Radislav Jovičić – Prvi Šminker Policijske hunte

piše: Slobodan Vasković

Vlada Željke Cvijanović izabrana je 12. marta 2013. godine. Niko od tog kabineta nije ništa kvalitetno ni očekivao, već samo da otaljavaju posao za koji su izvanredno plaćeni. I da bespogovorno slušaju Milorada Dodika i ispunjavaju sve njegove želje. U čemu su apsolutno uspješni.

Sivilo te Vlade i notorno neznanje i nekompetentnost, donekle je razbijao novopostavljeni ministar unutrašnjih poslova Radislav Jovičić. Ponajviše zbog toga što je doživljen žrtvom međunarodne zajednice, jer je, svojevremeno, smijenjen sa dužnosti iz SIPE, kao i zbog činjenice da je školovani policajac, za razliku od svog prethodnika, koji je od MUP-a napravio reketaško-dilersku organizaciju. Čak ni podatak da je Jovičić na čelo MUP-a došao sa pozicije šefa ugljevičkog hotela Rašida Sardarova, koji se dovodi u blisku vezu sa ruskom mafijom i još bližu sa srpskom Koza nostrom, nije bacio veću sjenu na njegovo postavljenje.

Sa raznih strana vrlo ozbiljni izvori su sugerisali da “Jovičiću treba pružiti šansu”, da je riječ “o vrsnom profesionalcu koji zna svoj posao” i da je on osoba “koja neće podleći uticaju Miloša Čubrilovića Čubrija”. I šansa mu je data. Jovičić je prethodnih deset mjeseci iskoristio za lični marketing i odlično kotira i u RS i u Sarajevu i u međunarodnoj zajednici.

Kada se ovlaš sagledaju rezultati njegovog rada, brojne krivične prijave koje je MUP podnio za njegova mandata, moglo bi se zaključiti da je Jovičić ispunio očekivanja. Međutim, kada se pažljivije sve rečeno izanalizira, stiče se sasvim suprotan zaključak. Većina učinjenog je, nažalost, šuplja priča, a fakti govore da Jovičić veoma vješto prodaje maglu i da je njegov osnovni cilj zaštita lika i djela Milorada Dodika i tajkuna koji su opljačkali RS. Najbolje to potvrđuje nekoliko ključnih događaja u proteklih deset mjeseci Jovičićeve vladavine, u kojima je glavni akter bila policija.

premlaćivanje

Pripadnici CJB Banjaluka su 7. juna 2013. godine pretukli Željka Vulića i njegovog sina. Isto to, ali mnogo brutalnije, učinili su i 26. jula prošle godine. U oba navrata Vulić je priveden i prenoćio je u MUP-u/Tužilaštvu.

Vuliću je tajkun Mile Radišić oteo pristupni put do kuće, kako bi nesmetano gradio svoj stambeno-poslovni objekat u Picinom parku. Riječ je o državnom kriminalu i postoje svi dokumenti o tome, ali MUP ne vodi nikakvu istragu. Da to učine bar površno, iza rešetaka bi se, osim Radišića, našle neke Jovičićeve kolege iz Vlade RS, brojni funkcioneri gradske uprave, javnog pravobranilaštva, Geodetske uprave… Jer projekat koji vodi Radišić je organizovani kriminal, čist kao suza. Jovičić se nije time bavio, jer je bilo jednostavnije umlatiti Vulića i njegovu porodicu.

slučaj Prerad

Dejanu Preradu, 18. januara ove godine, u stan su upala čak 22 policajca. Preradu su saopštili da imaju informacije da je tokom prošle godine “uvezao i rasprodao tonu kokaina i heroina”. Darko Šarić je, prema ovim optužbama, tek sitni diler. Prerad je priveden, saslušavan šest časova i onda pušten. Interesantno je da MUP pusti osobu, koju sumnjiči za tonu teških droga, tek tako na slobodu. Naravno da Prerad nije nikakav srpski Eskobar, ali ima dva dokazana grijeha, a za treći se sumnjiči.

Prvi Preradov grijeh je njegova fejsbuk stranica “Rušimo Dodika” na kojoj on i još 15.500 članova te grupe vrlo kritično govore o ovdašnjem diktatoru i njegovom kriminalnom režimu.

