Dodik&Borenović: Lažov protiv Licemjera

piše: Slobodan Vasković

Nije neinteresantna “rasprava” Milorada Dodika i Branislava Borenovića o sudbini Željka Vulića i izgradnji mega objekta u Picinom parku, koji realizuje Mile Radišić i njegov “Grand trade”.

U istupima obojice može se naći ponešto istine: Borenović je u pravu kada kaže da iza megaprojekta stoji Dodik, Dodik je u pravu kada zbori da je Borenović „političar u pokušaju“.

Ogavno je kada Dodik navede da je „lično zainteresovan za slučaj Vulić“, pokušavajući pokazati svoju brigu za čovjeka kojemu je uništio život. I njegovoj porodici. Ništa manje ogavna nije ni Borenovićeva briga za Vulićevo zdravlje, jer su se svi (pa i on) Vulića sjetili tek kada je tijelom spriječio bagere da mu raskopaju put do kuće, a od tada ga se prisjete od premlaćivanja do premlaćivanja.

Vulić je prav zdrav pritvoren u psihijatriji i to nije nikakvo iznenađenje: zločinačka organizacija spremna je na sve. Iznenađenje je što je Vulić još uopšte živ.

Milan Vukelić iste te nije preživio. Ali, Vukelića malo ko od političara pominje. Rijetko i o godišnjicama masakra u kojem je raznesen u paramparčad, Tomo Dobrnjac ostao bez obje noge, a Slava Pepinović „išarana“ gelerima.

Najogavnije je, ipak, kada Borenović traži od Dodika da podnese ostavku zbog slučaja „Vulić“; istog onog Dodika koji mu je prilikom one laktaške kafe od prije dva i po mjeseca (12. maja o.g.) itekako bio predsjednik. I nakon te „kafe“ (kojoj je nazočio i Mladen Ivanić), upravo je Borenović učinio sve da rastrubi na sve strane kako je bila kvalitetna, gusta i potaman slatka.

Gdje je Borenoviću tada bio Vulić? A uveliko je baš tih majskih dana bio progonjen. Vulić, a ne Borenović, koji ga se tada nije ni sjetio, ozaren blizinom Dodika. I mirisom mogućih političkih dobitaka od tog „iznenadnog“ sastanka, za koji se ispostavilo da je bio Vaterlo velikih PDP-ovih očekivanja.

Dodik ne treba podnijeti ostavku, njega treba narod svrgnuti i sudovi procesuirati zbog svih nedjela koja je počinio, a u kojima je slučaj Vulić tek jedna brojka.

Borenović je taj koji treba da podnese ostavku, jer je, zajedno sa najvećim brojem opozicionih političara, godinama ćutao i tolerisao mafiju koja suvereno vlada RS.

Njegova ćutnja i tišina njemu sličnih, mafiji je dala krila da zdrave ljude zatvaraju u psihijatriju, dok vladaju „ruku pod ruku“ sa stvarnim bolesnicima.

Da je Borenović iskren, a ne licemjer (i to malih dometa) jednom bi se konačno odvažio da kaže da slučaj Vulić nije uzrokovan željom „Grand trade“ da prekopa pristupni put porodičnom imanju Željka Vulića, već da je cijela ta storija tek mala, ali dramatična posljedica činjenice da Banjalukom vlada mafija. I da je ta ista mafija 2003. godine, mimo svih zakonskih normi i po Dodikovom nalogu, dodijelila Picin park Miletu Radišiću.

Svi dokumenti o toj prevari postoje, kao i dokumenti o prevarama koje su uslijedile, i svi su objavljeni, ali Borenović nije smogao snage da ih vidi. Ili nije „stigao“.

Da mafija nije „bezecovala“ i otela Picin park, danas slučaj Vulić ne bi postojao; da mafija nije pljačkala na rekonstrukciji Trga Krajine, izgradnji parka Petar Kočić, izgradnji kolektora... danas bi Milan Vukelić bio živ; da mafija ne gospodari Banjalukom i svim njenim resursima, Mile Radišić bi i dalje bio vozač, Milorad Janjetović bi imao neku malu cvjećaru, Ljubo Ćubić bi bio furman, Čedo Savić jedva bi preživljavao od penzije, njegov sin Vedran bio bi na Birou za zapošljavanje, Budo Stanković bi klao svinje komšijama da prehrani sebe i porodicu...

Ali mafija vlada Banjalukom i zato su sva pomenuta gospoda mafijaši danas multimilioneri. I zato je Vukelić pod zemljom, a Vulić na psihijatriji.

