piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik je u paničnom strahu od mogućeg hapšenja i maksimalno je podigao stepen sopstvene zaštitte: Čak pet prstenova policije obezbjeđuje lidera SNSD-a. Prvi prsten postavljen je već kod Prnjavora (pa krugom “šestara” čiji je centar njegov posjed), dok se poslednji, peti, nalazi oko Dodikovog imanja u Bakincima.
Interesantno je znati da je 24 časa (non-stop) obezbijeđen i rezervoar vodovoda iz kojeg se napajaju Bakinci, selo gdje Dodik ima imanje, kao i trasa puta Bakinci-Banjaluka.
Uprava za materijalno-finansijske i imovinske poslove MUP RS, odnosno svi njeni resursi, potpuno su podređeni Dodikovom obezbjeđenju i njihovim potrebama. Dodika obezbjeđuju pripadnici Specijalne policije MUP RS i Jedinice za podršku iz Banjaluke. Ove snage, s vremena na vrijeme, pojačavaju se pripadnicima iz drugih CJB.
Pripadnici jedinica koji obezbjeđuju Dodika imaju najsavremeniju opremu, oružje (heklere), vozila i novca koliko je potrebno za ovu veliku gardu, dok ostatak MUP-a RS tavori u siromaštvu, jer nema novca ni za šta - od rezervnih dijelova za automobile, odijela, opremu, pa do goriva.
Kada se sagleda ovako visok stepen panike u kojoj se Dodik nalazi zbog eventualnog hapšenja, onda uopšte ne čudi njegov pokušaj formiranja nove koalicije sa Bakirom Izetbegovićem, zbog koje je i povukao Odluku o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH.
Nije to jedini ustupak Izetbegoviću; I Zakon o policiji, koji je nedavno usvojen u parlamentu RS i u kojem je precizirano da će sastav MUP-a biti određen u skladu sa popisom stanovništva iz 1991. godine, dio je Koalicionog paketa sa SDA.
Nakon što je Opozicija (na opšte iznenađenje) snažno kritikovala ovakav Zakon, Dodik je odbio da ga potpiše i vratio ga je na doradu. Međutim, izmjene će biti samo kozmetičke, a suština će ostati ista, jer je to jedini način da se Dodik dokopa koalicije sa Izetbegovićem i tako se, kako smatra, spasi od istraga koje mu, uprkos velikom obezbjeđenju, već kucaju na vrata u Bakincima.
Nakon usvajanja Zakona krenuće njegova operacionalizacija, a jedan od prvih poslova je formiranje CJB Zvornik, čiji će policijski sastav biti usklađen sa rezultatima popisa iz 1991. godine.
Dok javno izbacuje “prijeteće poruke” o tome kako će svaki policajac u RS imati po “dugu cijev”, Dodik tajno MUP RS stavlja pod punu kontrolu OSE, njenog direktora, Osmana Mehmedagića Osmice, kako bi Izetbegoviću dokazao svoju opredijeljenost za Koaliciju i kako bi mu dao dovoljno argumenata da unutar SDA tu njegovu (Dodikovu) “novu politiku” može argumentovati i izlobirati podršku za ulazak SNSD-a u Savjet ministara BiH.
Iz tih razloga je 05.02. u Banjaluci održan sastanak predstavika OSE i MUP RS na kojem je dogovarano da se pripadnici Jedinice za prevenciju Uprave za borbu protiv terorizma MUP RS obučavaju u Nastavom centru OSE u Banjaluci “o metodologiji rada službe”.
Ovaj sastanak je šokantan iz prostog razloga što je Jedinica za prevenciju MUP RS osmišljena kao bezbjednosna služba RS, a sada se stavlja pod kontrolu OSE. Za bezbjedosne službe je bitno znati “metodologiju i mete”, rada drugih službi. Na ovaj način OSA će biti potpuno upoznata sa radom Dodikove privatne DB, što samo postojanje Jedinice za prevenciju čini deplasiranim. Međutim, Dodiku je to dobrodošlo kako bi Izetbegoviću pokazao da je spreman na “novi pristup”.
Sa nekoliko predstavnika MUP RS o cijelom projektu “obuke” razgovarao je Siniša Đukić, šef Nastavnog centra OSE, koji je smješten u Banjaluci. Đukić na taj sastanak nije mogao doći bez odobrenja Osmice, kojeg je Dodik (nedavno) u niz navrata (kao i SNSD) optuživao za najteža zlodjela.
