Maleševićevo orgijanje nad Jasenovačkim žrtvama

piše: Slobodan Vasković

Ministar prosvete RS Dane Malešević počinio je novi zločin nad umorenima u ustaškim logorima smrti, tako što je potpuno privatizovao realizaciju projekta izgradnje Spomen-područja Donja Gradina. Malešević je teško obmanuo i institucije RS, prije svega Vladu RS, potom sve građane RS, jer je svojevoljno odbacio rezultate provedenog konkursa i predložio rješenje o kojem nikakvu ocjenu nije dala stručna javnost.

Na ovaj način, Malešević je privatizovao kosti pobijenih u Jasenovcu i Donjoj Gradini, njihove sjeni, sjećanje na njih, bol njihovih porodica, a sve u pokušaju da na ovom strašnom zločinu on i arhitekta Slobodan Maldini svoje ime upišu „u istoriju“.

Sama ta činjenica je zločinački akt, a sve su prilike da se iza Maleševićevog neljudskog užasnog kriminalnog čina skriva građevisnka mafija, čiji je cilj da na ovom projektu zaradi milione maraka.

U ovom tekstu prezentovaću notorne činjenice iz dokumenata, koji su u ovom trenutku dostupni Miloradu Dodiku, Vladi RS, svim poslaničkim klubovima u Narodnoj skupštini RS i tvrdim da su svi oni koji podrže Maleševićeve kriminalne akte saučesnici u novom zločinu nad jasenovačkim žrtvama, koje su počinile ustaše u Drugom svjetskom ratu.

U Jasenovcu su stradali Srbi, Jevreji, Romi, Muslimani, Hrvati i ostali antifašisti. Tvrdi se da su ustaše u jasenovačkim logorima smrti ubile 750 hiljada ljudi.

Sjednica Vlade

Vlada RS je na 57. redovnoj sjednici, održanoj 21. januara 2016. godine, donijela odluku o prihvatanju Idejnog rješenja za izradu Spomen-područja Donja Gradina.

Vlada je usvojila Idejno rješenje arhitekte iz Beograda Slobodana Maldinija, koje uopšte nije bilo prijavljeno na Međunarodnom konkursu, raspisanom 27. jula 2015. godine. Osim ove činjenice šokantan je podatak da je Maldini kao svoje idejno rješenje, uz pomoć Maleševića, Vladi RS predložio kompilaciju dva idejna rješenja, koja su nagrađena po završetku navedenog konkursa.

To praktično znači, narodnim jezikom rečeno, da je Maldini u dogovoru sa Maleševićem, i uz njegovo odobrenje, plagirao dva nagrađena rada i predstavio ih kao svoj autorski uradak.

Nije ovdje kraj skandaloznim postupcima Maldinija, ministra Maleševića, ali i Vlade RS (uz malu ogradu da postoji mogućnost da ostali ministri i premijerka nisu svjesno učestvovali u ovoj prevari i da ih je sve ministar prosvjete obmanuo).

Maldini je, vjerovali ili ne, bio član Komisije (zamjenik predsjednika), koja je provela Konkurs i odlučila koja su idejna rješenja prihvatljiva. Predsjednik te Komisije bila je doc.mr Milica Kotur, koja je, kao i Malešević, član DNS-a.

Krenimo redom.

U Administrativnom centru Vlade RS je 16. novembra 2015. godine obavljeno javno otvaranje prijedloga Idejnog rješenja za Spomen-područje Donja Gradina. Rad pod šifrom 77310 je dobio drugu nagradu, a s obzirom na to da prva nije ni dodijeljena, to praktično znači da je ovaj rad prvonagrađen.

Treću nagradu dobio je rad pod šifrom 73575. Za svoje radove autori su dobili simbolične nagrade od 15, odnosno 10 hiljada KM.

Obrazloženje zbog čega su baš ovi radovi nagrađeni dao je upravo Slobodan Maldini. U obrazloženju je naveo i nedostatke ovih radova, ali i pozitivne ocjene, koje su i uslovile da oni budu izabrani.

Tako je Maldini za rad pod šifrom 77310 rekao da „sadrži detaljno obrađene projekte lend art, parternog uređenja i projekte koji u cejini posmatraju prostor Memorijalnog kompleksa“.

„Projekti kuće Pere Vukelića, skele, Topole užasa, Spomenika djeci, Fabrike sapuna i Vrbe predstavljaju posebne vrijednosti ovog konkursnog rješenja i treba ih razraditi i dosljedno primjeniti“, naveo je Maldini.

Za rad pod šifrom 73575 on je naveo da „predstavlja kompaktnu, jedinstvenu, oblikovno i fukcionalno, definisanu arhitektonsku cjelinu“.

Bilo je logično da se autorima ovih radova omogući da ih dorade i unaprijede, kako bi zadovoljili sve aspekte za izgradnju Spomen-područja Donja Gradina.

