Maleševićevo orgijanje nad Jasenovačkim žrtvama

piše: Slobodan Vasković

Ministar prosvete RS Dane Malešević počinio je novi zločin nad umorenima u ustaškim logorima smrti, tako što je potpuno privatizovao realizaciju projekta izgradnje Spomen-područja Donja Gradina. Malešević je teško obmanuo i institucije RS, prije svega Vladu RS, potom sve građane RS, jer je svojevoljno odbacio rezultate provedenog konkursa i predložio rješenje o kojem nikakvu ocjenu nije dala stručna javnost.

Na ovaj način, Malešević je privatizovao kosti pobijenih u Jasenovcu i Donjoj Gradini, njihove sjeni, sjećanje na njih, bol njihovih porodica, a sve u pokušaju da na ovom strašnom zločinu on i arhitekta Slobodan Maldini svoje ime upišu „u istoriju“.

Sama ta činjenica je zločinački akt, a sve su prilike da se iza Maleševićevog neljudskog užasnog kriminalnog čina skriva građevisnka mafija, čiji je cilj da na ovom projektu zaradi milione maraka.

U ovom tekstu prezentovaću notorne činjenice iz dokumenata, koji su u ovom trenutku dostupni Miloradu Dodiku, Vladi RS, svim poslaničkim klubovima u Narodnoj skupštini RS i tvrdim da su svi oni koji podrže Maleševićeve kriminalne akte saučesnici u novom zločinu nad jasenovačkim žrtvama, koje su počinile ustaše u Drugom svjetskom ratu.

U Jasenovcu su stradali Srbi, Jevreji, Romi, Muslimani, Hrvati i ostali antifašisti. Tvrdi se da su ustaše u jasenovačkim logorima smrti ubile 750 hiljada ljudi.

Sjednica Vlade

Vlada RS je na 57. redovnoj sjednici, održanoj 21. januara 2016. godine, donijela odluku o prihvatanju Idejnog rješenja za izradu Spomen-područja Donja Gradina.

Vlada je usvojila Idejno rješenje arhitekte iz Beograda Slobodana Maldinija, koje uopšte nije bilo prijavljeno na Međunarodnom konkursu, raspisanom 27. jula 2015. godine. Osim ove činjenice šokantan je podatak da je Maldini kao svoje idejno rješenje, uz pomoć Maleševića, Vladi RS predložio kompilaciju dva idejna rješenja, koja su nagrađena po završetku navedenog konkursa.

To praktično znači, narodnim jezikom rečeno, da je Maldini u dogovoru sa Maleševićem, i uz njegovo odobrenje, plagirao dva nagrađena rada i predstavio ih kao svoj autorski uradak.

Nije ovdje kraj skandaloznim postupcima Maldinija, ministra Maleševića, ali i Vlade RS (uz malu ogradu da postoji mogućnost da ostali ministri i premijerka nisu svjesno učestvovali u ovoj prevari i da ih je sve ministar prosvjete obmanuo).

Maldini je, vjerovali ili ne, bio član Komisije (zamjenik predsjednika), koja je provela Konkurs i odlučila koja su idejna rješenja prihvatljiva. Predsjednik te Komisije bila je doc.mr Milica Kotur, koja je, kao i Malešević, član DNS-a.

Krenimo redom.

U Administrativnom centru Vlade RS je 16. novembra 2015. godine obavljeno javno otvaranje prijedloga Idejnog rješenja za Spomen-područje Donja Gradina. Rad pod šifrom 77310 je dobio drugu nagradu, a s obzirom na to da prva nije ni dodijeljena, to praktično znači da je ovaj rad prvonagrađen.

Treću nagradu dobio je rad pod šifrom 73575. Za svoje radove autori su dobili simbolične nagrade od 15, odnosno 10 hiljada KM.

Obrazloženje zbog čega su baš ovi radovi nagrađeni dao je upravo Slobodan Maldini. U obrazloženju je naveo i nedostatke ovih radova, ali i pozitivne ocjene, koje su i uslovile da oni budu izabrani.

Tako je Maldini za rad pod šifrom 77310 rekao da „sadrži detaljno obrađene projekte lend art, parternog uređenja i projekte koji u cejini posmatraju prostor Memorijalnog kompleksa“.

„Projekti kuće Pere Vukelića, skele, Topole užasa, Spomenika djeci, Fabrike sapuna i Vrbe predstavljaju posebne vrijednosti ovog konkursnog rješenja i treba ih razraditi i dosljedno primjeniti“, naveo je Maldini.

Za rad pod šifrom 73575 on je naveo da „predstavlja kompaktnu, jedinstvenu, oblikovno i fukcionalno, definisanu arhitektonsku cjelinu“.

Bilo je logično da se autorima ovih radova omogući da ih dorade i unaprijede, kako bi zadovoljili sve aspekte za izgradnju Spomen-područja Donja Gradina.

