субота, 14. новембар 2020.

Banjaluka izgubila 35.170.842 KM: Radojičić 11 mjeseci krije Presudu Okružnog suda koji je presudio protiv Grada, a u korist Poljoprivredne škole, “Oktan promet”-a Vojina Mitrovića i “Bingo” d.o.o Tuzla; Banjaluka, zbog te Presude, suočena sa gubitkom novih desetina miliona KM; Pravobranilaštvo RS nije, sa Radojičićevim znanjem, preduzelo ključne radnje da se spor ne izgubi; Objavljujem Presudu na koju je Radojičić “zaboravio”, kao da je riječ o trivijalnosti, a ne dokumentu od ključne važnosti za Grad

Piše: Slobodan Vasković

1.

Uprava Grada Banjaluka, na čelu sa Igorom Radojičićem, sakrila je od javnosti presudu Okružnog suda Banjaluka, koji je presudio u korist prvotuženog JU „Poljoprivredna škola“ Banjaluka, drugotuženog Perice Repajića, trećetuženog „Oktan-Promet“ d.o.o. Bijeljina i četvrtotuženog „Bingo“ d.o.o. Tuzla.


2.

Presudu Okružnog suda Banjaluka, donešenu 11.12.2019. godine, koja je dramatično loša po Grad, jer znači gubitak desetina miliona KM, Pravobranilaštvo RS je Gradskoj upravi dostavilo u januaru 2020. godine. 


Presuda, strana 1 (P1)

3.

Ta Presuda Okružnog suda, kao dokument, nikada nije objavljena u medijima, osim šture vijesti u jednom režimskom mediju da je “Grad izgubio na Okružnom sudu, ali da će se žaliti Vrhovnom sudu”. I to je bilo sve, iako se radi o desetinama miliona KM, a Presudu, koju je Okružni sud donio, niko nije vidio. Do danas, kada je objavljujem.


P2
4.
Radojičićev lakonski odgovor da će tražiti reviziju na Vrhovnom sudu je bjekstvo od odgovornosti i priznavanja već načinjene štete u visini od  35.170.842 KM. 

P3
Presudu je prikrivao punih jedanaeest mjeseci, zbog procjene da bi, po njega, izazvala negativni publicitet u izbornoj godini.



P4

5.

Ako se ima u vidu da je, pod njegovim vođstvom, Grad, u 2020. godini, pravosnažno izgubio spor sa “Autoprevozom” (zemljište Stare autobuske stanice, koje je vrijedno desetine miliona KM), onda su potpuno jasni njegovi mizerni motivi zbog kojih je Presudu sakrio. 


Bar je Mislio da je uspio da je sakrije.


P5


6.

Presuda, koja se tiče malverzacija sa zemljištem Poljoprivredne škole, iza kojih stoje Milorad Dodik, njegov kum Budo Stanković i njihov posilni Perica Repajić, znači da je Grad izgubio, samo u ovom sporu, 8.377.450 KM, a da tek slijede gubici koji će se mjeriti desetinama miliona maraka.

P6

7.

Pomenutih 8.377.450 KM, Budo Stanković stavio u svoj džep nezakonito prodajući, preko Repajića, zemljište firmama “Bingo” d.o.o. Tuzla (7.373.250 KM) i “Oktan prometu” (1.004.200 KM)

P7

8.

Novi, ekstremni, gubici su već u najavi, jer je “Bingo” d.o.o. Tuzla, podnio protiv Grada protivtužbu, kojom traži naknadu štete u iznosu od 20 miliona KM; Taj spor Grad će, izvjesno, izgubiti. 


Protivtužba firme "Bingo"

9.

Protivtužba je podnesena jer Grad Banjaluka odbija da izda građevinsku dozvolu „Bingu“ d.o.o. Tuzla, za gradnju tržnog centra, iako je „Bingo“ d.o.o. Tuzla u ovom momentu upisan kao vlasnik zemljišta, odnosno savjestan je kupac. Isto se odnosi i na “Oktan promet”! Nije njihova stvar, niti krivica, što je Grad dozvolio Budi Stankoviću i Repajiću da nezakonito dođu u posjed zemljišta i uknjiže ga kao svoje. Zatim i prodaju.