Međutim, Malešević i Maldini se odlučuju za sasvim drugi korak, prisvajaju radove nagrađenih autora, i to bez ičije odluke, a Maldini na osnovu njihovih ideja stvara svoje idejno rješenje, koje se nudi Vladi RS i koja ga i usvaja.

Unkovićev protest

Kada je profesor Milivoje Unković saznao da je Vlada RS usvojila rješenje koje uopšte nije prošlo Konkurs, uputio je pismo predsjednici Komisije Milici Kotur u kojem je istakao da je to za njega „bila prvorazredna senzacija, koja urušava dignitet svega što je do sada urađeno, kao i ostalih članova žirija“.

„To baca sjenku na ukupnu transparentnost projekta, savjesno i kvalitetno izvršavanje poslova naručioca, kako stoji u Ugovoru o djelu, član 2. i nudi spektrum pitanja na koje treba dati stručne, razložne i moralno čiste odgovore“, navodi u svom pismu Unković.

On dalje kaže da nije saglasan da se Slobodanu Maldiniju „daje prostor na samoprivilegovani položaj ili ponuđena privilegija u odnosu na učesnike Konkursa i druge članove žirija“.

„Gradina je mjesto svetih humki. One su iznad svih nas“, istakao je Unković u svom pismu, datiranom 22. januara 2016. godine.

Svete humke za liječenje ličnih frustracija

Nije se pobunio samo profesor Unković, već i autorski tim rada pod šifrom 77310, koji je Vladi RS uputio 29. januara 2016. godine žalbu na odluku o prihvatanju idejnog rješenja koje joj je dostavio Maldini.

Autori se pitaju: ko je donio odluku da se posao povjeri Maldiniju, po kojim procedurama, po kom Zakonu o javnim nabavkama i tenderskoj dokumentaciji, kao i koje Idejno rješenje sa Konkursa je služilo za dopunu i po kojim procedurama, kao i po kom članu Zakona o javnim nabavkama?!

Nagrađeni autori se pitaju i ko je od autora dva nagrađena rada dao saglasnost da se radi kompilacija.

Milica Kotur, pomoćnik ministra za prosvjetu, je medijima prije ove žalbe izjavila: „Predloženo je da se pristupi izradi glavnog Idejnog projekta na osnovu kompilacije pozitvno ocjenjenih i prihvaćenih elemenata iz dva nagrađena rad i izrada Idejnog projektnog rješenja povjerava se profesoru Slobodanu Maldiniju“.

Zaista zapanjujuće, ako se ima u vidu da je Maldini bio zamjenik predsjednika žirija i da nikakav svoj rad nije prijavio na Konkurs. Kao član Komisije, to nije mogao ni učiniti. To praktično znači da je Vlada RS, odnosno Ministarstvo prosvjete, provelo Konkurs samo da bi Maldiniju bile dostupne ideje drugih autora, jer on svojih, očito, nije imao. Da ih je imao, ne bi prihvatio da bude član žirija, već bi se prijavio sa svojim radom na konkurs, kao i ostali.  

Malešević i Kotur su Maldiniju omogućili da plagira radove. Konkurs je, nema sumnje, zbog toga i proveden.

Prijetnje

Nakon žalbi nagrađenih autora, na njih se ostrvio Dane Malešević, koji je njihove opravdane sumnje i argumente nazvao ucjenama i optužio ih da dovode u pitanje legitimitet Ministarstva prosvjete i Vlade RS.

„Optužili ste Ministarstvo da laže. Znate li šta to znači i koje posledice to može da ima“, prijeteći je zapitao u svom pismu autorima ministar Malešević.

Autori su namjeravali da zbog osjetljivosti teme ne vode nikakvu raspravu u javnosti, već da se cijeli slučaj riješi interno i na najbolji način koji bi doprinio što bržoj izgradnji Spomen-područja Donja Gradina.

Čak i takav, više nego korektan zahtjev, Malešević je izvrnuo i, nazivajući sebe „čestitim čovjekom“, napisao nagrađenim autorima otvorenu prijetnju: „Ne zaboravite da i mi raspolažemo informacijama, koje ne želimo da iznosimo, jer se ne bavimo time kao ozbiljna institucija, a koje vama ne bi išle u prilog“.

Iz ove rečenice očito je da Malešević otvoreno poručuje da će kompromitovati nagrađene autore ako nastave sa svojim žalbama. Maleševićevo pismo datirano je 2. februara ove godine.   

Maldinijev odgovor mržnje

Maleševićeve prijetnje nagrađenim autorima su još i benigne, šta je sve u svom pismu, na osam strana, napisao Slobodan Maldini, koji je od nagrađenih radova stvorio sopstveni projekat!!!

Jasno je, nakon njegovog pisma punog mržnje, da je Maldini svjesno iznio i negativne kritike prilikom dodjele nagrada, kako bi, nakon što ukrade ideje, mogao nagrađene autore da kritikuje i omalovaži. Maldini je postao kadija koji ocjenjuje, i tuži, i sudi, posebno kada je uhvaćen u krađi.