Ta mafija ne bi bila toliko jaka da su Borenović i njemu slični progovorili na vrijeme i ukazali šta se dešava, da su demonstrirali, da su štrajkovali, da su napustili parlamente, da su prozivali korumpirane tužioce i sudije, da su..., da su preduzeli bar nešto više sem jalovih sporadičnih istupa u kojima kenjkaju, pokušavajući da na tuđoj nesreći zarade pokoji politički poen. A kada im „zamiriše“ kafa, sve zaborave.

Vuliću i njegovoj porodici se dobro ne piše. Nisu se uspjeli odbraniti od mafije čak ni u situaciji kada je njihova nesreća postala vlasništvo svih i kada je kompletna javnost prati kao „Farmu“.

Nažalost, u takvoj su situaciji, jer takozvana opozicija (sem časnih izuzetaka) još uvijek kalkuliše da li će sa mafijom praviti koaliciju ili neće. Što je mafija iskoristila da u RS napravi sebi državu, a preko osamdeset posto njenih stanovnika pretvori u vuliće,  otimajući im sve - ugljenokope, oranice, šume, vode, struju, fabrike, milijarde..., živote.   

Grigorije prvo vrijeđa, pa potom laže da nije ništa ružno rekao

piše: Slobodan Vasković

Grogorije je potpuno izgubio kompas; to je osoba koja je van svake kontrole i uopšte nije isključeno da u bijesu, koji vlada njime, izazove teške incidente u Trebinju i cijeloj Hercegovini.

Duboko nesretan što je Boris Tadić izgubio vlast u Srbiji, a on poziciju dvorskog sveštenika, kojem je dozvoljeno sve - od ispunjenja svih finansijskih, kriminalnih, pa i seksulanih fantazija, Grigorije je nekritički krenuo u obračun sa državnim vrhom Srbije, sa akcentom na predsjednika te zemlje Tomislava Nikolića.

Izvrijeđao ga je javno bezbroj puta u posljednjih nekoliko mjeseci - od nastupa na B92, preko ignorisanja njegove junske posjete Trebinju, pa sve do epiteta “Bena”, koju je na Nikolićev račun odapeo 27. jula, tokom besjede u crkvi Svetog Argangela Gavrila u Trebinju.

  

Nakon što sam objavio da je Grigorije Nikolića nazvao benom, a brojni portali prenijeli moj tekst, uslijedila je i rekacija iz Nikolićevog kabineta.

“Svojim izjavama, vladika Grigorije srozava sebe, crkvu i srpski narod. Pažnju pokušava da privuče izjavama koje nisu dostojne ni crkvenog poslužitelja, istovremeno pokušavajući da bude ciničan. Ali, to iziskuje minimum inteligencije..”, napisala je Stanislava Pak, savjetnik predsjendika Srbije i šef njegove pres službe.

Nedugo nakon toga oglasio se saopštenjem i Vladika Grigorije, u kojem se ističe da je “neprijatno iznenađen današnjim neodmjerenim i tendencioznim saopštenjem portparola predsjednika Srbije Stanislave Pak, u kome se on, na neprimjeren način, uvredama i konstrukcijama, pokušava disvalifikovati, pripisujući mu izjave koje vladika nikad nije izrekao”.

U saopštenju se dodaje da su se medijski savjetnici predsjednika Srbije samo malo potrudili mogli su na sajtu eparhije Zahumsko-hercegovačke u audio verziji čuti integralnu besjedu iz koje se jasno vidi i jasno čuje da vladika nije ni pomenuo Tomislava Nikolića.

I zaista, kada preslušate snimak na koji ukazuje Grigorije, nema ni riječi o “Beni”, ali isto takao lako uočite da je snimak smontiran i da su izbačene uvredljive riječi.

Na istom snimku nema ni brojnih uvreda koje je Grigorije izgovorio Slobodanu Prtilu, predsjedniku Skupštine Trebinja. Prtilo je potvrdio da ga je Grigorije teško izvrijeđao. I uz njega još dvojicu odbornika SDS-a.

Ni njih Grigorije “nije izgovorio”.

Nevjerovatno je na kako niske grane je pao taj vladika, koji bjesomučno vrijeđa i laže. A bogami i krade.

Uostalom, da je Grigorije teško izvrijeđao i Nikolića i Prtila i ostale koji mu se ne dopadaju, svjedoči i saopštenje za javnost, upućeno iz vrha trebinjske gradske vlasti.  

