Demolirani Režim nakon izbora
pokušava da uhvati daha i na sve moguće načine skreće pažnju sa realnog kraha
koji su doživjeli.
Zaista je interesantno
posmatrati kako se koprcaju u sopstvenom strahu, pokušavavajući ga prikriti na
sve moguće načine.
Osim upotrebe enormnih količina
leksilijuma i ostalih preparata za smirenje, stavljaju sami sebi obloge na
vrele obraze, tako što smjenjuju lidere opozicije.
I svako malo njihovi vrlo vrlo „odgovorni“
funkcioneri pozivaju na spasenje SDS-a, zahtijevajući smjenu Mladena Bosića.
Koji je, uzgred, vodeći Savez za promjene ruinirao 4/5 Režima i doveo Milorada
Dodika i Željku Cvijanović na rub nervnog sloma, jer se i nakon tri dana
prebrojavanja glasova ne zna da li su pobijedili ili izgubili. Uz to, SDS je
ostvario rast mandata, a SNSD pad za najmanje njih sedam-osam.
Interesantno je, na primjer, da
SNSD ne traži smjenu Mladena Ivanića čiji PDP nije ostvario nikakav rast, ili,
pak, smjenu Dragana Čavića čiji je NDP ostao na nivou zbira rezultata (iz 2010.)
stranaka koje ga čine.
Dobro sad, možda im je to
sledeća faza. Naučili su da uređuju naše živote po sopstvenom nahođenju u
proteklih gotovo devet godina, pa ih inercija nosi.
Interesantno je da niko ne
poteže odgovornost Milorada Dodika za gubitak SNSD-ove glasačke supstance i
dovođenje te stranke u poziciju da bude ucjenjivana od mnogo manjih „igrača“.
Ili, još gore po SNSD, da
skupštinsku većinu za vođenje Otadžbine moraju tražiti preko „Domovine“. Što je
sve izvjesnije nakon tri dana brojanja glasova. Koalicija „Domovina“, čija je
okosnica SDA, imaće najmanje pet/šest mandata u Narodnoj skupštini RS i vrlo
vrlo lako se može dogoditi da bude odlučujući faktor u formiranju vlasti u ovom
entitetu.
Zaista, da li će SDA i „Domovina“
podržati Dodikove „napore“ na otcjepljenju Otadžbine?! Teško.
Ko poznaje Dodika odlično zna da
će, u traganju za Kotom 42, posegnuti za glasovima „Domovine“, pod matricom „O
Otadžbini ću nakon što se Domovine dokopam“, što nas, hipotetički, dovodi do
situacije da je Dodik svojom „politikom“ stavio sve srpske političke stranke u
situaciju da Otadžbinu brane koalirajući sa Domovinom.
Manimo se hipotetike. Baratajmo
notornim činjenicama, koje kažu da SNSD jeste doživio težak pad i da bi neko za
to morao odgovarati.
To ne može biti samo Igor
Radojičić, koji je doživio debakl u Banjaluci. Njegovi napori da to demantuje
su presmiješni-poredi rezultat opštih izbora iz 2014., sa lokalnim iz 2012., a
to je neuporedivo (izborni apostol Rajko Vasić, Tomanove hronike 7).
Kako ne smije da ga uporedi sa
onim rezultatima iz 2010., u odnosu na koje je doživio pad od „samo“ 8 posto,
za očekivati je da Radojičić svoj izborni rezultat iz 2014. možda uporedi sa
onim koji tek slijedi 2018., a koji će biti još slabiji nego sadašnji. Ako SNSD
uopšte do tada opstane.
Nije jedini kriv ni Mićo
Kraljević, jer su krivi oni koji su sa njim tikve sadili.
I tu opet dolazimo do Dodika i
potrebe njegove ostavke. Koji je, uzgred, prije i tokom izbora rušio Radojičića
preko Zorana Tegeltije i ostalih šatorskih klovnova.
Dodik je u politici preko 25
godina, izlizan je i dobro potrošen, srušio je RS ekonomski, finansijski,
privredno, poljoprivredno, vodoprivredno, elektroprivredno...; počeo je opasno
da urušava i SNSD, a idolopoklonstvo njegovom liku i nedjelu, koje je nametnuo kao
ideologiju, poodavno je samo odvratna karikatura.
Dodik treba podnijeti ostavku,
za dobro SNSD-a, kako ta stranka ne bi završila na smetljištu, poput svoje
partije/majke srbijanskog DS-a.
Veliko je nezadovoljstvo u
SNSD-u bilo i prije izbora, što potvrđuje preko 11.000 članova te partije, koji
su odbili da glasaju za Cvijanovićevu, ali i za druge nivoe. Nakon izbora, to
nezadovoljstvo sve više poprima razmjere epidemije.
Da vidimo ko bi mogao da
naslijedi Dodika na čelu SNSD-a: Patrijarh Irinej ne može, jer je u godinama i
jer je prodao „vjeru za večeru“. Njegov predizborni akt dijeljenja pravoslavnog
naroda na dobre i nedobre, jedan je od najsramnijih poteza u istoriji Srpske
Pravoslavne Crkve. Pukovnik Radović mi u odnosu na njega djeluje kao pravi
duhovnik.
Zato je veoma ozbiljan kandidat
takozvani Vladika Grigorije -
narcisoidan je, bahat, drzak, primitivac, sklon devijantnom ponašanju,
nasilan... A i voli pare iznad svega.
Među ozbiljnije kandidate za
Dodikovog naslednika stavio bih i Emira Kusturicu, ali njega diskvalifikuje
činjenica da prečesto pada sa magarca. Gdje god stigne i to pravo na glavušu.
Iskreno, volio bih na čelu SNSD-a
vidjeti Dušanku Majkić, ali ona ne odgovara, jer je profesionalna, uvijek dobro
pripremljena, stabilna, iako pomalo predramatična.
Nikolu Špirića ne bih predložio
ni za ebolu, jer bi i nju uništio, pa tako ga ne mogu kandidovati ni za čelnu
poziciju u SNSD-u.
Ostaje mi samo jedan kvalitetan
prijedlog, ali pravi – to je Rajko Vasić Rajkula.
Rajkula sve zna – i o izborima i
o medijima i o labudovim mudima i slikarstvu, grafici, drvorezu, duborezu,
strankama, neprijateljima (vanjskim i domaćim), ženskoj nozi, crvenoj gamadi, i
o fudbalu i pisac je i zajeban je i kriminalac nije; i Vučića ni za suvu šljivu
i Srbiju pod šljivom i Tarabić je i ...
Rajko Vasić za Pobjedu Srpske.