10.

Radi se o ekstremnoj nezakonitosti Grada Banjaluka, jer nije zapamćen slučaj da jedinica lokalne samouprave odbija da izda građevinsku dozvolu nekome ko je upisan kao vlasnik zemljišta. 


11.

Ovakvo postupanje povlači sa sobom krivičnu odgovornost Igora Radojićića, ali i Bobija Stanarevića, načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje, koji po nalogu Gradonačelnika odbija da izda građevinsku dozvolu. 



12.

Isti slučaj je i sa preduzećem „Oktan-Promet“ d.o.o. Bijeljina, jer i toj firmi, iako je upisana kao vlasnik kupljene parcele, Grad odbija da izda građevinsku dozvolu za izgradnju benzinske pumpe. 


Vlasnik firme “Oktan promet” je Vojin Mitrović, funkcioner SNSD-a i Ministar komunikacija i transporta u Savjetu ministara BiH. 


13.

Mitrović je u novembru 2019. godine podnio krivičnu prijavu protiv, što je izazvalo zaprepaštenje unutar dijela SNSD-a. 



Zaprepašćeni su bilio samo oni koji ne znaju pravo stanje stvari - da izas vih malverzacija sa zemljištem Poljoprivredne škole, već duže od decenije, stoji Milorad Dodik, koji ih realizuje preko svog kuma Bude Stankovića, (o čemu sam objavio desetine tekstova proteklih godina).


14.

Krivična prijava nije slučajna, jer je Mitrović istu podnio po nalogu Dodika. 

Razlog je jasan: Krivična prijava se može aktivirati u bilo koje vrijeme, u slučaju neposlušnosti Radojičića. Ukoliko Radojičić nakon, sve izvjesnijeg, gubitka izbora u Banjaluci pokuša da otcijepi dio stranke, Tužilaštvo, koje Dodik u potpunosti kontroliše, će po njegovom nalogu aktivirati predmet: Nema dileme da bi ovakav rasplet značio hapšenje Radojičića, ali i Stanarevića kao koleteralne štete. 



15.

Cijela priča oko otimanja zemljišta počinje 2006. godine i treba naglasiti da je ovdje riječ o organizovanom kriminalu visokih funkcionera RS (svi iz SNSD) i Grada Banjaluka (svi iz SNSD), koji su osmislili način kako da se dokopaju, bez uložene marke, desetina dunuma gradskog građevinskog zemljišta i njegovom prodajom i izgradnjom zarade stotine miliona KM. 


16.

Da podsjetim, 2006. godine na snagu je stupio Zakon o utvrđivanju i prenosu prava raspolaganja imovinom na jedinice lokalne samouprave. 


P8

Prema tom zakonu, Grad Banjaluka je imao mogućnost da zemljišnoknjižnoj kancelariji podnese zahtjev za upis prava raspolaganja u korist Grada, na nepokretnostima kojima su upravljale sve škole na području grada Banjaluka, uključujući i veliki broj zemljišnih parcela kojima je upravljala Poljoprivredna škola u Banjaluci. 


P9

17.

Grad Banjaluka, odnosno tadašnji gradonačelnik Dragoljub Davidović vrlo svjesno je, u narednim godinama, propustio da podnese navedeni zahtjev.


18.

Nepodnošenje zahtjeva bilo je signal da se krene u otimačinu: 2009. godine Poljoprivredna škola u Banjaluci podnosi zemljišnoknjižnoj kancelariji zahtjev da se na više zemljišnih parcela kojima upravlja upiše kao nosilac prava raspolaganja. Taj zahtjev je usvojen.


19.

Dana 01.12.2009. godine Poljoprivredna škola u Banjaluci zaključuje sa Pericom Repajićem (iza kojeg stoji Buda Stanković) Ugovor o zamjeni nekretnina broj OPU-1817/09. 