Drugi Preradov grijeh jeste par kafa popijenih sa Nikolom Dronjkom. U policiji su ga satima ispitivali o tome šta su on i Dronjak “vidjeli u kafi”, što svjedoči da Jovičićeva hunta prati šefa NVO “Slobodna Republika”. Niko nije saopštio da li imaju sudski nalog za to i zbog čega je Dronjak toliko interesantan policiji, pa privode one sa kojima “gleda u šolju”?!

Dronjka je Dodikov Režim targetirao kao Neprijatelja, a Jovičić je odmah dejstvovao sa huntom. Prate ga i pritišću bez ikakvog naloga i bez ikakvog razloga. Čak su i njega lažno prijavili da je narko diler, krajem prošle godine, pa su ga zbog toga srbijanski policajci držali par časova na graničnom prelazu.

Svi u RS koji se usude misliti svojom glavom su narko dileri i narkomani.

Prerad je osumnjičen i da je napravio lažni fesjbuk profil Miloša Čubrilovića Čubrija, Dodikovog Senke.

Zaista je postojao taj profil i mnogi visoki funkcioneri SNSD-a su se “nasankali”, javljajući se lažnom Čubriju kao prijatelji, ulagujući mu se i poltronišući neizmjerno.

Ko je autor profila nepoznato je, ali taj se, svakako, dobro zabavio. Profil je ugašen, a bolesno sujetni Čubri je naredio da se Prerad sasluša zbog toga. Otud i tolika policija na njegovim vratima. Znači, ako Čubri posumnja u bilo koga, taj može očekivati eskadron u stanu. I to sve sa čekićem, pajserom i šrafcigerom.

Lično smatram da je pravljenje lažnih profila, najblaže rečeno, neslana šala, ali je pitanje zašto MUP RS reaguje samo na Čubrijev lažni profil, a ne i na lažne profile brojnih drugih javnih ličnosti RS?!

Zato što je to Čubrijeva policija.

narko dileri u policiji

Policija je 16. oktobra prošle godine uhapsila četiri svoja pripadnika-inspektora, jer su dilali drogu. Riječ je o narko kartelu, koji je djelovao unutar MUP RS.

Interesantno, niko od njihovih nadređenih nije podnio ostavku, niti je zatražena bilo čija odgovornost.  

Pohapšeni inspektori nisu mogli sami djelovati, tu dileme nema, ali sa njihovim stavljanjem iza brave, cijela priča je prestala.

Sada je preko sto slučajeva, koje su oni radili, na reviziji, a niko ne govori šta će se desiti ukoliko se dokaže da je policijski narko kartel namještao dokaze? A toga je, itekako, bilo. Nikom na pamet ne pada da istraži da li su policijski narko dileri imali svoje ljude u tužilaštvima, sudovima, među advokatima, u vrhu MUP-a? A jesu.

Ovdje je važno znati da policijski narko kartel nikada ne bi pao, da nije bilo snažnog pritiska onih koje su ti kriminalci-inspektori zvjerski premlaćivali, progonili i maltretirali, zahtijevaći da za njih dilaju drogu.

krivične za privredni kriminal

Za Jovičićevog mandata podignute su brojne krivične za privredni kriminal. Međutim, to je samo forma, jer u suštini inspektori su traljavo odradili posao, pa optužnica neće ni biti. Ako ih, kojim čudom, i bude, bez dileme će pasti na Sudu.

Krajem avgusta podignuta je krivična protiv Rade Blagojevića, direktora u Fondu zdravstva i još nekih lica. Optužnice nema, niti će je biti, jer je policija loše uradila posao.    

Pitanje je da li je to svjesno učinjeno, kako bi se javnosti zamazale oči da se navodno nešto radi, a suštinski se odvlači pažnja sa brojnih teških krivičnih djela počinjenih u zdravstvu. U čijem centru je Ranko Škrbić, Dodikov kum.