 

U njemu se navodi sljedeće: “Nakon što je u subotu, u Crkvi Sv. Arhangela Gavrila u Hrupjelama, na jedan flagrantan i nedopustiv način zloupotrebio Svetu arhijerejsku liturgiju i Vladičanski tron na kome se trenutno nalazi, poslije Liturgije napavši nebiranim riječima Predsjednika Skupštine grada Trebinja i još dvojicu prisutnih odbornika, te aktuelnog predsjednika Republike Srbije nazvaši ‘benom iz Beograda’, gradska vlast kao najlegitimniji predstavnici građana Trebinja najoštrije osuđuju takve i slične istupe Vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog”.

U saopštenju se još kaže da je došlo vrijeme i da javno treba reći da je Grigorije dugi niz godina zloupotrebljavao privrženost Hercegovaca prema Bogu i crkvi, baveći se svim onim radnjama koje su nerijetko bile nečasne i neprimjerene jednom duhoviniku, a da ne kažemo jereju Srpske pravoslavne crkve.
Još se ocjenjuje da je vladika svoje negativno ponašanje radikalizovao, i kad god je trebalo nije se libio da bude lični sekretar Borisa Tadića i Milorada Dodika, onog trenutka kada su se političko-kriminogeni klanovi sa kojima je odrađivao vrlo unosne poslove u Srbiji počeli procesuirati.
Još se ocjenjuje da je vladika svoje negativno ponašanje radikalizovao, i kad god je trebalo nije se libio da bude lični sekretar Borisa Tadića i Milorada Dodika, onog trenutka kada su se političko-kriminogeni klanovi sa kojima je odrađivao vrlo unosne poslove u Srbiji počeli procesuirati.
Trebinjska gradska vlast najavila je da će najžurnije, zvanično pozvati patrijarha Irineja, Sabor i Sinod Srpske pravoslavne crkve da preispitaju ulogu i djelovanje vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog, pozivajući ih da “zaštite vjerni narod Hercegovine od bahatog i nedoličnog ponašanja, te sve učestalijih zloupotreba trona Sv. Vasilija Ostroškog od strane vladike Grigorija”.

Trebinjska gradska vlast najavila je da će najžurnije, zvanično pozvati patrijarha Irineja, Sabor i Sinod Srpske pravoslavne crkve da preispitaju ulogu i djelovanje vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog, pozivajući ih da “zaštite vjerni narod Hercegovine od bahatog i nedoličnog ponašanja, te sve učestalijih zloupotreba trona Sv. Vasilija Ostroškog od strane vladike Grigorija”.

“Omalovažavanje časnih srpskih zadužbinara, finansijske i privredne zloupotrebe, nedolično ponašanje, degradacija uloge i značaja crkve samo su neke od radnji kojima se svih ovih dana vladika Grigorije bavio, a bogojažljivi narod ćutao iz poštovanja prema crkvi. Bićemo slobodni pa reći da je i više nego očito da je neskrivena sklonost ka materijalnom i ovozemaljskom, a sve manje duhovnom našeg vladiku odvela u estradu i dnevnu politiku, tamo gdje jednom duhovniku ni u kojem slučaju nije mjesto”, navodi se u saopštenju trebinjskih vlasti.

Vlast Trebinja poručila je da ostaje privržena crkvi i tradiciji i ne želi paušalno da posmatra većinu časnih sveštenika i velikodostojnika, među kojima su, kako je navedeno, posebno vrijedna poštovanja dva sveštena lica koja su nakon nemilog događaja u subotu našli za shodno da se izvinu predsjedniku i odbornicima Skupštine grada, ističući tom prilikom da se ograđuju od stavova Vladike Grigorija.

Grigorije: Nikolić je bena

piše: Slobodan Vasković

Vladika Grigorije nastavio je, nakon kraće pauze, svoj lični sukob sa državnim vrhom Srbije i predsjednikom te zemlje Tomislavom Nikolićem.

Ovaj vladika opasnih namjera je u crkvi Svetog Arhangela Gavrila u Trebinju, tokom obilježavanja slave tog hrama, predsjednika Srbije Tomislava Nikolića nazvao benom.

„Nikolić je bena“, rekao je vladika pred okupljenim vjerinicima (27.07.2013.). Bena je isto što i budala, glupan, klipan, tako da je Grigorije još jednom veoma teško uvrijedio predsjednika Srbije.

Pri tom je još teže naružio aktuelnu trebinjsku lokalnu vlast što je Nikolića primila u tom gradu (22.06.2013.) i tom prilikom mu uručila Povelju grada.