Poljoprivredna škola u Banja Luci je ovim ugovorom dala Perici Repajiću atraktivno gradsko građevinsko zemljište (8 parcela zbirne površine 57.522 m²), dok je od istog dobila u zamjenu veći broj parcela poljoprivrednog zemljišta po selima, vrlo male vrijednosti. 


Ugovor "Poljoprivredne" i Repajića

20.

Samo na ovoj kriminalnoj zamjeni, Grad je oštećen za 26.793.392 KM (vidi dodatak); Što, sa već pomenutih cca 8,4 miliona KM, ukupno čini dosad nanijetu štetu od cca 35,2 miliona KM. A to je tek početak!!!


21.

Repajić je vlasnik firme „Dukat“ d.o.o. Banjaluka, a pomenuti ugovor u ime Poljoprivredne škole je zaključio direktor te škole Edi Haneš (profesor koji je predavao u srednjoj školi Miloradu Dodiku i Budi Stankoviću).


Edi Haneš

22.

Repajić, 23.04.2010. godine, prodaje jednu parcelu firmi „Oktan-Promet“ d.o.o. Bijeljina, čiji je vlasnik Vojin Mitrović, (aktuelni ministar SNSD-a u Savjetu ministara BiH). Cijena je iznosila 1.004.200 KM.



Ugovor Repajić - "Oktan-Promet"

23.

Repajić nastavlja da krčmi gradsko zemljište i 25.03.2011. prodaje tri parcele kupcu „Bingo“ d.o.o. Tuzla. Kupoprodajna cijena je iznosila 7.373.250 KM.



Ugovor Repajić - "Bingo"

24.

Četiri mjeseca kasnije, 19.07.2011. godine, Grad Banjaluka podnio je tužbu protiv prvotužene JU „Poljoprivredna škola“ Banja Luka, drugotuženog Perice Repajića, trećetuženog „Oktan-Promet“ d.o.o. Bijeljina i četvrtotuženog „Bingo“ d.o.o. Tuzla. 


25.

Grad je tužbom tražio da se utvrdi da je ništav upis prava raspolaganja u korist prvotužene JU „Poljoprivredna škola“ Banja Luka, kao i da se utvrdi da su ništavi:

1) ugovor o zamjeni zemljišta zaključen između prvotužene JU „Poljoprivredna škola“ Banja Luka i drugotuženog Repajića, 


2) kupoprodajni ugovor zaključen između drugotuženog Repajića i trećetuženog „Oktan-Promet“ d.o.o. Bijeljina, 


3) kupoprodajni ugovor zaključen između drugotuženog Repajića i četvrtotuženog „Bingo“ d.o.o. Tuzla. 


26.

Ovaj spor je pokrenut isključivo zbog pritiska javnosti, a Grad Banjaluka je u sporu zastupalo Pravobranilaštvo RS.



27.

Dana 03.04.2019. godine Osnovni sud Banjaluka donio je prvostepenu presudu, kojom je odbio kao neosnovane sve tužbene zahtjeve tužioca Grada Banjaluka. 


Tužilac, Grad Banjaluka, je podnio žalbu protiv te presude Okružnom sudu Banja Luka.


P10

28.

Pravobranilaštvo RS je, izvan svake razumne sumnje, imalo vrlo precizne naloge da izgubi ovaj spor; To potvrđuje i Okružni sud koji je u presudi naveo da tužilac Grad Banjaluka nije isticao, niti dokazivao, da su Repajić, „Oktan-Promet“ d.o.o. Bijeljina i „Bingo“ d.o.o. Tuzla bili nesavjesni prilikom zaključenja tri ugovora čija se ništavost traži. 


P11

Kako Pravobranilaštvo RS postupak vodi po uputama Grada Banjaluka, evidentno je da je Pravobranilaštvo RS u ovom sporu od Radojičića dobilo uputstvo da treba da izgubi spor. 


29.

Pravobranilaštvo nije predložilo saslušanje niti jednog lica (npr. Bude Stankovića, Edija Haneša, Pericu Repajića, Vojina Mitrovića…). 