MUP je podigao krivičnu prijavu i protiv Damira Miljevića i još nekoliko osoba. U Tužilaštvu, koje vodi ovaj predmet, rečeno je inspektorima da to što nude kao dokaze “nije dovoljno za podizanje optužnice” i da nastave sa radom. Međutim, policija je krivičnu dostavila na protokol tužilaštva i u režimske medije. Trebala im je protivteža-Miljević kritikuje Režim, pa je bilo bitno sugerisati javnosti “da ni druga strana nije ništa bolja od vladajuće”. Jadno.

prikrivanje kriminala u šumama

Posebna priča su krivične prijave koje su podignute protiv Neđe Ilića, bivšeg direktora Šuma RS i još 16 lica, zbog pljačke u tom Javnom preduzeću.

Prijave su podnijeli CJB Banjaluka i CJB Istočno Sarajevo nadležnim tužilaštvima. Cijeli ovaj slučaj svjesno je segmentiran i Jovičićeva hunta je izbjegla da Ilića i kompaniju zajedno istraži kao organizovanu zločinačku grupu, jer su pljačkali u isto vrijeme u istoj firmi.

Da su to učinili, postavilo bi se pitanje odgovornosti visokih funkcionera RS - premijera i nadležnih ministara, koji su u to vrijeme (2006.-2012.) bili nadležni i za poslovanje JP “Šume RS”.

Segmentiranjem nezakonitih djela u “Šumama”, Jovičić abolira političare, bez kojih se pljačka nije mogla izvršiti. Uostalom, postoje dokumenti Vlade RS koji generišu otimačinu u “Šumama” (vidi vezani tekst).

Na pitanje da li će objediniti predmet, Gojko Vasić, direktor policije, rekao je da to zavisi od nadležnog tužilaštava. Taman posla, pa policija je to već mogla učiniti.

Ma koliko to šokantno zvučalo, kada je riječ o “Šumama”, nije uopšte isključeno da je cijela ova priča o krivičnim prijavama najobičnija farsa i medijska predstava u izbornoj godini.

Prvo, niko nije uhapšen, niti priveden; drugo, osumnjičeni nastupaju u medijima i tvrde kako su nevini i treće i najvažnije, sudska praksa ide u prilog i Neđi Iliću i svim ostalim.

Po istom osnovu (zbog netraženja bankovnih garancija) bio je optužen Radenko Laketić, aktuelni direktor Šuma, ali je oslobođen 2006. godine. Laketić je optužen 2004. godine, na osnovu krivične prijave koju su protiv njega podnijele “Šume RS”. Oslobođen je dvije godine kasnije, na osnovu svjedočenja najvažnijih ljudi iz Šuma RS, koji su sve njegove poteze ocijenili “spasonosnim”. I to isti oni koji su mu napisali krivičnu. Uz to, postoji Odluka Vlade RS u kojoj se navodi da čelnici “Šuma” ne moraju tražiti bankovne garancije (vidi vezani tekst).

Teško da će Neđo Ilić&co vidjeti robije. Pa iza njih stoji Vlada RS, koja im je prije nekoliko dana otpisala “dug” od 46,5 miliona KM. Taj novac opljačkali su Ilić&co i o tome postoje nepobitni dokazi. Koje Jovičić “ne vidi”, pa je, kao član Vlade RS, glasao za odluku koja abolira teški kriminal i kriminalce.

  

P.S. Selektivni upadi

Obratite malo pažnju i primijetićete da policija upada samo onim “osumnjičenim” koji su se javno deklarisali protiv Režima, a nikada licima koja su u ime i po nalogu Režima opljačkali narodni novac.

P.P.S. Birač i BiB 

Posebna priča su Birač i Balkan investment banka. Iako istraga oko pljačke u Biraču traje mjesecima, iako Jovičić tvrdi da su dokazali do sada 105 ukradenih miliona, niko od ovdašnjih aktera nije prijavljen. Samo su podignute krivične protiv devet Litvanaca, koji su nedostupni. Balkan investment banka se i ne istražuje, premda su preko nje oprane stotine miliona maraka.

vezani tekstovi: Krivična protiv Neđe Ilića je marketinški trik Režima; “Sudska praksa” Srbačkog klana garantuje Iliću oslobađajuću presudu

http://www.slobodanvaskovic.blogspot.com/2014/01/krivicna-protiv-nee-ilica-je.html 