Tada je izbio skandal nevjerovatnih razmjera, jer predsjednika Srbije niko od crkvenih lica nije dočekao u hramu Hercegovačka Gračanica. Bila je to Grigorijeva osveta Nikoliću koji nije htio da se sastane sa njim prilikom posjete Trebinju.   

Liturgiji u hramu Svetog Arhangela Gavrila, u kojem je Grigorije Nikolića nazvao benom, prisustvovali su i predstavnici lokalne trebinjske vlasti, ali niko od njih nije reagovao na riječi mržnje vladike Grigorija.

U hramu su bili Slobodan Prtilo, predsjednik Skupštine Grada, koji je član SDS-a i još dva odbornika te stranke, ali nijedan od njih nije ni trepnuo na Grigorijeve uvrede.

Najnoviji „nastup“ vladike Grigorija pokazuje da on ne posustaje u svom sukobu sa državnim vrhom Srbije, ali neće ni to još dugo trajati, jer on uskoro odlazi u SAD, a na njegovo mjesto u Eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj dolazi vladika Longin (Krčo).

Osim što je izvrijeđao Nikolića i lokalnu vlast, Grigorije je izgovorio još niz laži i objeda na sve one koji su se usudili kritikovati njegov estradni pristup  pravoslavlju i trgovački odnos prema bogomoljama, koje već godinama stvalja pod hipoteke i diže milionske kredite od banaka.

„Crkva Svetog Arhangela Gavrila u Trebinju nije pod hipotekom, niti je pod hipotekom crkvena imovina, a takve laži uokolo šire zlobnici koji osim spostvenih dobara ništa drugo nisu u stanju sagraditi, a svakom vjerniku je poznato da se crkve poštuju, a da se ikonama ne zviždi”, rekao je Grigorije. Preciznije, slagao je ne trepnuvši.

Upravo ovaj hram, koji je sagrađen na zidinama stare austrougarske kule, jedan je od prvih koje je vladika opasnih namjera stavio pod hipoteku.

Učinio je to 11.05.2007. godine, kada je od (mafijaške) Balkan Investment banke uzeo kredit od 350 hiljada KM.

U zemljišnim knjigama taj objekat upisan je kao “Kula”. Čak je i Grigorije, nakon laži da hram nije pod hipotekom, rekao da “Kula” (koja je pretvorena u crkvu) jeste bila pod hipotekom i na taj način demantovao sam sebe.

“Samo kula na kojoj je hram sagrađen bila jedno kratko vrijeme pod hipotekom, ali je to uskoro riješeno”, rekao je Grigorije, “zaboravljajući” da kaže da je kula već tada bila crkva.

To “neko vrijeme” bilo je, prema prvobitnom ugovoru, 36 mjeseci uz 10,5% kamate, ali u tom roku kredit nije vraćen, a veliko je pitanje da li je to učinjeno i do dana današnjeg.

Demantujući navode o stavljanjima hercegovačkih bogomolja pod hipoteke, vladika Grigorije je istakao da je ovo početak njegove priče o lažima koje izgovaraju, kako kaže, “oni ljudi koji ništa nisu sagradili osim sebi neki stančić i neku malu kućicu trospratnicu”. (Glas Srpske, 27.07.2013.).

Očito je da Grigorije, u duhu i maniru ovdašnjeg Režima koji otvoreno podržava, istinu naziva lažima, a sopstvene laži istinom, što i nije neko iznenađenje ako se zna djelovanje ovog nasilnika i propalog menadžera.

On je uništio brojne hercegovačke firme, pa i “Neimarstvo”, koje je u vlasništvu njegovog ličnog neimara Mate Uljarevića. Mnoge poštene domaćine Grigorije i Uljarević zavili su u crno, jer oni danas vraćaju kredite koje ovaj dvojac nije otplatio. Neki od tih poštenih ljudi ostali su bez dobrog dijela imovine, a prijeti im pljenidba i kuća i stanova. O tome Grigorije ne zbori ni riječi.

Što se tiče njegovih “istina” da bogomolje nisu pod hipotekom, najbolje je da sami pogledate dokumente koje objavljujem i uvjerite se u onu narodnu:”Ako vladika laže, ZK uložak ne laže”!

 

 

Ubijanje Vulića: Mafijaška država u ulozi profesionalnog ubice

piše: Slobodan Vasković

Sadisti, gori ste od

Aveti što poput bijesne

Vaške napadaju nevine.

Egzekutori institucija, postali ste

Zlotvori sopstvenog naroda.