P12

Kada se imaju u vidu ugovori o kupoprodaji koji je zaključen između drugotuženog i četvrtotuženog koji je sačinjen i obrađen od strane notara Senada Kovačevića iz Tuzle pod brojem OPU-IP-233/2011 od 25.03.2011. godine, kupoprodajni ugovor zaključen između drugotuženog i trećetuženog zaključen kod notara Milenka Delića pod brojem OPU-491/10 od 23.04.2010. godine, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostepeni sud u pobijanoj odluci zaključio da čak i u situaciji da kada bi sud usvojio zahtjev za utvrđenje ništavosti upisa prava raspolaganja u korist prvotužene, odredbe člana 9. ZZK i člana 55. stav 1. ZSP, štite savjesnog sticaoca. Pravilan je zaključak prvostepenog suda da tužilac u toku postupka nije tvrdio da su tuženi bili nesavjesni, niti je u tom pravcu izvodio dokaze, te je pravilno prvostepeni sud zaključio da se načelo povjerenja u zemljišne knjige u konkretnom slučaju odnose na ugovor o zamjeni nekretnina broj OPU-1817/09 od 01.12.2009. godine, saglasno odredbi člana 9. ZZK, a u odnosu na ostale zaključene ugovore o zamjeni i kupoprodaji načelo povjerenja u zemljišnu knjigu je zaštićeno odredbom člana 56. stav 1. ZSP.”, navodi se u Presudi Okružnog suda Banjaluka.

P13

30.

Sve navedeno svjedoči u kolikoj mjeri se Radojičić boji Dodika i Bude Stankovića.


31.

Radojičićeva konekcija sa Pravobranilaštvom RS je njegov savjetnik za pravne poslove Nikola Aleksić koji je, prije imenovanja u Radojičićev kabinet, bio zaposlen u tom istom Pravobranilaštvu (kao pomoćnik Pravobranioca). 


Aleksić i Jeličić

Aleksićev vjenčani kum Borislav Jeličić, zbog malverzacija za imovinom Grada Banjaluka, uključujući i zemljište Poljoprivredne škole, nepravosnažno je osuđen na kaznu zatvora od godinu dana. Mirko Stojčinović, koji je bio šef Aleksiću i Jeličiću u Pravobranilaštvu, po istom osnovu je osuđen na 4 i po godine zatvora.


Aleksić se izvukao, jer je zet ličnog Dodikovog batinaša Brane Čovičkovića, presuđenog Falsifikatora, Nasilnika i Kriminalca koji je opljačkao ŽKK “Mladi Krajišnik, u kojem je generalni menadžer.


32.

Dana 11.12.2019. godine Okružni sud Banjaluka je odbio žalbu tužioca Grad Banjaluka, te je povrdio prvostepenu presudu Osnovnog suda Banja Luka. 


33.

Pored navedenih propusta u zastupanju Pravobranilaštva RS, Okružni sud Banjaluka je u svojoj presudi jasno ukazao i da je Grad Banjaluka propustio da u periodu od stupanja na snagu Zakona o utvrđivanju i prenosu prava raspolaganja imovinom na jedinice lokalne samouprave 2006. godine, pa do 2009. godine, podnese zahtjev zemljišnoknjižnoj kancelariji za upis prava raspolaganja u korist Grada Banjaluka na spornim parcelama. 



“Kod činjenice da je tužena u navedenom periodu propustila upisati ovo svoje pravo u zemljišnu knjigu, ne daje osnova za zaključak da je ista izgubila navedeno pravo i da nije mogla na osnovu navedenog rješenja izvršiti uknjižbu 2009. godine kako je to učinjeno na osnovu rješenja Osnovnog suda u Banjaluci.