Dosje: Zločinačka organizacija Ilić&co opljačkala preko 45 miliona KM; Vlada RS podržavala otimačinu 

http://www.slobodanvaskovic.blogspot.com/2014/01/dosje-zlocinacka-organizacija-ilic.html 

 

Nastavak sječe urednika na RTRS: Smijenjena i Jelena Kojović-Tepić

piše: Slobodan Vasković

Rajko Radovanović, v.d. generalnog direktora RTRS-a, nastavio je da ovom kućom vlada u stilu Neđe Ilića, nekada prvog sjekača RS.

Radovanović posiječe listom sve urednike.

Poslednja žrtva je Jelena Kojović-Tepić, koja je smijenjena danas sa pozicije urednika kulturnog, naučnog i religijskog programa.

Kojovićeva je smijenjena zbog svoje navodne bliskosti sa bivšim direktorom Draganom Davidovićem. Kada je on odlazio sa RTRS, ona je, kako se tvrdi, zaplakala. Suze su je koštale uredničke pozicije.

Ova smjena je najupitnija, jer Kojovićeva, za razliku od ostalih pometenih, ima zavidnu reputaciju i svoj posao je obavljala jako dobro.

Smjena je tim više iznenađujuća, jer je Jelena Kojović-Tepić prije desetak dana dobila nagradu Beogradskog dramskog pozorišta na Konkursu za dramski prvenac.

Njen tekst “Kod vječite slavine” proglašen je najboljim dramskim tekstom, a premijera tog pobjedničkog komada biće izvedena do kraja ove godine na sceni teatra na Krstu.

Očito je da vrijedna nagrada nije bila prepreka Radovanoviću da ukloni Kojovićevu.

Umjesto nje je imenovan Zoran Pejičić, sa kojim valjda nisu znali šta će, pa su ga smjestili u redakciju kulturnog, naučnog i religijskog programa.

Kojovićeva je prebačena u redakciju dječijeg programa.

Slavica Ličina, smijenjena je sa pozicije Jutarnjeg programa Televizije RS i vraćena je na Radio RS, a na njeno mjesto postavljen je Branimir Đuričić.

Nove smjene na RTRS-u: Gajićeva uklonjena sa pozicije glodura

piše: Slobodan Vasković

Radio televizija Republike Srpske i dalje je u potpunom haosu.

Rajko Radovanović, v.d. generalnog direktora, nikako ne uspijeva da sastavi kakvu-takvu ekipu sa kojom bi pokušao popraviti mršave rejtinge gledanosti Javnog servisa.

Poslednja „žrtva“ RTRS-ovih „gusaka u magli“ je Dubravka Gajić, glavni  urednik Televizije RS.

Radovanović, koji je na poziciju v.d. direktora imenovan 30. septembra prošle godine, Gajićevu je za glavnog urednika postavio 14. oktobra. Isti dan iz špajza, gdje je skupljao prašinu, izvučen je Draško Ignjatić, koji je imenovan za direktora Sektora programa Televizije Republike Srpske.

Ignjatić je proveo dvije i po godine u špajzu, gdje ga je, početkom aprila 2011., šutnuo Dragan Davidović, bivši generalni direktor kada je posumnjao u njegovu lojalnost. Do špajza, Ignjatić je dugi niz godina bio glavni urednik informativnog programa RTRS.

On je jedan od onih koji su RTRS pretvorili u megafon SNSD-a i najzaslužniji je za potpuno srozavanje rejtinga i ugleda te medijske kuće.

Njegovo „reinkarniranje“ bilo je pravo iznenađenje, ali je i pokazalo da je Radovanović preuzeo RTRS bez ikakvog suvislog plana i o kadrovima i o programskim opredeljenjima te kuće.

Isto to potvrdilo je i imenovanje Dubravke Gajić na poziciju glodura, jer je riječ o frontalnoj neznalici, koja čak i ulogu stranačkog megafona odigra katastrofalno.

Dovoljno je prisjetiti se njenog sramnog „intervjua“ sa premijerkom Željkom Cvijanović, emitovanog krajem novembra.