Maldini autore, koje je on nagradio, poslije njihove žalbe što im je oteo radove, dovodi u kontekst sa onima koji su izvršili najstrašnije zločine u Jasenovcu i Donjoj Gradini i navodi da „ko gubi, ima pravo da se ljuti“.

On navodi i da su mu na plagiranom čestitali i članovi Vlade RS i novinari, što je nonsens, jer bi njegov rad trebalo da ocijene stručna lica, a čestitke članova Vlade RS i novinara su pitanje puke forme i vaspitanja.

Maldini, koji u svojoj karijeri nije projektovao nijedan Memorijalni centar, teško je ispljuvao radove koje je nagradio on sam i na osnovu kojih je napravio sopstveni idejni projekat?!!! Neviđeno.

On navodi da je već na prvi pogled konkursnom žiriju bilo jasno da su „autori nagrađenih rješenja neiskusni i nisu dorasli veličini i značaju projektnog zadatka“.

Za trećenagrađeni projekat on tvrdi da je „brutalan, konfuzan, predimenzionisan, neljudski projektovan i da se, čak, najgrublje podsmijeva žrtvama“.

„Drugonagrađeni projekat je još konfuzniji, nezreo i dubokonemoralni pokušaj plagiranja tuđeg autorskog djela. Štaviše, radi se o plagijatu, loše preuzetoj koncepciji opštepoznatog norveškog Arhitektonskog studija Snoheta, koji je izrađen 2010. godine. Samo ta činjenica o plagijarizmu bila je dovoljna da ovaj rad bude isključen iz žiriranja. Daljom analizom ovog rješenja, žiri je pronašao detalje, koji svjedoče o neznanju ovog konkursnog rješenja“, navodi Maldini u svom pismu na žalbe autora, istih onih kojima je on dodijelio nagrade.

Zaista je nevjerovatno da osoba koja je dodijelila nagrade autorima o tim istim autorima govori i piše ovako užasne stvari.

Ako je Maldini u pravu, onda je pitanje kako su ti autori uopšte nagrađeni i kakakv je on to stručnjak, kada dodjeljuje nagrade plagijatorima. Riječ je o nečem drugom. Maldini najodvratnijim jezikom mržnje, prljavim etiketiranjem, ogavnim podmetanjem pokušava opravdati svoj neljudski, neprofesionalni i kriminalni akt. Da bi prikrio svoje stvarne namjene i činjenicu da bi prihvatanje njegovog projekta bilo njegovo životno djelo, čemu teži, Maldini je ustvrdio da će on sve uraditi besplatno i da je njegov projekat jeftiniji četiri, odnosno pet puta, od drugo i trećenagrađenog, što je nonsens, jer to uopšte nije realno zbog samer činjenice da je njegov „rad“ baziran na istim tim projektima..

Maldinijeve tvrdnje o tome da će on raditi besplatno su tragikomične, jer je naplatio svoje učešće u žiriju, a njegov poziv građevinskim firmama da i one rade besplatno nije ništa drugo do najobičnija populistička floskula.

Ocjena Madinijevog rada

Nisu se pobunili samo autori na odluke Maldinija, Maleševića i Vlade RS, već i ugledna imena iz javnog života, koji su članovi Izvršnog odbora Udruženja „Jasenovac-Donja Gradina“.

Na sjednici, održanoj 30. januara 2016. godine, ovakvom načinu donošenja idejnog rješenja suprotstavili su se Branislav Božić, Buco Kenjalović, Ilija Lukić i drugi.

„G-din Marjanac je potom ukazao na neprihvatljivost pristupa po kojem se članu žirija dodjeljuje pravo i mogućnost dorade druge i treće ponude i ponovo ukazao na problematičnost procedure. On je potom ukazao na problematičnost rada g. Maldinija, gdje je posebno naglasio da rad ne ukazuje da je u pitanju stratište, kao i da nije saglasan sa upotrebom cigle kao osnovnog materijala, kao i da objekti podsjećaju na objekte koji se mogu često vidjeti kao popratni objeti uz vinograde u Francuskoj i Italiji i da isti služe sa sklanjanje od kiše. Simboliku vidi samo u vječitoj vatri, dok ga bazeni oko objekata podsjećaju na Dubai i da voda u bazenu ne daje simboliku života. On je još naveo da objekti trebaju da ukažu šta se desilo u Jasenovcu i Donjoj Gradini“, navedeno je, između ostalog, u izvodu iz Zapisnika sjednice IO Udruženja „Jasenovac-Donja Gradina“.      

