субота, 4. октобар 2014.

Kozačka


piše: Slobodan Vasković

U ovom trenutku još uvijek se ne zna gdje je Nikolaj Đakonov i dvadeset Kozaka, koji su, nakon razotkrivanja da su pripadnici paravojne formacije „velika vojska Dona“, netragom nestali iz Banjaluke.

Nadležne službe tragaju za njima, nove informacije govore da su „umjetnici“, kako ih je predstavio Režim, imali raspored po najvažnijim kotama u Banjaluci. Na kojima bi „igrali“ po leđima naroda, ukoliko bi pokušao da se suprotstavi namjeri Režima da lažira izbore.

Batinaški ciljevi Režima su raskrinkani, njihove zle namjere potpuno su ogoljene, a spinovanje „mudžahedina“ nikako ne može da ih prikrije, jer ostaje otvoreno pitanje: Zbog čega ste doveli odred plaćenika u Banjaluku? Svi odgovori su jasni i svi su protiv Režima, koji je spreman i na krv, samo da bi sačuvao vlast.

Nakon onemogućavanja „kozačkog krvnog kola“, ostaje i dalje otvoreno pitanje da li će Režim u izbornoj noći pokušati pokrasti izbore i da li je spreman na obračun sa narodom? Nije se od toga odustalo, iako su sada njihove snage za taj akt značajno manje.

Cijela ova visokorizična priča, sem nasilnog lica Režima, pokazala je i njegovu trulost i nesposobnost vladanja kriznim situacijama. Anarhija caruje u tim redovima. Sve se manje zna ko pije, a o plaćanju niko ne vodi računa već poodavno.

Prije svega, idiotski je bilo i pomisliti da će dovođenje kozačkih plaćenika proći nezapaženo, čak i u razdrndanoj državi kakva je BiH. Ali, zar je za očekivati bilo neke sofisticirane i kompleksne platforme Režima, čiju bezbjednosnu strukturu čine isluženi nesposobni obavještajci, što nisu uspjeli sebe sačuvati na nekadašnjim radnim mjestima, a kamoli da im pođe za rukom spasiti Režim od potpune propasti.

Bezbjednjaci Režima nisu ništa drugo do nekreativna bulumenta, koja svoju „analitiku“ i „akcije“ zasniva na kopiranju formi djelovanja mehanizama Slobodana Miloševića. Zato danas u Republici Srpskoj imamo situaciju da se priprema nasilje i obračun sa narodom, ali i da Čuvari Režima javno pozivaju na repriziranje Miloševićevih govora na RTRS-u, kako bi se na taj način „otvorile oči“ narodu i „odbranio“ Milorad Dodik!


“Ukazao je (Milošević, op.aut.) na to da bi pod zapadnim pritiscima i popuštanjima novih vlasti, Srbi mogli da dočekaju sudbinu sličnu Kurdima, a da bi Crna Gora imala sudbinu države pod kontrolom mafije. Bilo bi dobro ako bi RTRS (i druge zainteresovane TV stanice), povodom petooktobarskih događaja, organizovali debatnu emisiju, u kojoj bi, svakako, bio emitovan integralan govor Slobodana Miloševića od 2. oktobra”, navodi u svom tekstu “Peti oktobar” (Pres, 02.10.) Predrag Ćeranić, jedan od ideologa Režima.

Zapanjujuće je da je Milorad Dodik sebi dozvolio da ga brane stavljajući ga u isti rang sa Miloševićem, istim onim kojeg se Dodik javno odrekao 1999. godine. Ali, dozvolio je Dodik sebi štošta, zbog čega ne bi trebalo začuditi da se on lično obrati sa RTRS-a narodu, i u Miloševićevom stilu i njegovim riječima optuži sve i svakoga.  

U strahu su velike oči, kod Režima razrogačene. Pokazalo je to i „kozačko krvno kolo“, koje se raspalo kao kula od karata, nakon što je otkriveno.

Nevjerovatan strah zavladao je u „borbenim linijama“ Režima, koje su počinile kardinalne greške i svojim postupcima, povučenim u grču, itekako pripomogle da se cijeli ovaj slučaj osvijetli do kraja.

Išlo se tako daleko da su iz MUP-a RS pozivali novinare da odu i „slikaju Kozake koji će se pojaviti ispred Hrama Hrista Spasitelja“. Plus jadne i providne laži iz te i drugih instituicija RS.

Šta MUP ima sa „umjetnicima“, posebno zašto na sebe preuzima ulogu Kola Srpskih Sestara/odsjek kultura, osim ako taj isti MUP nije potpuno involviran u pripremu odbrane Režima po svaku cijenu. A, nažalost, jeste. jer su oni doveli i Đakonova i njegove plaćenike u Banjaluku.

Plitkost Režima i strah u njihovim redovima, nakon objavljivanja prvih informacija o dolasku plaćenika, doveli su ih u panično stanje i napravili su, po sebe, neoprostivu grešku: lično su doveli Nikolaja Đakonova pred kamere i dali mu priliku da objasni kakav je to on „umjetnik“. Istog onog Đakonova kojeg je taj isti Režim ilegalno uveo u RS!

Nakon toga pretraživači su učinili svoje.

Budimo iskreni, da Režim nije napravio kardinalnu grešku i (u panici) Nikolaja Đakonova, komandanta paravojne formacije - odreda Donskih kozaka, javno predstavio kao „umjetnika“, najvjerovatnije se ne bi uspjelo do kraja pokazati i dokazati kakve su bile stvarne namjere oligarhije. Ovako, sve je jasno kao dan.

Cijeli slučaj ne smije stati na ovom mjestu: nadležni organi moraju pronaći Đakonova i njegovih dvadeset saboraca, kako bi se spriječilo da postanu „gerila“.

Takođe, u vremenu koje dolazi, moraju se naći oni koji su osmislili premlaćivanje naroda i doveli batinaše i plaćenike čak sa Dona. Da odrade posao i nestanu.

Odgovornost, i to najtežu, mora ponijeti i ministar unutrašnjih poslova Radislav Jovičić, koji je tu značajnu instituciju stavio u službu jedne stranke, koji je dozvolio da policija ilegalno uvodi pripadnike paravojnih formacija  i koji je dozvolio da MUP RS postane sredstvo isluženih i potrošenih obavještajaca, što u svom profesionalnom životu nisu uspjeli doći do kvalitetne i kredibilne informacije, ali bolesnim konstrukcijama jesu došli glave mnogima.

Jovičić je već morao da podnese ostavku, na taj način bi bar sačuvao gram obraza i sopstvenog digniteta. Ovako, pokazalo se da je on osoba bez ikakvog karaktera. Bezlični, nesposobni, mali sluga trulog Režima!