Neljudi, bolesniji ste od

Ešerihije koli, i stoput efikasnije od nje ste zarazili sve segmente društva.

Zlikovci, opljačkali ste sve što ste očima vidjeli i kao posljednji

Antihristi uništili dušu naroda.

Vandali ste što su srušili i prošlost i sadašnjost i budućnost.

Idioti,

Skotovi,

Nerasti,

Imbecili,

Hijene, alaviji ste od svinja, jer proždirete sve čega se dočepate.

Strvinari, obrušili ste se na poštenu i časnu porodicu Vulić, kako bi ste

Ološu kojeg ste silom unaprijedili u elitu utjerali stotine milione u džep.

Ce Pi ste veće od najvećih, jer se krijete iza institucija i kao bolesni

Inkvizitori naređujete mučenja, premlaćivanja. Ubistva slijede.

Jade/Jude, prodali bi ste za pare i najrođenije i kao beskrupuklozni

Asasini likvidirali za šaku srebrenjaka.

Lešinari

Debili

Enimali

Monstrumi, svakoj strahovladi dođe kraj pa će i vaši

Otrovi uskoro postati pošast prošlosti.

Kriminalci i

Razbojnici poput vas nisu kadri napraviti vrtić, ali ste,

Anusi bijedni, u stanju srušiti Planetu pljačkanjem.

Tati svega vrijednog, proći ćete na kraju kao i svi

Adolfi prošlog i ovog vijeka!

Radojičićev identitet i Jovičićev izbor

Piše: Slobodan Vasković

Republikom Srpskom upravlja zločinački kartel, udružen u zločinačkom poduhvatu apsolutne pljačke ovog entiteta i svih njenih građana. Konačni cilj udruženog zločinačkog poduhvata jeste nestanak Republike Srpske, jer  će sa njenim gašenjem, smatraju, nestati i njihova nedjela.

Kome to do sada nije bilo jasno, razjasnilo mu se nakon usvajanja

Zakona o posebnim načinima izmirenja poreskog duga, na posljednjoj sjednici parlamenta. (Pod pojmom „poreski dug“ se kriju svi oblici dugovanja za neplaćene doprinose, poreze, takse, naknade…)

Ukratko, ovaj zakon omogućava tajkunima bliskim Miloradu Dodiku da  dugove koje imaju prema RS otplate dajući entitetu vlasnički udio u svojim preduzećima koja su dužnici.

Taj dug oni će prodati RS, u skladu sa članovima mafijaškog zakona, po višestruko nižoj cijeni (prvi krug smanjenja duga), a onda će RS te obezvrijeđene akcije dodatno obezvrijediti prodajući ih na berzi po mnogo nižoj cijeni od nominalne (drugi krug smanjenja duga). Na taj način će se, recimo, firma Rodoljuba Draškovića “Svislajon”, koja ima 20 miliona duga prema budžetu, očistiti tog duga, a RS će na kraju balade na berzi (prema sadašnjoj vrijednosti akcija) zaraditi nepunih 700.000 KM.

Najbolje u svemu je što sve te akcije na berzi može kupiti opet Svislajon, pa ispada da će ta tajkunska firma umjesto 20 miliona duga koje ima prema RS, vratiti samo onih nepunih 700.000 KM, koje će dati za svoje akcije, nakon što ih je “po Zakonu provozala”, i biti i dalje stopostotni vlasnik kapitala.

Ima i bolje od ovoga: Svislajon može ponovo da prestane plaćati poreske dugove RS, koje će, kada dostignu milionsku vrijednost, ponovo izmiriti tako što će ih prepustiti RS u skladu sa Zakonom o posebnim načinima izmirenja poreskog duga. Nakon toga će im te akcije RS u bescijenje vratiti preko berze. I opet nanovo.

Suštinski, tajkunske firme koje Dodik odabere više u RS ne moraju plaćati nikakve dažbine, jer im Zakon o posebnim načinima izmirenja poreskog duga to omogućava. Naravno, plaćaće oni ponešto, zna se i kome.

Ovim zakonom RS je i definitivno ukovana kao mafijaška država, a Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS, imao je tu čast da parlamentarnim čekićem udari taj posljednji klin i zvanično obznani da je ovaj entitet stopostotno u rukama zločinačkog kartela.

Dođe li ikada pravna država na ove prostore, Radojičić bi trebao dobiti bar petnaest doživotnih robija, jer je, zahvaljujući njemu, najviši zakonodavni organ postao instrument Kartela, kojim su njegovi čelnici pokrili najveće pljačke.