Tvrdnja iznesena u žalbi da na osnovu već postojećeg upisa u zemljišnim knjigama nije bilo zakonskih prepreka da se Grad Banjaluka upiše kao nosilac prava raspolaganja shodno odredbama Zakona o utvrđivanju i prenosu prava raspolaganja imovinom na jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/06) ne može se prihvatiti budući da i kada se prihvati da je tužilac na osnovu zakona stekao pravo raspolaganja, a time i pravo vlasništva na spornim nekretninama, to njegovo pravo nije bilo upisano u zemljišne knjige, a prvotužena se na osnovu pravosnažnog rješenja Osnovnog suda u Banjaluci uknjižila sa pravom raspolaganja nakon čega je izvršila sporna raspolaganja. Navedeni zakon propisuje postupak uknjiženja prava raspolaganja na imovini. Postupak se u skladu sa članom 10. stav 1. zakona pokreće zahtjevom koji podnosi načelnik jedinice lokalne samouprave, uz koji zahtjev se moraju podnijeti dokazi o pravnom osnovu za sticanje prava raspolaganja (član 10. stav 3.). U spisu nema dokaza da je tužilac podnio navedeni zahtjev prije sporne uknjižbe u korist prvotužene a sudovi i zemljišno knjižno odjeljenje bez zahtjeva ne mogu sprovoditi po službenoj dužnosti ovaj postupak bez podnesenog zahtjeva”, navodi se u Presudi Okružnog suda.


34.

Tu vrlo svjesnu, namjernu, grešku, u skladu sa dogovorom, iskoristila je  Poljoprivredna škola Banjaluka, (po Dodikovom nalogu, koji je realizovao Budo Stanković), koja se 2009. godine upisala kao nosilac prava raspolaganja na spornim zemljišnim parcelama, te je nakon toga to zemljište zamijenila sa Pericom Repajićem.


Budo Stanković


35.

Igor Radojičić će, bez sumnje, pokušati da na dva načina ublaži negativni publicitet nakon što sam objavio ovu presudu:

Isticaće da je izjavljena revizija protiv drugostepene presude i da spor još traje. 


Revizija je vanredni pravni lijek i pitanje je kakva će biti odluka Vrhovnog suda RS, tako da je, nakon svega, jasno da će, ako mu to budu argumenti, dodatno dokazati svoju upletenost u cijeli ovaj kriminalni slučaj; Jer ostaje pitanje zbog čega nije objavio Presudu, prozvao odgovorne i precizno ukazao na krivce zbog gubitka desetina miliona KM?!


36.

Radojičić bi mogao pokušati da se krije iza činjenice da je Grad Banjaluka uspio ukinuti neke od nepovoljnih presuda u drugim predmetima koji se odnose na zemljište Poljoprivredne škole u Banjaluci. 



Krene li u tom pravcu, biće to samo skretanje pažnje javnosti sa ključnog predmeta; Istina je da postoji desetak sporova u vezi sa zemljištem Poljoprivredne škole u Banjaluci. 


Međutim, ključne parcele, vrijedne desetine miliona KM, zamijenjene su sa Pericom Repajićem (čitaj Budom Stankovićem i Miloradom Dodikom). 


Ostale parcele Poljoprivredna škola u Banjaluci je mijenjala sa drugim licima, a te parcele su male vrijednosti i beznačajne u poređenju sa parcelama koje je dobio Repajić i njegove Gazde.



37.

Radojičić će ostati upamćen kao sluga Građevinske mafije, koji je, za račun Kriminalaca iz SNSD-a, stranke kojoj pripada, dozvolio da Grad bude oštećen za stotine miliona KM!


Dodatak: Šteta napravljena zamjenom zemljišta po Grad iznosi 26.793.392 KM  
(Tekst koji sam objavio  27.12.2012. godine i u kojem se detaljno i dokumentovano dokazuje prevara sa zemljištem Poljoprivredne škole, odnosno njegovom zamjenom sa seoske parcele)


Školski odbor Poljoprivredne škole u Banjaluci donosi odluke (jedna od njih donesena je 19.07.2011.g.) kojima se izričito daje pravo direktoru škole da “provede postupak i zaključi ugovor o adekvatnoj zamjeni zemljišta”, kako bi Poljoprivredna škola „obavljala djelatnost poljoprivredne proizvodnje koja je ujedno i obrazovno vaspitna djelatnost“, zbog toga što je Grad Banjaluka zemljište ove škole proglasila „gradskim građevinskim zemljištem“. U istoj odluci se naglašava da se „zemljište Poljoprivredne škole ne može otuđiti putem prodaje“.
Time su formalno ispunjena dva osnovna uslova za prevaru:
prvi - da se zemljište ne smije prodavati,
drugi - da je direktor ovlašten da zaključi ugovor o adekvatnoj zamjeni zemljišta .