Ukoliko institucije RS ne zaustave opisanu farsu i ne ponište sve radnje Daneta Maleševića i Slobodana Maldinija, po drugi put će ubiti jasenovačke žrtve. U njihovim rukama je mogućnost izbora. (nastaviće se)

Novi Zločin nad Jasenovačkim žrtvama: Ministar Malešević privatizovao Kosti i Sjeni jasenovačkih žrtava i prijeti svima koji se tome suprotstavljaju

piše: Slobodan Vasković

Ministar prosvjete i kulture Dane Malešević privatizovao je Kosti i Sjene jasenovačkih žrtava i, grubo kršeći sve zakonske norme, potpuno uzurpirao projekat Idejnog rješenja za izradu spomen područja Donja Gradina. 

Malešević, član Demokratskog narodnog saveza, teško je zolupotrijebio poziciju Ministra prosvjete i Vladi RS predložio idejno rješenje svog privatnog arhitekte, koje uopšte nije prošlo konkursnu proceduru, niti se iko od stručnih lica o tom rješenju izjasnio. Da cijela stvar dobije razmjere morbidnog skandala, koji se slobodno može nazvati novim zločinom nad Jasenovačkim žrtvama, potrudila se Vlada RS koja je prihvatila Maleševićevu privatnu varijantu sa arhitektom Slobodanom Maldinijem. 

Malešević, koji se suočio sa otporom ovakvom načinu rješavanja izgradnje Spomen područja u Donjoj Gradini, otvoreno prijeti onima što se protive, koristeći za pritiske memorandum Vlade RS i pečat ministarstva.

On i njegovi saradnici ne libe se da stručnjake koji se bune okarakterišu kao one koji su u Jasenovcu poklali i pobili stotine hiljada nevinih Srba, jevreja, Roma, Muslimana, Hrvata… 

O svemu su obavijšetene najznačajnije institucije RS, ali niko ništa nije preduzeo, niti na bilo koji način reagovao, tako da će se Maleševićev privatni projekat naći pred poslanicima na sledećoj sjednici Narodne skupštine RS. (uskoro svi detalji i dokumenti)

   

Decenija

piše: Slobodan Vasković

Bez pompe sam obilježio Deceniju pod Režimom.

Ljilja i Ja smo ručali u jednom skromnom beogradskom restoranu, Una je bila na pripremnoj nastavi za fakultet, Nemanja je noć ranije imao svirku sa V.I.P. u Novom Sadu, pa je sve prespavao.

Za ručkom sam Ljilju pitao šta i kako dalje, dobio odgovor “kao i dosad”; Supu nismo ni naručili; Uz glavno jelo smo zaključili da je Dodik potrošen i da mu je isteko rok trajanja, a uz kratku kafu kratko konstatovali da je Opozicija baš jadna, bijedna, kukavna, nesposobna, zavidljiva, svjesno anestezirana i da je Beograd baš lijep.

Potom smo šetali Knezovom, vidjeli Milana Ljepojevića, Dodikovo lično škrabalo, i shvatili da je Beograd i baš mali. Ugledali smo tu kreaturu pred Narodnim pozorištem i načas pomislih da će mi u lice kriknuti “Dodik, Čuvar Srpske”. Ostao je nijem. I nepismen.

I Knez i Konj me sažaljivo pogledaše, sažalih se i ja na njih: vidjeti Ljepojevića pred Narodnim pozorištem u Beogradu nikom nije prijatno.

Onda smo preko Hrvatske stigli ponovo pod Režim. Ravno u godinu jedanaestu. 

Dodik je, vijesti rekoše, u Beogradu proslavio 24 godine donošenja Prvog Ustava RS i Deceniju njegovog bjesomučnog gaženja.

Dodik je valjao bevezarije, jedino vrijedno pomena su njegovi veliki tamni podočnjaci. Koji rapidno crne.

Kraj njega je stajao Toma i nije imao nikakav laptop, ni uključen ni neuključen, nešto je zbrzao i Irinej, a Matija je, kao i obično, potegao teškim riječima o sopstvenoj prazini.

Na ekranu se ukazaže i Avetinje iz Izvornog SDS-a, koji Deceniju Režima obilježavaju lošim izvođenjem “Sirotinjske Opere”, za bakšiš kod Gazda Mile. Kakofonija izanđalih bezubih i bezumnih omatorjelih političkih lešinara.

Imeđu dva priloga pročitah na nekom portalu da u BiH ne postoji nijedan Krematorijum. Kakva šteta. A bilo bi posla. 

Pročitah i da je SDS osnovao inicijativni odbor u Mostaru. Možda ih krene u Federaciji, kad ih već nikako ne ide u RS. Udružili su se i sa Vukanom. Nisam vidio ko je snimio taj prilog, ali ne bih se začudio da je Suvara.

Kad smo već kod SDS-a, i Bosić će krajem godine obilježiti Deceniju mrljanja tom strankom. Pod uslovom da SDS dočeka kraj godine kao stranka. 

U Dnevniku se ukaza i Brčkalo, koji je kritikovao rad Režima u protekloj Deceniji. Čime je pokazao da u PDP-u ne znaju ni osnove sabiranja i oduzimanja. Za njih Režim, prema istorijskim činjenicama, postoji tek od 06.02.2009. godine, što je datum kada ih je Dodik istjerao iz Režima. 