Radojičić u javnosti slovi kao “nekorumpiran, nekriminalizovan, moralan”, ali to je lažna slika još lažnijeg poštenjačine. On je režiser svih pljački, jer ih je provukao kroz Narodnu skupštinu i na taj način legalizovao - od izgradnje autoputa (ukradeno 65 miliona), izgradnje Administrativnog centra (ukradeno 75 miliona), privatizacije NIRS-a (do sada ukradeno 500 miliona), privatizacije RK Boska (ukradeno najmanje 25 miliona)…, pa sve do konačne pljačke koja će biti izvršena uz pomoć Zakona o posebnim načinima izmirenja poreskog duga.

Jasno je da nije Radojičić osmislio pomenuti mafijaški zakon, već je to učinio Dodik sa horom tajkuna (kao i sve kriminalne privatizacije), ali je Radojičić taj koji je dozvolio da se ozakoni pljačka. Tu dileme nema.     

Potpuno je nebitno da li je on od svih ovih poslova imao neke koristi; odgovoran je jer je narod opljačkan, a RS potpuno sastrugana i satrula iznutra.

Dok Kartel priprema posljednju veliku pljačku, postavljajući zakonski okvir koji će im omogućiti da RS oštete za ko zna koliko stotina miliona KM, MUP RS poziva/privodi novinare i studente, i saslušava ih zbog plakata “Laktaški klan”, na kojem se nalaze Dodik, Grigorije i nekolicina tajkuna, koji su prije desetak dana osvanuli u Banjaluci.

Svakodnevno gledamo Mladena Marića, načelnika CJB Banjaluka, kako otvoreno laže i traži od građana da vjeruju njemu, a ne svojim očima, kada gledaju snimke nezakonitog upada policije u studentski kampus.

Marić je vrlo bitan, jer je otpočeo saslušanja i privođenja bez znanja ministra unutrašnjih poslova Radislava Jovičića, što potonjeg uopšte ne abolira od odgovornosti.

Marićevo djelovanje pokazuje da Jovičić nije u potpunosti ovladao MUP-om.

Marić radi po nalozima Miloša Čubrilovića Čubrija, Dodikovog Senke, kao i Siniša Kostrešević, načelnik odjeljenja za visokotehnološki kriminal u Upravi krim policije (UKP), koji je, takođe, duboko involviran u poluprivatnu istragu koja se vodi protiv studenata.

Jovičić ima problem – šefovi CJB Banjaluka su politička policija SNSD-a, kao što su to i značajni funkcioneri UKP-a, kao što su to i šefovi CJB Bijeljina, na čelu sa Vajom Andrićem.

Jovičić mora smijeniti Marića i Andrića ili se, ukoliko to ne smije ili ne može, treba zahvaliti na funkciji i podnijeti ostavku koliko sutra.

U svakoj trećoj  varijanti, Jovičić će ispuniti očekivanja  onih koji su ga postavili - da bude prašina u oči narodu. I potrošeni pion zločinačke organizacije, koja ga je upotrijebila s njegovim odobrenjem.

Jovičić nije doveden da radi policijski posao, nije imenovan da radi bilo šta ozbiljno, već je postavljen kako bi se Dodik i društvo oprali od optužbi da su stvorili stranačku policiju. A jesu.

Jovičić nije kriminalac, njega nema u aferama, nije ni nalik Radojičiću (što je veoma važno), smjenjivao ga je OHR, pri tom je policajac i on na čelu policije jest jednako slika o “profesionalnom MUP-u”, koju Dodik šalje u eter, iako je MUP RS svjetlosnim godinama daleko od te ocjene.

Jovičić je doveden da traje godinu i po - do izbora. Ako Dodik i SNSD pobijede, on odlazi; ako SDS i njihovi pobijede, on odlazi.

Pitanje glasi: Može li Jovičić da o(p)stane, a da to ne bude treća varijanta?

Može, ako (nakon smjene Marića, Andrića i ostalih kostreševića) sprovede i do kraja dovede bar jednu kvalitetnu istragu o nekoj od afera, koja će imati u sebi prave ajkule, a ne plankton. (Izbor mu je ravan najkvalitetnijem i najvećem “švedskom stolu” na Planeti). A onda nastavi redom.

Najveću prepreku da to uradi imaće u onima koji su ga doveli za ministra. I koji ga sada opstruišu na svakom koraku.   

I nastavljaju da pljačkaju RS i za njegovog mandata.