piše: Slobodan Vasković
Dragan Čović fascinira - pravi Oficir i Džentlmen. Oficir za vezu između Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Fahrudina Radončića, čiji je cilj formiranje nove skupštinske većine u bh. parlamentu. Iz koje bi bili pometeni Denis Zvizdić i Savez za promjene. Čović je i Džentlmen, jer dok pokušava uspostaviti novu većinu, skinuti glavu Zvizdiću, Mektiću i ostalim, maestralno fingira da je sve u najboljem redu sa aktuelnom vlašću.
Besprijekorni maniri Džentlmena koji je toliko političkih glava skinuo u svojoj karijeri, da bi mu pristajao i nadimak Dželat sa Ružom.
Promjenom startera u Savjetu ministara, Čović bi, smatra, spasao Milorada Dodika od brojnih istraga, što mu je vrlo bitno, jer je lider SNSD-a najbolji agent hrvatskog kapitala (i crnog i necrnog) u BiH. Posebno u RS, gdje je dominantan.
Cilj je jedan: Obustaviti sve istrage, procese, a Sud i Tužilaštvo BiH, kao i Sipu anestezirati i dovesti u stanje letargije. Preciznije, staviti BiH pod punu kontrolu odabrane grupice. Elitizam na ovdašnji način: Kasta nedodirljivih i parije.
Igra, koja je već počela, je jasna: Optužiti SDS za uzdrmavanje koalicije, jer se protive imenovanju Bakira Dautbašića za ministra (zato što ima optužnicu), a potom “krizu” prenijeti na nivo Federacije BiH, i opet optužiti SDS i za to. Kao biber po pilavu dodaće se standardne kvalifikacije SDS-ove ratne prošlosti.
Sve to će odlično doći Bakiru Izetbegoviću da podrži izbacivanje SDS-a (Saveza) iz Koalicije na državnom nivou, pod egidom “Država je najvažnija, a za to je potrebna stabilnost”!
Na taj način Izetbegović bi eliminisao i Zvizdića, kojeg smatra ozbiljnim pretendentom/konkurentom za poziciju predsjednika SDA.
Ne treba smetnuti sa uma da će izetbegović i Čović, svakako, kao dodatni razlog potegnuti i bitnost simetričnosti, odnosno nužnost da na svim nivoima vlast obavljaju većine sastavljene od istih stranaka, kako bi se “ubrzao reformski put”. Potegnuće (s pravom) i apsolutni izostanak bilo kakve volje/želje/namjere SDS-a da bar pokuša osvojiti vlast u RS.
Dodik već uveliko igra svoju novu ulogu: pristao je na Viši sud BiH, odjednom tvrdi da 90 posto Srba podržava BiH, odjednom nije više za rasturanje BiH i odjednom ne pominje referendum ni o čemu. I odjednom je on za svaki dogovor… Samo da bi izbjegao procesuiranje i eventualni zatvor.
Što je itekako primijećeno kod mogućih partnera.
Dodik se pokušava spasti, ne pitajući za cijenu i to je njegovo pravo. Optužiti ga za to bilo bi van pameti. I Izetbegović se spasava, jer bi eliminacijom Zvizdića već sada riješio novi mandat na čelu SDA i skršio svaki postojeći otpor u stranci, a Čović bi u pomenutoj varijanti postao stvarni gopodar BiH. Radončić bi, Zvizdićevom smjenom, ostvario značajnu političku pobjedu.
Dodikov ponašanje je razumljivo, ali je neshvatljivo nedjelovanje SDS-a. Tolika količina indolentnosti nezabilježena je, valjda, u istoriji. Što je proizvelo paradoks da Dodik, koji je pod ogromnim pritiskom i u teškoj defanzivi, djeluje još uvijek snažno, a da SDS-u, isto tako snažno, pada rejting.
Ipak, ako se pažljivo razmotri kompletna situacija, rečeno nije uopšte začuđujuće: SDS se ne bavi politikom, nema je; Ne bavi se pokušajem promjene vlasti u RS, jer je ne želi; Ne bave se ni terenskim radom, jer ih to ne interesuje, a i naporno je; Čak ni medijski ne istupaju, jer nemaju šta reći, pa se skrivaju iza sterilnih saopštenja ili ćute (Aleksandra Pandurević i njeni odlični istupi su incident); Bave se trivijalnim stvarima, a najveći napor u poslednjih nekoliko mjeseci vrh stranke učinio je prilikom političke likvidacije Davora Šešića.
Sav teret rješavanja političke, ekonomske, finansijske krize stavljen je na leđa Dragana Mektića. Koji ne može riješiti nijedan od tih problema, pa taman da pohapsi sve članove SNSD-a. Jer hapšenja, ma koliko bila bitna u borbi protiv kriminala i korupcije, ne donose novac, niti radna mjesta, niti nove politike. Ona mogu stvoriti prostor za nove politike, ali ne i samu politiku.
Uz to, Mektiću, od kojeg očekuju da sam pobijedi Dodika i riješi sve ostale probleme, velike prepreke prave upravo u predsjedništvu SDS-a. I Mektića malo ko štiti od napada Dodikovih članova najvišeg tijela SDS-a.
Ništa čudno: Ostane li SDS bez vlasti u Savjetu ministara, biće optužen Mektić, a “mislioci” nastaviti da vladaju. I traže nekog novog u svojim redovima za odstrel, jer je to jedino što ih može pomjeriti iz letargije.
Koliko je realna promjena sastava Savjeta ministara? U ovom trenutku, uprkos Čovićevim naporima, ne previše, ali pomaci ka novoj koaliciji su napravljeni. Neveliki, ali ipak pomaci. Ukoliko SDS nastavi sa djelovanjem po principu da su sami sebi dovoljni i da postoje isključivo zbog samih sebe, ti pomaci će se povećavati. Sam Mektić to ne može spriječiti.
