši budžete Banjaluke i Republike Srpske. Da podsjetim da je Radojičić iz gradskog budžeta, za ŽKK „Mladi Krajišnik“,, u 2020. godini, izdvojio iznos od 38.702 KM.
Vlada RS je bila još darežljivija prema Čovičkoviću, jer je krajem 2019. godine za ŽKK „Mladi Krajišnik“ odobrila iznos od 100.000,00 KM.
Podrazumijeva se da je veći dio oba iznosa završio u džepu Čovičkovića.
11.
Da brzo uči od tasta, pokazao je njegov zet, Nikola Aleksić.
Aleksić je nekoliko godina radio u Pravobranilaštvu RS (kao pomoćnik Pravobranioca).
Svo to vrijeme Aleksić je radio za sebe i građevinsku mafiju, a protiv interesa subjekata čije je pravne interese trebao braniti. Aleksić je bio član čuvenog kriminalnog tria Mirko Stojčinović-Borislav Jeličić-Nikola Aleksić.
Ovaj trio je bio glavni eksponent građevinske mafije u okviru Pravobranilaštva RS.
12.
Stojčinović i Jeličić su nepravosnažno osuđeni na kazne zatvora zbog malverzacija sa otuđenjem nepokretnosti u vlasništvu Grada (radi se o predmetima „Poljoprivredna škola“, „Građa“ i „Naš dom“).
Iako je optužnicom trebao biti obuhvaćen i Aleksić, od krivičnog progona su ga zaštitili Radojičić i Dodik.
Kriminalne aktivnosti u navedenim predmetima, očigledno, preporučile su Aleksića za rad u Radojičićevom kabinetu, gdje je, u periodu od 2016. godine do 2020. godine, bio zaposlen kao savjetnik za pravne poslove.
13.
Treba napomenuti da su Aleksić i Jeličić vjenčani kumovi, kao i da je Aleksić bio vrlo „pričljiv“ prilikom hapšenja Jeličića i Stojčinovića. Očigledno da je ostanak na slobodi bio važniji od kuma Jeličića.
Kum Jeličić je “pušten niz vodu” koja “teče” prema nekom od KPZ-ova, a Aleksić se sklonio u sigurnost Radojičićevog kabineta.
14.
Da je sklon ukopavanju drugih, radi spašavanja sopstvene bijedne kože, Aleksić je pokazao i u predmetu „Marija Varnica“.
U tom predmetu je Grad Banja Luka izgubio zemljište vrijednosti oko 500.000 KM, a ključnu krivac je upravo Aleksiću koji je bio predstavnik Pravobranilaštva RS u tom predmetu.
15.
Saznavši da se protiv njega vodi krivična istraga, Aleksić je, uz znanje i podršku Radojičića, otišao u prostorije MUP-a RS i podnio krivičnu prijavu protiv više službenika RUGIP-a.
Na kraju je pohapšeno četvoro službenika RUGIP-a, dok je Aleksić ostao na slobodi.
Uslov je bio da svjedoči u krivičnom postupku protiv tih službenika RUGIP-a, što je i učinio. Međutim, Okružni sud u Banja Luci je dana 06.10.2020. godine nepravosnažno oslobodio od krivične odgovornosti optužene radnike RUGIP-a (slučaj Aleksandar Deurić i drugi).
16.
Na ovom mjestu bitno je istaći da će, u slučaju da Vrhovni sud RS potvrdi tu presudu, postati evidentno da je Aleksić izvršio dva krivična djela: Lažno prijavljivanje krivičnog djela (član 334. KZ RS) i Davanje lažnog iskaza (član 335. KZ RS); Za ta krivična djela su propisane višegodišnje kazne zatvora.
Nije naodmet istaći i da će Vrhovni sud RS, u slučaju da potvrdi oslobađajuću presudu, biti dužan da po službenoj dužnosti podnese protiv Aleksića krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu.
Sudije, kao službena lica, imaju dužnost da prijave izvršenje krivičnog djela, kako to nalaže član 221. ZKP RS.
Ukoliko sudije Vrhovnog suda Republike Srpske ne bi nadležnom tužilaštvu prijavili Aleksića zbog izvršenja dva krivična djela, oni bi sebe izložili krivičnoj odgovornosti (krivično djelo Neprijavljivanje krivičnog djela ili učinioca iz člana 221. KZ RS).
17.
Samo dan nakon što je Radojičić poražen, Aleksić je, kako tvrde moji izvori iz Pravobranilaštva RS, već obavijestio Milimira Govedaricu (Pravobranilac RS) da želi da se vrati u Pravobranilaštvo, na poziciju pomoćnika Pravobranioca.
18.
Aleksićevoj namjeri usprotivila se većina pomoćnika u Pravobranilaštvu, zato što je sklon kriminalnim radnjama, kao i podmetanju svojih kriminalnih radnji radnim kolegama.
19.
Pritisnut od saradnika, Govedarica je promptno Aleksiću odgovorio da ga bez ličnog Dodikovog naređenja Dodika neće vratiti u Pravobranilaštvo RS.
Govedarici su “ruke vezane” i zato što, prema postojećoj sistematizaciji radnih mjesta, ne postoji slobodno mjesto na poziciji pomoćnik u Pravobranilaštvu RS; Ukoliko bi primio Aleksića, Govedarica bi morao kršiti zakon i nekog od pomoćnika degradirati u status stručnog saradnika, pa na taj način osloboditi mjesto pomoćnika za Aleksića.
Možda bi on to i učinio, jer nije ništa bolji od Aleksića, ali Dodik je prebijesan zbog Radojičićevog debakla, što znači da niko ništa iz Režima neće preduzimati po pitanju Radojičićevih ljudi, dok ne vide na koga će se sve njihov Vlasnik brutalno “istresti”!