Međutim, Malešević i Maldini se odlučuju za sasvim drugi korak, prisvajaju radove nagrađenih autora, i to bez ičije odluke, a Maldini na osnovu njihovih ideja stvara svoje idejno rješenje, koje se nudi Vladi RS i koja ga i usvaja.

Unkovićev protest

Kada je profesor Milivoje Unković saznao da je Vlada RS usvojila rješenje koje uopšte nije prošlo Konkurs, uputio je pismo predsjednici Komisije Milici Kotur u kojem je istakao da je to za njega „bila prvorazredna senzacija, koja urušava dignitet svega što je do sada urađeno, kao i ostalih članova žirija“.

„To baca sjenku na ukupnu transparentnost projekta, savjesno i kvalitetno izvršavanje poslova naručioca, kako stoji u Ugovoru o djelu, član 2. i nudi spektrum pitanja na koje treba dati stručne, razložne i moralno čiste odgovore“, navodi u svom pismu Unković.

On dalje kaže da nije saglasan da se Slobodanu Maldiniju „daje prostor na samoprivilegovani položaj ili ponuđena privilegija u odnosu na učesnike Konkursa i druge članove žirija“.

„Gradina je mjesto svetih humki. One su iznad svih nas“, istakao je Unković u svom pismu, datiranom 22. januara 2016. godine.

Svete humke za liječenje ličnih frustracija

Nije se pobunio samo profesor Unković, već i autorski tim rada pod šifrom 77310, koji je Vladi RS uputio 29. januara 2016. godine žalbu na odluku o prihvatanju idejnog rješenja koje joj je dostavio Maldini.

Autori se pitaju: ko je donio odluku da se posao povjeri Maldiniju, po kojim procedurama, po kom Zakonu o javnim nabavkama i tenderskoj dokumentaciji, kao i koje Idejno rješenje sa Konkursa je služilo za dopunu i po kojim procedurama, kao i po kom članu Zakona o javnim nabavkama?!

Nagrađeni autori se pitaju i ko je od autora dva nagrađena rada dao saglasnost da se radi kompilacija.

Milica Kotur, pomoćnik ministra za prosvjetu, je medijima prije ove žalbe izjavila: „Predloženo je da se pristupi izradi glavnog Idejnog projekta na osnovu kompilacije pozitvno ocjenjenih i prihvaćenih elemenata iz dva nagrađena rad i izrada Idejnog projektnog rješenja povjerava se profesoru Slobodanu Maldiniju“.

Zaista zapanjujuće, ako se ima u vidu da je Maldini bio zamjenik predsjednika žirija i da nikakav svoj rad nije prijavio na Konkurs. Kao član Komisije, to nije mogao ni učiniti. To praktično znači da je Vlada RS, odnosno Ministarstvo prosvjete, provelo Konkurs samo da bi Maldiniju bile dostupne ideje drugih autora, jer on svojih, očito, nije imao. Da ih je imao, ne bi prihvatio da bude član žirija, već bi se prijavio sa svojim radom na konkurs, kao i ostali.  

Malešević i Kotur su Maldiniju omogućili da plagira radove. Konkurs je, nema sumnje, zbog toga i proveden.

Prijetnje

Nakon žalbi nagrađenih autora, na njih se ostrvio Dane Malešević, koji je njihove opravdane sumnje i argumente nazvao ucjenama i optužio ih da dovode u pitanje legitimitet Ministarstva prosvjete i Vlade RS.

„Optužili ste Ministarstvo da laže. Znate li šta to znači i koje posledice to može da ima“, prijeteći je zapitao u svom pismu autorima ministar Malešević.

Autori su namjeravali da zbog osjetljivosti teme ne vode nikakvu raspravu u javnosti, već da se cijeli slučaj riješi interno i na najbolji način koji bi doprinio što bržoj izgradnji Spomen-područja Donja Gradina.

Čak i takav, više nego korektan zahtjev, Malešević je izvrnuo i, nazivajući sebe „čestitim čovjekom“, napisao nagrađenim autorima otvorenu prijetnju: „Ne zaboravite da i mi raspolažemo informacijama, koje ne želimo da iznosimo, jer se ne bavimo time kao ozbiljna institucija, a koje vama ne bi išle u prilog“.

Iz ove rečenice očito je da Malešević otvoreno poručuje da će kompromitovati nagrađene autore ako nastave sa svojim žalbama. Maleševićevo pismo datirano je 2. februara ove godine.   

Maldinijev odgovor mržnje

Maleševićeve prijetnje nagrađenim autorima su još i benigne, šta je sve u svom pismu, na osam strana, napisao Slobodan Maldini, koji je od nagrađenih radova stvorio sopstveni projekat!!!

Jasno je, nakon njegovog pisma punog mržnje, da je Maldini svjesno iznio i negativne kritike prilikom dodjele nagrada, kako bi, nakon što ukrade ideje, mogao nagrađene autore da kritikuje i omalovaži. Maldini je postao kadija koji ocjenjuje, i tuži, i sudi, posebno kada je uhvaćen u krađi.