Dodikov novi plan za opstanak na vlasti podrazumijeva i novu Vladu RS, a na njenom čelu bi se, kada sprovede sve navedene zadatke, trebao naći Dragan Lukač, aktuelni ministar unutrašnjih poslova RS.
Otud i Dodikova nepodijeljena podrška Lukaču, uprkos “greškama” u Zakonu o policiji.
Svi navedeni procesi su već uveliko počeli, a “startni pucanj” za reformatiranje vlasti na nivou BiH, trebalo bi da bude Odluka Ustavnog suda BiH po apelaciji Fahrudina Radončića, odnosno poništenje odluka Suda i Tužilaštva BiH, kojim bi se te institucije definitivno rastočile i ne bi više predstavljale nikakvu opasnost po Dodika, Izetbegovića i Dragana Čovića, koji je jedan od kreatora ovog projekta.
Koliko je realno da Dodik uspije u ostvarenju svog nauma? Šanse su mu nevelike, ali postoje.
Kao i obično na ruku mu ide nesposobnost Opozicije da razumije stvarnu prirodu njegovih poteza, njihovu širinu/dubinu i ciljeve.
Ova i ovakva Opozicija jednostavno nema kapacitet za to, što je notorno.
Oni mogu da, s vremena na vrijeme, “ubodu” neki poen, kao što je to povlačenje Zakona o policiji, ali ne postoji kontinuitet takvih događaja.
Sasvim je prirodno i očekivano da se Dodik, koji je oduvijek trgovac, (nikada nacionalista, kakvim se predstavlja), pokuša politički spasiti, ne pitajući za cijenu, ali je neprirodno da Opozicija cijelu deceniju ne uspijeva da shvati kud Dodik, zapravo, cilja.
Posebno se to odnosi na Mladena Bosića, lidera SDS-a, zbog čijih je teških grešaka i propusta Dodik još uvijek na vlasti i u prilici da se za nju i dalje bori, uprkos teškim kriminalnim nedjelima njegovog Režima.
Bosić konstatuje da je “Dodik kukavica”, jer je odustao od referenduma, što je vrlo hrabro od nekoga ko je svoju spremnost za protivkandidaturu Dodiku za predsjedničke izbore izrazio petnaest mjeseci nakon što su oni završili (i kada nema ustavnog osnova za to, jer se Dodik ne može više kandidovati za taj nivo, budući da je dva puta bio/jeste na funkciji predsjednika RS); Istovremeno, Bosić promiče sopstvenu “vidovitost” o referendumu, iako nije imao političke hrabrosti da bude javno protiv njegovog održavanja, premda je taj akt direktno usmjeren kontra interesa RS.
Sva Bosićeva priča je nevješto simuliranje “velike igre u malom detalju”, što je nonsens, a notorno je da on nema pojma kud Dodik “goni brod”. Iako, navodno, zna da se “brod ljulja”. Bez ikakve validne procjene političke situacije, posebno bez ikakvog prijedloga njenog rješenja, Bosić pokušava polusuvislim “ocjenama” trenutnog stanja hiniti sopstvenu angažovanost. Koja, realno, ne postoji.
Notorno je i da Dodik ima svoje ljude u najbližem Bosićevom okruženju, tako da je na vrijeme upoznat sa svim namjerama SDS-a, što mu omogućava preventivno djelovanje i sprečavanje ionako blijedih i poprilično jadnih akcija te stranke.
Bosić Dodiku ne predstavlja nikakvu opasnost, premda bi on volio da se misli drugačije; Lider SNSD-a svjestan je da se šef SDS-a nije u stanju izboriti sa svojom prevelikom sujetom (potpuno nesrazmjernoj stvarnoj osnovi za nju), a kamoli sa njim.
Stvarna opasnost po Dodikovu političku budućnost jesu istrage koje se vode o njegovim poslovima i on je toga duboko svjestan; Otud i veliki politički zaokret u njegovom djelovanju, koji će Opozicija i Bosić shvatiti tek kada se sve završi.
Jedino što Dodika može spriječiti u realizaciji zaokreta jeste eventualna optužnica protiv njega. I ništa i niko više.
