piše: Slobodan Vasković
Ima Bolesnika unutar SNSD-a koji polemišu da li će Vasković “poživjeti dovoljno dugo” da dočeka ostvarenje svojih prognoza o padu Režima, odlasku Dodika i raspadu SNSD-a.
Patološki tipovi, rekao bi Dodik.
Mogao bih ja reći i teže stvari o tim Bolesnicima, jer Ološ licitira mojom glavom, ali nema potrebe za tim: dovoljna je konstatacija da je Vasković već doživio i preživio i pad Režima i raspad SNSD-a, a i Dodik je na odlasku. Već zamiče.
Čim zamakne, Bolesnici, Dodikovi Patološki Rektalni Alpinisti, Beskorisni Idioti, što su sopstvene frustracije liječili doživljavajući njegovu nasilnost, primitivizam i oholost kao sopstvenu pobjedu i dokaz lične veličine i kredibilnosti, ugledaće lešinu Režima i rastočeni SNSD. Za koji će sadašnji srbijanski DS izgledati kao Gromada. Premda je riječ o smrvljenom lješniku.
Samo Dodikova crna sjenka (jedino što je od njega preostalo), koja i dalje natkriljuje RS i udarnički rad Režimskih medija na izmišljenim događajima, Planovima, Napadima, Odbranama, lažnim uspjesima, Potemkinovim investicijama… stvaraju iluziju da Režim i SNSD još postoje; I da Dodik nešto znači! Premda sva tri subjekta - Režim, SNSD i Dodik, na političkoj vagi ne vrijede ništa. Baš ništa. Čista Nula.
Na njih niko ozbiljan poodavno ne računa, čak ni oni sami, ali inercija devetogodišnje vlasti i inertnost opozicije omogućili su da Crna sjenka još natkriljuje RS. Društvo mu je u “niskom startu”; Čeka se samo reski znak startera za početak masovne bježanije. “Ispariti se odavde”, novi je moto Dodikove kamarile.
Pojedinačna Isparenja su uveliko krenula. Uskoro će ispariti i Crna sjenka.
Bolesnici će tada na doživotnu terapiju, koja i neće biti previše uspješna, jer će ih, svako malo, u izlječenju omesti dodatno mrvljenje raskomadanog tijela SNSD-a i nove i nove i nove optužnice protiv Dodika. Režim je sve dalja prošlost.
Dodiku je to jasno postalo onog trenutka kada nije uspio ući u vlast na nivou BiH; Ostalim iz SNSD-a, sem Bolesnika, kada nije uspio naći nikakve pare, niti dobiti bilo čiju ozbiljnu podršku za referendum o radu Suda i Tužilaštva BiH; Čak ni preslaba Opozicija ne može spriječiti totalnu propast Režima, SNSD-a i ostale služinčadi. I skoro, konačno, Dodikovo zamicanje.
U takvoj situaciji potpuno mi je deplasirano pojašnjavati zašto Dodik ne dozvoljava da ni Slobodan Gavranović ni Nebojša Radmanović, posebno ne Igor Radojičić budu kandidati SNSD-a na sledećim izborima za gradonačelnika Banjaluke.
Možda bih mogao o tome u prošlom vremenu: Zašto Dodik nije dozvoljavao kandidaturu Gavranoviću, Radmanoviću, Radojičiću, već je namjeravao da kandiduje Udbaško Smeće, pa je i od tog Šljama odustao, kada je saznao…, ali bezveze mi je o nečemu što je u perfektu bila hipotetika.
Bolju ocjenu ne bi zaslužilo ni detaljnije pisanje o onom nesretnom NVO Zlatku M., koji “zivka” Marka P. tražeći podršku za kandidaturu. Toliko je Zlatko M. nebitan da ga i potrošeni, bivši čelnik bivšeg Režima Marko P. karakteriše luzerom.
Najinteresantnije mi je u protekloj sedmici bilo gledati kako je Igor Radojičić (zlo)upotrijebio Branislava Borenovića da se naruga “tajnim planovima” o kojima bruje režimski mediji. Borenović se našao u ulozi Radojičićevog peroreza zabodenog u mrtvo tkivo Režima.
Da li je Borenović shvatio? Teško.
I Aleksandra Pandurević je bila tu, da bi se uvjerila lično da Borenović ne shvata; I da mu je Radojičić i dalje (javno nepriznati) politički idol. Ivanić je, kada je vidio sliku, sve razumio, ali prekasno. Već je BB imenovao na čelo PDP-a. Kojeg Radojičić koristi kao perorez.
P.S. Ovaj blog je posjetilo do sada 12.189.757 čitalaca. Nije loše za jednog vrlo živahnog sredovječnog tipa.