Cvijanovićeva je 21.11.2013. gostovala u emisiji „HARDtalk“ na BBC, što je bio šlagvort za njeno gostovanje na RTRS-u, gdje joj je domaćica bila Gajićeva.

U tom „intervjuu“, Gajićeva je pružila izvanrednu priliku Cvijanovićevoj da se pokaže kao vrhunski prevodilac, jer je premijerka prevodila samu sebe iz emisije BBC. Nevjerovatna blamaža.

Dara je prevršila mjeru kada se Gajićeva sukobila sa Vanjom Furtulom, takođe velemajstorom za podilaženje vlastodršcima.

Gajićeva je prvo Furtulu imenovala za šefa deska na TV-u, da bi joj nakon toga zabranila da se potpisuje u odjavnoj špici Dnevnika, ali i da dolazi na uredničke sastanke.

Da ti pamet stane kakve sve individue i egomanijaci imaju priliku upravljati Javnim servisom.

U sukobu između dvije domaćice, Radovanović je stao na stranu Furtule, a Gajićeva je zbrisala na godišnji odmor kad mu vrijeme nije, i na taj način pokušala spriječiti svoju smjenu.

Uzaludan je to posao, jer će biti eliminisana čim se vrati sa godišnjeg. Već je izbrisana iz odjavne špice Dnevnika, gdje nema njenog imena, ali odjavu „krasi“ ime Vanje Furtule.

Vrh RTRS-a trenutno pojma nema koga da stavi mjesto Gajićeve, tako da će njenu ulogu dobrim dijelom preuzeti Ignjatić. Što je garant daljeg pada rejtinga gledanosti RTRS-a.

Slike straha u Republici Srpskoj

piše: Slobodan Vasković

 

Milorad Dodik stalno se slika sa nekim od najviših zvaničnika Srbije - ako nije Vučić, onda je na dagerotipu Toma; pa kompletna Vlada Srbije, pa ministri u singlu/dublu/mješoviti parovi...

Svaka fotografija je slika Dodikovog straha od onih sa kojima pozira. Što su fotografije češće, strah je veći. Potpuna paranoja.

Novim, novim i novim slikanjem pokušava da ga umiri, ali ne ide. Strah ga parališe, pa nanovo juri u Beograd na probe „Solunaca“, a najrađe iz Beograda ne bi ni dolazio. Zaposlio bi se u Tominom ili Vučićevom kabinetu, samo kada bi mogao.

Degutantno je već gledati kako se njegovi strahovi predstavljaju kao saradnja sa Srbijom, koja gotovo da i ne postoji; kao zajednički projekti sa Srbijom, koji uopšte ne postoje; kao najave novih projekata, koji nikada neće zaživjeti...

Degutantno je posmatrati ovdašnjeg kabadahiju kako se kao crv uvija pred Nikolićem i Vučićem, kako im poltroniše, kako im se umiljava, bezočno laže... Zaista, na šta spade ta gromada primitivizma, nasilništva, bezobrazluka, brutalnosti. Gotovo da bih mogao da počnem da ga žalim.  

Dodikov strah je realan, jer zna da, uprkos povelikom albumu zajedničkih druženja, nije popeglao odnose ni sa Nikolićem ni sa Vučićem. Jedan drugi album posebno ga prestravljuje - onaj sa slikama Dragana Đurića, kojeg saslušavaju u srbijanskom Tužilaštvu za organizovani kriminal. Zona sumraka.

Nije ni čudo što se Dodik boji Beograda, ide u Republici Srpskoj/BiH izborna godina. A ide i u Srbiji.

S nestrpljenjem očekujem Dodikov nastup u „Areni“/“Pioniru“ na kojem će ponosno i snažno podržati Tadića/Đilsa i ustvrditi da  „Srbijom vladaju politički pobačaji“. Možete li zamisliti Dodika da to izgovori na završnom skupu Demokratske stranke/fronta?

Teško. Ta ovaploćena kukavica sakriće se u mišiju rupu i moliti Boga da se zaboravi ono što je uzvikivao prije nepune dvije godine (17. maja 2012.).