Prema tome, PDP može da kritikuje samo sedam godina Režima, a ne cijelu Deceniju. Mlad je Brčkalo, biće vremena da nauči i popuni Odijelo.    

Ako ima neko ko je očekivao da će Opozicija za obilježavanje Decenije Režima organizovati demonstracije, pod sloganom “Dosta je” ili “Idite” ili “DaBogDa vas ne bilo”, onda taj zaista mora biti kažnjen čitanjem Ljepojevićevih psihodeličnih pseudouradaka. I to naglas.

Na kraju ovog istorijskog dana mogu zaključiti da je od cijele Decenije ostala samo teška Depresija.  

  

   

Ni dva dinara druže

piše: Slobodan Vasković

Srbija je u januaru 2016. godine imala suficit od 250 miliona Evra. Otprilike toliko potrebno je Republici Srpskoj da preživi finansijsku kataklizmu, koja je već počela, i da ne moli MMF ni za kakve pare.

Srbija bi sa svojih 250 miliona evra suficita mogla da pokrije trenutnu dubiozu RS koja iznosi, koje li slučajnosti, isto 250 miliona evra. 

Srbija bi RS mogla tih 250 miliona evra da posudi kao kredit na sto godina sa grejs periodom od decenije. Bilo bi to fenomenalno rješenje i RS bi se izvukla iz krize. Milorad Dodik bi u takvom raspletu, izvan svake razumne sumnje, u Republici Srpskoj bio doživljen kao Genije. 

Uprkos čestim sastancima Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, konkretne pare se nikada ne pominju. Konkretne u smislu da ih Srbija da Republici Srpskoj. 

Moguće je da je Dodik fin na tim sastancima (!!!) pa pare i ne traži, a Aleksandar Vučić ih ni ne nudi, kada već nema potrebe da Rođaka sa Sela finansira. Jer Rođak ne ište. 

Moguće je, ali nije realno, pošto je Vučić vrlo obaviješten čovjek i izvjesno zna u kakvim sirotinjskim uslovima žive građani RS, kao što zna da sirotinja tek slijedi. Ali onih 250 miliona beba, uprkos svim tim saznanjima, ne pominje. Niti mu to pada na pamet. 

Za razliku od, recimo, Voje K. koji je dao 646 miliona Evra za Telekom Srpske. Iako nije toliko vrijedio. Ali, Voja je imao velike planove sa Dodikom. Posebno oko Kosova, pa nije žalio para. Zažalio je kada je pao sa vlasti, a Dodik ga zaboravio. I pomeo 646 miliona, a Voju ostavio u nekom ćošku sjećanja da skuplja prašinu.

Vučićevih 250 miliona evra kredita RS bili bi ravno onih Vojinih 646, možda čak i jači/veći/značajniji od njih, jer je Bratski Narod sa BiH strane Drine baš u gabuli.

Uz to, tih 250 miliona značili bi da Specijalne i paralelne veze na koje Srbija i RS imaju pravo, koje često pominju, sa kojima se diče, znače nešto konkretno sem puke retorike i manekenske poze. U kojoj se, jednom u deceniji, pojavi neka sića, što je izuzetak koji potvrđuje pravilo da Specijalne i paralelne veze između Srbije i RS ne postoje, sem u kampanjama, populističkim nastupima i prilikom svakog drugog zamajavanja naroda.

A kampanja je u Srbiji već počela, iako još uvijek nije proglašen Dan izbora. Biće i to za koji dan. 

Dodik je Vučiću potreban u kampanji, što ovaj zna i koristi tu priliku da se slika sa srpskim premijerom kako bi sebi dao na značaju. Ali i Vučićevim izbornim nadanjima, koja nisu ispod 55% mjesta u parlamentu Srbije. 

Dodik još uvijek ima nešto rejtinga u Srbiji, iz prostog raloga što njih nije opljačkao (ako se izuzme onih 646 miliona Evra za Telekom, koji Srbija otplaćuje kroz kredit, ali o tome se malo šta priča/govori/zna), a Vučiću je Dodikova lažna hrabrost i još lažnije srpstvo potrebno da pojača izborni rezultat. I ostvari natpolovičnu većinu. 

I Dodiku odgovaraju prijevremeni izbori u Srbiji, jer mu omogućavaju prečesto slikanje sa Vučićem, što opet povećava njegov rejting u RS, ali i BiH i slikom svjedoči da Dodik nije odbačen od Beograda. Tačno je da nije do kraja izborne kampanje i izbornih rezultata, a nakon toga kako mu bude. 

Dodiku je to i više nego dovoljno, jer susrete sa Vučićem koristi kako bi njima vršio indirektni pritisak na procese Opkoljavanja, koji se dešavaju kroz brojne istrage. Dodiku je vrijeme najpotrebnije. Mnogo više nego novac za rješavanje problema. O tome će razmišljati kada i ako uspije zaustaviti istrage. Na čemu intenzivno radi. (Otud, kao bonus, umiljate izjave o izbacivanju “esktremnih sportova” iz dosadašnje politike, koje Dodik iz Beograda šalje novom najželjenijem partneru Bakiru I.).