Navedenu odluku potpisao je Predsjednik školskog odbora Goran Mišić.

Potom su uslijedili ugovori sa odabranom klijentelom.

Najupečatljivija su dva ugovora sa Pericom Repajićem iz Laktaša.

Budo Stanković je osoba koja je povezala Repajića sa Edijem Hanešom, direktorom Poljoprivredne škole.

Repajić je prije realizacije zamjene zemljišta, pokupovao seosko zemljište u selima kod Banjaluke i Laktaša: Trnu, Ivanjskoj i Bakincima. 

Nakon što je to zemljište uknjižio u vlasništvo, uslijedila je zamjena seoskog zemljišta za gradsko u Lazarevu (Budžaku). 

Sačinjeni su ugovori kod notara Milenka Delića iz Banjaluke i Dragojle Aleksić iz Prijedora.






Po prethodnom ugovoru, može se uočiti da je Repajić kupio zemlju u Trnu i Ivanjskoj po nevjerovatno visokim cijenama od prosječno 48.230 KM za dunum; Stvarna cijena, u vrijeme sklapanja ugovora, jednog dunuma zemlje u navedneim seoskim područjima iznosila je, maksimalno, 8.000 KM.

Istovremeno, račun kaže da je cijena dunuma zemlje na navedenoj lokaciji u Lazarevu (Budžaku) iznosila 100.080 KM, iako je stvarna tržišna cijena gradskog građevinskog zemljišta, u to vrijeme, na navedenoj lokaciji iznosila 220.000 KM za dunum.

Iz ugovora je potpuno jasno da je princip ovog štetnog posla po državu zasnovan na precjenjivanju vrijednosti zemlje na selu, uz istovremeno potcjenjivanje vrijednosti gradskog zemljišta u Lazarevu (Budžaku).

Tako je  dunum zemlje u gradu mijenjan za 2,07 dunuma na selu, prema odredbama ovog štetnog ugovora, iako je stvarni, tržišno utemeljeni odnos, trebao biti  dunum u gradu za 27,5 dunuma u selu. 




Po prethodnom ugovoru lako je izračunati da je Repajić kupio zemlju u Ivanjskoj i Bakincima po nevjerovatno visokim cijenama, od prosječno 17.360 KM za  dunum, iako je u vrijeme sklapanja ugovora stvarna cijena jednog dunuma zemlje u ovim seoskim područjima bila maksimalno 8.000 KM za dunum.

Istovremeno, ispada da je cijena dunuma zemlje na navedenoj lokaciji u Lazarevu (Budžaku) iznosila 66.490 KM, iako je stvarna tržišna cijena gradskog građevinskog zemljišta, u to vrijeme, na navedenoj lokaciji iznosila 220.000 KM za dunum.

Iz ugovora je potpuno jasno da je princip ovog štetnog posla po državu zasnovan na precjenjivanju vrijednosti zemlje na selu, uz istovremeno potcjenjivanje vrijednosti gradskog zemljišta u Lazarevu (Budžaku).

Tako je dunum zemlje u gradu mijenjan za 3,83 dunuma na selu, iako je stvarni tržišno utemeljeni odnos trebao biti dunum u gradu za 27,5 dunuma u selu. 