Najrađe bi Dodik na skupove SNS-a, pa da, kao pravi žuti „petokolonaš“, ožeže i po Đilasu i po Tadiću. A onda ih nazove i kaže: „Ma jebeš to, samo sam se šalio. Znaš ove pobačaje, znaju biti gadni“!

A sa njim u autu Vladika Grigorije, koji je već odavno prodao i obraz i vjeru za Dodikove milione. A ne bi mu bili mrski ni oni od nove srbijanske vlasti. Nije Vladika magare, pa da ne zna da novac nema boju.

Sada jedno izuzetno teško pitanje – Šta radi opozicija u RS dok Dodik traži lijek za paranoju? Ništa. Nula. Apsolutna nula.

Neko će primijetiti da su se vratili u Skupštinu. Šta se drugo moglo očekivati od te s koca i konopca grupe, već da podviju rep i „neuobičajenim metodama“ još jednom pokažu koliko su impotentni. I potvrde da je napuštanje Posebne sjednice parlamenta bio njihov iskorak u klovnovske vode. Ni tamo se nisu snašli, očito je. Čim su se, brže bolje, vratili u Narodnu skupštinu RS.

Opozicija se ne slika sa državnim vrhom Srbije. Premda bi, rado, pocijepali sve Dodikove albume. Ali, ne usuđuju se.

Ma koliko to prikrivali, oni bi se, gotovo svi, najrađe non stop fotografisali sa Dodikom. Ili zaposlili u njegovom kabinetu.

Tvrde da još uvijek pripremaju ekonomske/socijalne/finansijske/privredne planove! Da se prekrstiš - zar se to radi u izbornoj godini. A šta su delali prethodne tri?

Smjenjivali Bećirovića, čija je politička težina nula i nisu ga smijenili; ranije su napadali CCI, pa kritikovali higijeničarke u stranačkim prostorijama. Nisu stigli od tolike političke aktivnosti napraviti planove. Sada prepisuju sa neta. I afere i „projekte“.

Ali i kritikuju.

U SDS-u je najčešće na udaru BN TV. Istina, ne „udaraju“ ih izravno, ali hinjski, ispod pojasa i ispod svakog nivoa, čine to permanentno.

Kad već ne smiju Dodiku ništa, zašto se ne bi ostrvili na BN TV, jer, zaboga, nije ih Trišić još doveo na vlast. A oni su tako nestrpljivi da je preuzmu.

Stranačka medijska klika SDS-a još uvijek živi u srednjem vijeku; ne postoji za tu bulumentu javnost, već samo ublehaško-udbaške poluinformacije. Da se naježiš.

Viđeniji SDS-ovci najviše su zabavljeni kako sačuvati Dodikove tajkune, zato i nemaju vremena za kritiku Režima (o tome uskoro opširno). Naravno, Bosićevi najbliži saradnici uhljebljuju svoje najbliže. Ko će kome do svoj svome.

A Bosić tvrdi – samo što nismo krenuli. Već pola godine. I insistira na tome, noktima se grčevito držeći za vrata ormara, iz kojeg ga ni puškom neće istjerati. Jer mu je tamo najudobnije i najsigurnije.

Bosić je mnogo mnogo prije Dodika sopstvene strahove pretvorio u političku platformu. I ojačao je, okružujući se kukavicama, kakav je i sam. I, to treba posebno naglasiti, neznalicama, čiji je krajnji domet neki provincijski Dom kulture i organizovanje igranki u njemu.

Kad god se pogleda u ogledalo, Bosić ima šta i vidjeti - u njega bulji Car Trojan. I to bez ušiju. Da ih ima, bar one kozije, do sada bi čuo eho javnosti, koja uporno ponavlja da je opozicija slaba, nikakva, inertna, uškopljena, bezlična.

I beskrvna, ako se u opoziciju još uvijek računaju i ruševine PDP-a.    

Ulovljen poslednji socijaldemokratski Mohikanac - Popović napustio SDP BiH

Piše: Slobodan Vasković

Desilo se ono što sam prije par dana najavio - Slobodan Popović napustio je Socijaldemokratsku partiju BiH, a u Narodnoj skupštini Republike Srpske objavio je da će od sada djelovati kao nezavisni poslanik.