Specijalne i paralelne veze i ovaj put su, uobičajeno, iskorištene (čitaj zloupotrijebljene) za lične ambicije političara. Vučiću za izbore, Dodiku da pokuša spriječiti istrage, svjestan da kampanji SNS-a baš ne bi “legla” neka optužnica protiv njega. Da ne kažem kakvu težu opciju.

Što se para tiče, pa i onih pomenutih 250 miliona Evra, po onoj narodnoj je: Ako smo mi Braća, nisu nam Kese Sestre. Pa se Kesi iz Srbije ne nadajte!

Što se Opozicije iz RS tiče oni nisu upotrebljivi ni kao otpad za recikliranje. Da je drugačije, bili bi u direktnom TV prenosu bar sa Jerinićem, dok štiti svoje imanje, ako već ne mogu da dobace do Vučića. Ali, to su već misaoni, fizički i drugi napori, koji samouškopljenoj Opoziciji nisu primjereni.   

  

   

Lisice

piše: Slobodan Vasković

1.

Hapšenja tek slijede. Jerinić je tek početak.

Hapsiće i Sipa i MUP RS. Spektakl je zagarantovan. Obračun po principu: Oko za oko, funkcioner za funkcionera, “Patriota” za “Izdajnika”. 

Autobusi za prevoz pohapšenih su u izvanrednom voznom stanju. Hvataće se na buljuke. Pa ko preostane.

Hm, kako mi izvori javljaju, sledeće lovište Režima je u PDP-u. Naredni dani testiraće kvalitet ove info.

2.

Kako se vremena brzo mijenjaju; Još prije nekoliko mjeseci činilo se da su hapšenja suspendovana u BiH, posebno u RS. Osim onih za RZ.

Na primjer Specijalci Pljačkaši. Znalo se i prije pljačke da će opljačkati, ali nisu spriječeni. Pa kada su opljačkali, onda nisu pohapšeni, iako su bili otkriveni još prije nego što su isheklali fantomke. Pa kada su konačno, zbog unutarpolicijskog obračuna, pohapšeni, sve se u Režimu diglo da im se poskidaju ostala brojna krivična djela - od pljačke bankomata do pljačke banaka, jer bi to bilo politički štetno po Režim i Ministra. 

Čak se emituje srceparajuća priča kako su “Momci ostali bez para”. Pa su morali na cestu. Da ti srce pukne od tužne specijalne skazke. 

Ok, bitno je da su ih uopšte uhapsili, što je pravo pravcato čudo.

3.

Legenda kaže da je vozač jednog od bivših Režimskih Ministara policije u akciji “Merlot” prisluškivan u Ministrovom autu, zbog sumnje da radi sa narkoticima i pljačka banke i bankomate. Ministar (Jedan od Bivših) zaustavio je istragu, jer je procijenio da će mu to nanijeti štetu ugledu.

Što bi sigurno bio napad na Republiku Srpsku. 

Odlično je Ministar Bivši postupio, jer je manja šteta da djeca šmrču ono što im njegov vozač prodaje, nego da RS trpi zbog napada. U napadnutoj RS šmrkanje bi bilo ometano.

Vozač je slobodan čovjek. I Specijalac. Sigurno će učestvovati u hapšenjima koja slijede, jer ima iskustva. Sa svim vrstama prevare. I narkotika. i šmrkanja. I pucanja i vezanja. Kad već nije svezan.

4.

Ministar Policije Sadašnji zna tu Legendu, ali ćuti. Vrana Vrani oči ne vadi.

Ti ćutiš o mojim spec, a ja o tvom Fanđo Eskobaru.

Ali Vrana ih Gavranu vadi. Pa je Ministar Aktuelni nadjačao (gotovo zbrisao) Neformalnog Ministra Dugogodišnjeg. Čubrija. I njegovu naKostrešenu ekipu Evnuha. Koji su se ufurali da su pravi 007, iako su tek 000. Sad će im skinuti i Ćuluma. 

Ako, predugo se džaba pod SNSD-ovim šatorom hranio. Kao da je narodna kuhinja, a ne stranka koja je izrodila vrlo ozbiljnu Zločinačku Organizaciju.

Čijim članovima se može napuniti nekoliko kompozicija od po pedeset vagona, a ne samo par autobusa. Iako su na sprat.  

5.

Po kuloarima je stalna polemika da li će Ministar Aktuelni spriječiti ili neće spriječiti hapšenje MD. Interesantno je iz ove polemike da svi MD već vide uhapšenog, samo ne mogu da se slože oko načina djelovanja Ministra Aktuelnog.

Tako da je Ministar Aktuelni postao veća faca od MD, kojeg su već svi manje više lišili slobode. 

