piše: Slobodan Vasković
BiH je predala aplikaciju za članstvo u EU.
Svi su saglasni da je pred BiH jako dug put i da postane član EU. Niko ni ne pominje jedan sasvim drugi, takođe, veoma tegoban put - promjenu politika nacionalnih elita unutar BiH, što je ključni uslov da BiH uopšte krene sa sadašnje tačke bilo gdje. Pa i u EU.
Šta bi, ukratko, značila ta promjena politika: Da Srpska politička elita konačno javno kaže da BiH nije nikakav neprijatelj, tamnica, antisrpska tvorevina… već država i Srba, koji treba da rade na njenoj izgradnji i razvoju, ako imaju namjeru da sačuvaju RS. Ako uopšte imaju namjeru da opstanu sa ove strane Drine.
Potrebno je da Bošnjačka politička elita odustane od politike viktimizacije i na unutrašnjem i na vanjskom planu, od prisvajanja BiH i prihvate činjenično stanje da u BiH, osim njih, žive i Srbi i Hrvati i brojni drugi narodi i da je BiH i njihova država.
Potrebno je da Hrvatska politička elita prestane da se ponaša kao da je, davnih dana, Zapadna Hercegovina anektirana od Republike Hrvatske i da, dok se čeka zvanično priznanje postojećeg stanja (“čije ovce toga je i livada”), oni imaju samo jedan zadatak: Urušiti svaki pokušaj uspostavlja BiH kao pravne države; države uopšte.
To što je Dragan Čović predao aplikaciju ne znači da se on odrekao navedene politike. Dapače, itekako je on svjestan da putu BiH ka EU prethodi put ka novim politikama. Koji u ovom trenutku nije počeo ni da se gradi.
Koliko je realno da ti “radovi” na novim politikama počnu?
Sa aktuelnim političkim liderima potpuno je nerealno.
HDZ BiH, dok god je na njenom čelu Dragan Čović, neće odustati od “politike aneksije”.
SDA, dok god je na njenom čelu Bakir Izetbegović, neće odustati od “politike viktimizacije”, kao što ni SNSD i SDS, dok god su na čelu tih stranaka Milorad Dodik i Mladen Bosić, neće prihvatiti činjenicu da je RS sastavni dio BiH, nikako komšijska država i nikako njen arhetip neprijatelja.
To su činjenice, kao što je činjenica da BiH neće nestati. Što je potpuno suprotstavljeno jedno drugom. I ukazuje da bi trebalo promijeniti lidere, kako bi se došlo do novih politika, a samim tim i ostvarenja puta ka EU.
Sva četvorica navedenih u ovom trenutku čvrsto stoje na svojim pozicijama. I ne djeluju spremnim pomaći se sa njih. (U jednom trenutku, nakon izbora 2014., djelovalo je da Izetbegović i Bosić mogu učestvovati u promjeni ustaljenih politika, ali se pokazalo da su nedorasli tom zadatku).
Međutim, to je samo privid, jer je BiH, posebno RS u izuzetno teškim i složenim ekonomskim/finansijskim/privrednim… problemima. Koje nijedan od šefova stranaka ponaosob, ali ni svi zajedno, ne mogu da riješe. Niti imaju ikakav plan za izvlačenje BiH iz krize. Posebno ne plan za izvlačenje RS iz užasavajuće ekonomske dubioze.
Jeres je u RS pominjati BiH, a jeres nad jeresima konstatovati da je BiH jedini izlaz iz krize za RS. I Srbe, sa ove strane Drine, kao narod. Ali to je činjenica. Kome to nije jasno danas, shvatiće najkasnije za nekoliko mjeseci.
Ima dosta onih koji to već razumiju, ali nema srpskih političara koji bi se usudili to reći, jer su im stereotipi bitniji od interesa naroda.
Nespremnost na nove politike značiće dalje urušavanje postojećih, jer one ne opravdavaju težnje naroda za životom u kojem ima izvjesnosti i bar nešto kvaliteta.
Stalna neizvjesnost, uz svakodnevno rapidno siromašenje najširih slojeva stanovništva, stvoriće još više nezadovoljstva u narednih dva do tri mjeseca, a već sada je blizu kulminacije.
Nezadovoljstvo će se sve jače prelivati na članstvo stranaka, njihove organe, vodeće ličnosti… Posebno se to odnosi na stranke sa srpskim predznakom, koje podilaze građanima lažnom tvrdnjom (ćutanjem o njoj) da je RS država, istovremeno emitujući nesposobnost da je učine ekonomski/finansijski/privredno… samoodrživom čak ni u minimumu. Pri tom ne nude nikakva rješenja, akcije, planove…, naznaku da znaju izlaz iz sveopšte krize.
Takve politike su neodržive. Sada već i kratkoročno, jer je kriza uhvatila zamajac i narasla do neizdrživosti. A raste i dalje. Veliki lomovi tek slijede.
Aplikaciju BiH za članstvo u EU stoga je mnogo primjerenije gledati kao kamen temeljac za izgradnju novih politika u BiH. Koje će onda pokrenuti zemlju na njenom putu ka EU. Drugačiji redoslijed ne postoji.