Repajić je po prethodna dva ugovora dao 424 dunuma zemlje u selu za 137 dunuma gradskog građevinskog zemljišta u Banjaluci. Ubrzo iza toga uslijedila je prodaja dijela ovog zemljišta u Banjaluci, ali sada po stvarnim tržišnim cijenama. Prije toga, Repajić je uspio da za kratko vrijeme uknjiži ovo gradsko građevinsko zemljište u vlasništvo 1/1 u katastarskim i gruntovnim knjigama u Banjaluci.

Ono što Repajić nije predvidio je sudski spor kojeg je pokrenula Administrativna služba grada Banjaluke, osporavajući pravo Poljoprivredne škole da dio zemljišta prometuje, jer je na tom zemljištu Poljoprivredna škola imala pravo raspolaganja, a vlasničko pravo nad ovim zemljištem je pripadalo Srezu Banjalučkom u vrijeme dodjele na korištenje. 

Ukratko, Grad Banjaluka smatra da se predmetne parcele nisu mogle uknjižiti u vlasništvo Poljoprivredne škole, a time ova srednjoškolska ustanova nije imala pravo ni da ih zamjeni sa Repajićem.

Ipak, Repajić je dio zemljišta u Lazarevu (Budžaku) prodao kupcima koji su uredno i masno platili ove parcele, a onda se suočili sa činjenicom da na tom zemljištu ništa ne mogu graditi, jer su parcele u sudskom sporu.Time ih je Repajić, zajedno sa Hanešom, doveo u probleme da ne znaju šta da rade, jer su se, ni krivi ni dužni, našli u sudskom sporu, iako im je Repajić tvrdio da je sve čisto i legalno. 

Cijela režimska mašinerija upregnuta je tada u nastojanje da se ova nepredviđena pravna zavrzlama rasplete, a Grad je branila Milanka Zec, zaposlena u gradskoj upravi, koja je, samoinicijativno, bez  odobrenja šefova pokrenula spor kod suda.

Repajić je napravio kupoprodajne ugovore sa kupcima „Oktan promet“ iz Bjeljine kod notara Milenka Delića u Banjaluci i „Bingo“ kod notara Senada Kovačevića u Tuzli.

Ovi kupci pojma nisu imali da je zemljište koje su kupili, najblaže rečeno, sumnjivim radnjama došlo u vlasništvo Repajića.

Repajić je imao ispravne izvode iz gruntovnice i katastra o vlasništvu nad zemljištem koje im je prodao, a kupci su, naravno, vjerovali u katastarske i gruntovne izvode, ne znajući da je Repajić do takvih isprava došao zahvaljujući podršci režimskih moćnika.

Iz prethodnih ugovora potpuno je jasno zbog čega je došlo do zamjene zemljišta sa Poljoprivrenom školom, kao što je jasno da Haneš i Repajić predstavljaju marionete koje su samo ponijele odgovornost za ovaj štetan posao po državu, a pravu korist ostvarili su oni koji su ih podržavali i omogućili im da završe ovakve poslove zamjene zemljišta.

Kada bi se i povjerovalo da je zamjena seskog zemljišta za gradsko izvedena po objektivnim cijenama, onda je i pod takvim okolnostima Repajić, na ova dva ugovora, ostvario razliku u cijeni od gotovo 5 miliona KM, što predstavlja čistu zaradu.

Osim sa Repajićem, u još dva ugovora Haneš je izvršio zamjenu ukupno 137 dunuma gradskog građevinskog zemljišta za ukupno 424 dunuma seoskog zemljišta.

Osim ovih ugovora, Haneš je napravio još 4 slična ugovora.


Kada se izvrši revalorizacija stvarne cijene po kojoj je Repajić kupio seosko zemljište tek tada se vidi prava zarada ostvarena prodajom kupcima.

Iz svega prethodnog je potpuno jasno da su ovim transferima zamjene zemljišta nanesene ogromne štete javnim sredstvima Republike Srpske i da iznose 26.793.392 KM. 

Omogućeno je grupici ljudi da ostvare enormne zarade na razlikama u cijenama zemljišta. Umjesto da ove pare završe u budžetima Republike Srpske i Grada Banjaluke, završiće u džepovima režimskih moćnika.