Polemičari su iskristalisali dvije teze:

• Ministar Aktuelni će pokušati spriječiti hapšenje MD, makar morao upotrijebiti vatreno oružje

• Ministar Aktuelni misli na sopstvenu budućnost i očuvanje teško stečenog, a ne na oružje 

Lično smatram da Ministar Aktuelni još nije odlučio: Sprema se na pucanje, što ne znači da u zadnji tren neće odustati. Iz moje procjene se može zaključiti da i ja MD već vidim lišenog slobode. Ako mogu njegovi najbliži saradnici, ne vidim zbog čega bi moj stav bio bilo kakav problem.

  

6. 

MD je posjetio AV. Pa su se pojavili i nešto pričali. U direktom TV prenosu.

MD je rekao da on nije avanturista. Logično. Kome je do avantura, kad je svjestan da ga svi vide ulovljenog. I zato stalno bježi “u sebi”.

7.

Budimo pragmatični i realni: MD još uvijek nije ulovljen, premda djeluje kao da je upao u “gvožđa”. Dok ne dođu po njega, njegovi će ići po druge.

Autobusi su krenuli. Noći su postale Polarne. Zato su Lisice ponovo u modi.

Rat je počeo

piše: Slobodan Vasković

Rat za ulazak SNSD-a u Savjet ministara BiH je počeo.

MUP RS uhapsio je Borisa Jerinića, zamjenika ministra odbrane u Savjetu ministara BiH. Razlog: pokušaj sprečavanja eksproprijacije zemljišta za TE Stanari. Pojavio se sa grupom građana da zaštiti parcele, među kojima je i njegova lična. Što je okarakterisano kao Ometanje rada bezbjednosnih organa.

Parcele su nebitne, optužba za Ometanje je isfingirana, ali vrlo bitna, jer su dublje stvari u pitanju.

Činjenice kažu sledeće:

Bakir Dautbašić (SBBBiH), protiv kojeg je podignuta optužnica za Ometanje rada pravosuđa, i dalje je, uprkos toj činjenici, kandidat za ministra komunikacija u Savjetu ministara BiH.

SDS se protivi njegovom imenovanju, a sada je njihov član i funkcioner u Savjetu ministara uhapšen. Ukoliko su principijelni, Jerinić više ne može biti član Savjeta ministara, jer je i on Ometao policiju. Bar će to tako doživjeti njihovi koalicioni partneri.

To opet implicira rekonstrukciju Savjeta ministara, što dovodi do krize, jer će SDA, SBB i HDZ usloviti imenovanje novog SDS-ovog kadra podrškom imenovanju Dautbašića. A SDS to ne može podržati, nakon čega ih izbacuju iz Savjeta ministara. I uvlače SNSD.

Ima i varijanta u kojoj SDS može podržati imenovanje Dautbašića, ali ona je pogubna po njih i pokazuje da su stranka bez ikakvih principa, jedino željna vlasti.

Kada se narečenom doda podatak da je Marina Pendeš (HDZ) oslobođena pred Sudom BiH, a da se Sudija, u obrazloženju presude, izdigao u zakonodavca, kritikovao Zakon po kojem sudi, a nije sudio po njemu, onda je potpuno jasno šta je na djelu.

Kriza je gotovo dostigla vrhunac, slijede vrlo gadne stvari i situacije. Plan Čovića, Dodika i Izetbegovića o ulasku SNSD-a u savjet ministara počeo je da se realizuje.

Da li su u SDS-u išta od ovoga shvatli? Teško, još su opijeni uspjehom političkog sahranjivanja mladog Davora Šešića i uspješnim jačanjem linije Milorada Dodika u vrhu SDS. 

Interesantno je i da je Jerinić lani dao otkaz Vladislavu Babiću, generalnom sekretaru SDS-a, koji je u to vrijeme bio njegov savjetnik. Babić je dobio otkaz jer nije dolazio na posao.

Babić pripada političkoj liniji Dragana Kalinića, koji je savjetnik Milorada Dodika.

Oficir i Džentlmen i Dželat

piše: Slobodan Vasković

Dragan Čović fascinira - pravi Oficir i Džentlmen. Oficir za vezu između Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Fahrudina Radončića, čiji je cilj formiranje nove skupštinske većine u bh. parlamentu. Iz koje bi bili pometeni Denis Zvizdić i Savez za promjene. Čović je i Džentlmen, jer dok pokušava uspostaviti novu većinu, skinuti glavu Zvizdiću, Mektiću i ostalim, maestralno fingira da je sve u najboljem redu sa aktuelnom vlašću. 

Besprijekorni maniri Džentlmena koji je toliko političkih glava skinuo u svojoj karijeri, da bi mu pristajao i nadimak Dželat sa Ružom. 

Promjenom startera u Savjetu ministara, Čović bi, smatra, spasao Milorada Dodika od brojnih istraga, što mu je vrlo bitno, jer je lider SNSD-a najbolji agent hrvatskog kapitala (i crnog i necrnog) u BiH. Posebno u RS, gdje je dominantan.