Maldini autore, koje je on nagradio, poslije njihove žalbe što im je oteo radove, dovodi u kontekst sa onima koji su izvršili najstrašnije zločine u Jasenovcu i Donjoj Gradini i navodi da „ko gubi, ima pravo da se ljuti“.

On navodi i da su mu na plagiranom čestitali i članovi Vlade RS i novinari, što je nonsens, jer bi njegov rad trebalo da ocijene stručna lica, a čestitke članova Vlade RS i novinara su pitanje puke forme i vaspitanja.

Maldini, koji u svojoj karijeri nije projektovao nijedan Memorijalni centar, teško je ispljuvao radove koje je nagradio on sam i na osnovu kojih je napravio sopstveni idejni projekat?!!! Neviđeno.

On navodi da je već na prvi pogled konkursnom žiriju bilo jasno da su „autori nagrađenih rješenja neiskusni i nisu dorasli veličini i značaju projektnog zadatka“.

Za trećenagrađeni projekat on tvrdi da je „brutalan, konfuzan, predimenzionisan, neljudski projektovan i da se, čak, najgrublje podsmijeva žrtvama“.

„Drugonagrađeni projekat je još konfuzniji, nezreo i dubokonemoralni pokušaj plagiranja tuđeg autorskog djela. Štaviše, radi se o plagijatu, loše preuzetoj koncepciji opštepoznatog norveškog Arhitektonskog studija Snoheta, koji je izrađen 2010. godine. Samo ta činjenica o plagijarizmu bila je dovoljna da ovaj rad bude isključen iz žiriranja. Daljom analizom ovog rješenja, žiri je pronašao detalje, koji svjedoče o neznanju ovog konkursnog rješenja“, navodi Maldini u svom pismu na žalbe autora, istih onih kojima je on dodijelio nagrade.

Zaista je nevjerovatno da osoba koja je dodijelila nagrade autorima o tim istim autorima govori i piše ovako užasne stvari.

Ako je Maldini u pravu, onda je pitanje kako su ti autori uopšte nagrađeni i kakakv je on to stručnjak, kada dodjeljuje nagrade plagijatorima. Riječ je o nečem drugom. Maldini najodvratnijim jezikom mržnje, prljavim etiketiranjem, ogavnim podmetanjem pokušava opravdati svoj neljudski, neprofesionalni i kriminalni akt. Da bi prikrio svoje stvarne namjene i činjenicu da bi prihvatanje njegovog projekta bilo njegovo životno djelo, čemu teži, Maldini je ustvrdio da će on sve uraditi besplatno i da je njegov projekat jeftiniji četiri, odnosno pet puta, od drugo i trećenagrađenog, što je nonsens, jer to uopšte nije realno zbog samer činjenice da je njegov „rad“ baziran na istim tim projektima..

Maldinijeve tvrdnje o tome da će on raditi besplatno su tragikomične, jer je naplatio svoje učešće u žiriju, a njegov poziv građevinskim firmama da i one rade besplatno nije ništa drugo do najobičnija populistička floskula.

Ocjena Madinijevog rada

Nisu se pobunili samo autori na odluke Maldinija, Maleševića i Vlade RS, već i ugledna imena iz javnog života, koji su članovi Izvršnog odbora Udruženja „Jasenovac-Donja Gradina“.

Na sjednici, održanoj 30. januara 2016. godine, ovakvom načinu donošenja idejnog rješenja suprotstavili su se Branislav Božić, Buco Kenjalović, Ilija Lukić i drugi.

„G-din Marjanac je potom ukazao na neprihvatljivost pristupa po kojem se članu žirija dodjeljuje pravo i mogućnost dorade druge i treće ponude i ponovo ukazao na problematičnost procedure. On je potom ukazao na problematičnost rada g. Maldinija, gdje je posebno naglasio da rad ne ukazuje da je u pitanju stratište, kao i da nije saglasan sa upotrebom cigle kao osnovnog materijala, kao i da objekti podsjećaju na objekte koji se mogu često vidjeti kao popratni objeti uz vinograde u Francuskoj i Italiji i da isti služe sa sklanjanje od kiše. Simboliku vidi samo u vječitoj vatri, dok ga bazeni oko objekata podsjećaju na Dubai i da voda u bazenu ne daje simboliku života. On je još naveo da objekti trebaju da ukažu šta se desilo u Jasenovcu i Donjoj Gradini“, navedeno je, između ostalog, u izvodu iz Zapisnika sjednice IO Udruženja „Jasenovac-Donja Gradina“.      

Ukoliko institucije RS ne zaustave opisanu farsu i ne ponište sve radnje Daneta Maleševića i Slobodana Maldinija, po drugi put će ubiti jasenovačke žrtve. U njihovim rukama je mogućnost izbora. (nastaviće se)