Popović je svoju odluku o napuštanju SDP BiH obrazložio na Fejsbuku.

"Danas sam u GO SDP BiH Banja Luka poslao pismeni zahtjev za skidanje sa evidencije članova, a u Sarajevo na adresu Predsjedništva i GO SDP BiH poslao ostavku na članstvo. Predsjednika NSRS i poslanike u NSRS sam obavijestio da od danas nisam poslanik u Klubu SDP-SDA, i da ću do kraja mandata u NSRS nastupati kao nezavisni poslanik. Kako sam se osjećao kao čovjek donoseći ovu odluku ne mogu vam opisati, ali da kažem da je bilo lako, lagao bih. 

Vjerovatno ste primijetili da ovaj proces nije od juče, i da je bilo pitanje dana kad će se desiti ovo što se desilo. Kap koja je prelila čašu uvijek izgleda mala, zato što je samo kap. Kap koja je prelila moju je bio posljednji pokušaj ljudi koji rukovode SDP-om BiH da sa mnom obrišu pod, i da ugroze moj ljudski i politički dignitet i integritet.

Ako vam iz usta predsjednika stranke poruče da na vas više ne računaju, a onda to praktično sprovedu tako što vas jedinog isključe iz aktivnosti vezanih za pripremu i provođenje izbora, najvažniji događaj za svaku partiju, samo naivni i oni koji ne poštuju sami sebe ne prepoznaju o čemu se radi. Vrhunac poniženja je bio način na koji su me smjenjivali sa mjesta šefa Kluba poslanika SDP-SDA u NSRS prije nego je odluka sprovedena u NSRS, jer se jedino tamo po Poslovniku NSRS može sprovesti. 

Pošto se ljudima u SDP-u uvijek žuri, zbog čega vjeruju da ne moraju poštovati procedure, proglašen sam mrtvim, određen je dan i vrijeme sahrane, i da hipokrizija bude kompletna i ja sam dobio poziv na vlastitu sahranu. Valjda su neki povjerovali da ću doći i praviti se da se to nekom drugom dešava. To je bio vrhunac poniženja koji nijedan normalan čovjek ne bi smio sebi dozvoliti, a ja još uvijek hoću da vjerujem da sam normalan čovjek.

Moralo se reći: Dosta!. Da tako nisam postupio ne bih imao pravo da očekujem poštovanje od članova vlastite porodice ni ljudi koji me poznaju. Da tvrdim da mi je svejedno, ne bih govorio istinu, ali nakon svega moja savjest je mirna. Nisam se razdružio sa socijaldemokratijom nego sa ljudima koji su ovu plemenitu planetarnu ideju iskompromitovali do mjere da će trebati proći pristojno vremena da ponovo dođe na svoje. 

Ljudi koji su iznevjerili slogan "Država za čovjeka" i razočarali ogroman broj građana ove zemlje koji su im povjerovali i dali svoje glas da vladaju u ime njih i za njihovo dobro. Da ova konstatacija stoji ne treba bolji argument od činjenice da običan čovjek u BiH živi danas lošije nego što je živio u oktobru 2010. godine. 

Da ne bi bilo dileme, ja ću i dalje u javnosti, kao i u NSRS funkcionisati kao socijaldemokrata, i boriti se za društvo socijalne pravde, solidarnosti, jednakosti, ravnopravnosti. I dalje ću kritikovati sve ono što aktuelne vlasti rade na štetu građana, bez obzira o kojim strankama se radi i kojem ideološkom krugu pripadaju. Vrijeme koje je pred nama daće za pravo meni ili njima, a kantar kojim će se mjeriti biće u oktobru 2014. godine u rukama građana BiH. Do tada, ja ću raditi i ponašati se kao i do sada, a duboko vjerujem da se u našem odnosu neće ništa promijeniti", napisao je Popović.

vezani tekst: Političke likvidacije u toku: SDP-ov Hanibal likvidira Popovića; SP-ov Lektor giljotinira Čudića

 http://www.slobodanvaskovic.blogspot.com/2014/01/politicke-likvidacije-u-toku-sdp-ov.html