Cilj je jedan: Obustaviti sve istrage, procese, a Sud i Tužilaštvo BiH, kao i Sipu anestezirati i dovesti u stanje letargije. Preciznije, staviti BiH pod punu kontrolu odabrane grupice. Elitizam na ovdašnji način: Kasta nedodirljivih i parije.

Igra, koja je već počela, je jasna: Optužiti SDS za uzdrmavanje koalicije, jer se protive imenovanju Bakira Dautbašića za ministra (zato što ima optužnicu), a potom “krizu” prenijeti na nivo Federacije BiH, i opet optužiti SDS i za to. Kao biber po pilavu dodaće se standardne kvalifikacije SDS-ove ratne prošlosti.

Sve to će odlično doći Bakiru Izetbegoviću da podrži izbacivanje SDS-a (Saveza) iz Koalicije na državnom nivou, pod egidom “Država je najvažnija, a za to je potrebna stabilnost”!

Na taj način Izetbegović bi eliminisao i Zvizdića, kojeg smatra ozbiljnim pretendentom/konkurentom za poziciju predsjednika SDA. 

Ne treba smetnuti sa uma da će izetbegović i Čović, svakako, kao dodatni razlog potegnuti i bitnost simetričnosti, odnosno nužnost da na svim nivoima vlast obavljaju većine sastavljene od istih stranaka, kako bi se “ubrzao reformski put”. Potegnuće (s pravom) i apsolutni izostanak bilo kakve volje/želje/namjere SDS-a da bar pokuša osvojiti vlast u RS. 

Dodik već uveliko igra svoju novu ulogu: pristao je na Viši sud BiH, odjednom tvrdi da 90 posto Srba podržava BiH, odjednom nije više za rasturanje BiH i odjednom ne pominje referendum ni o čemu. I odjednom je on za svaki dogovor… Samo da bi izbjegao procesuiranje i eventualni zatvor.

Što je itekako primijećeno kod mogućih partnera. 

Dodik se pokušava spasti, ne pitajući za cijenu i to je njegovo pravo. Optužiti ga za to bilo bi van pameti. I Izetbegović se spasava, jer bi eliminacijom Zvizdića već sada riješio novi mandat na čelu SDA i skršio svaki postojeći otpor u stranci, a Čović bi u pomenutoj varijanti postao stvarni gopodar BiH. Radončić bi, Zvizdićevom smjenom, ostvario značajnu političku pobjedu. 

Dodikov ponašanje je razumljivo, ali je neshvatljivo nedjelovanje SDS-a. Tolika količina indolentnosti nezabilježena je, valjda, u istoriji. Što je proizvelo paradoks da Dodik, koji je pod ogromnim pritiskom i u teškoj defanzivi, djeluje još uvijek snažno, a da SDS-u, isto tako snažno, pada rejting.  

Ipak, ako se pažljivo razmotri kompletna situacija, rečeno nije uopšte začuđujuće: SDS se ne bavi politikom, nema je; Ne bavi se pokušajem promjene vlasti u RS, jer je ne želi; Ne bave se ni terenskim radom, jer ih to ne interesuje, a i naporno je; Čak ni medijski ne istupaju, jer nemaju šta reći, pa se skrivaju iza sterilnih saopštenja ili ćute (Aleksandra Pandurević i njeni odlični istupi su incident); Bave se trivijalnim stvarima, a najveći napor u poslednjih nekoliko mjeseci vrh stranke učinio je prilikom političke likvidacije Davora Šešića. 

Sav teret rješavanja političke, ekonomske, finansijske krize stavljen je na leđa Dragana Mektića. Koji ne može riješiti nijedan od tih problema, pa taman da pohapsi sve članove SNSD-a. Jer hapšenja, ma koliko bila bitna u borbi protiv kriminala i korupcije, ne donose novac, niti radna mjesta, niti nove politike. Ona mogu stvoriti prostor za nove politike, ali ne i samu politiku.

Uz to, Mektiću, od kojeg očekuju da sam pobijedi Dodika i riješi sve ostale probleme, velike prepreke prave upravo u predsjedništvu SDS-a. I Mektića malo ko štiti od napada Dodikovih članova najvišeg tijela SDS-a.

Ništa čudno: Ostane li SDS bez vlasti u Savjetu ministara, biće optužen Mektić, a “mislioci” nastaviti da vladaju. I traže nekog novog u svojim redovima za odstrel, jer je to jedino što ih može pomjeriti iz letargije. 

Koliko je realna promjena sastava Savjeta ministara? U ovom trenutku, uprkos Čovićevim naporima, ne previše, ali pomaci ka novoj koaliciji su napravljeni. Neveliki, ali ipak pomaci. Ukoliko SDS nastavi sa djelovanjem po principu da su sami sebi dovoljni i da postoje isključivo zbog samih sebe, ti pomaci će se povećavati. Sam Mektić to ne može spriječiti.