четвртак, 23. октобар 2014.

Dodik napada SDS dronom koji nosi krpu sa Krajišnikovim likom

Piše: Slobodan Vasković

Kada se uskoro SNSD raspadne, a raspašće se, iz te mase stvoriće se nekoliko patuljastih stranaka: SNSD-Radovan Karadžić, SNSD-Momčilo Krajišnik, SNSD- Božo Vučurević, SNSD-izvorna, SNSD-Mićo Kraljević, SNSD-Boris Tadić, SNSD-1990, SNSD-Čeda Jovanović, SNSD-Zlatko Lagumdžija, SNSD-Madlen Olbrajt, SNSD-Dragan Čović, SNSD- Milorad Dodik do 2001. godine, SNSD-Milorad Dodik nakon 2006. godine, SNSD-Stankovići/Ćubić/Đurić/Mišković/Radišić/Kaldera...

Princip „Velikog stomaka“ (usisaj sve i svakog, samo neka raste), matrica je po kojoj SNSD funkcioniše već deceniju i po i koja je svoj vrhunac dostigla 2010. godine. Od tada, kreće lagani pad projekta, koji 2012. doživljava (na lokalnim izborima) prvi veliki udarac, da bi 2014. (na opštim izborima) doživio težak pad, koji svjedoči da se taj „Pokret s koca i konopca“, u najvećoj mjeri sastavljen od interesnih grupacija (manje-više) kriminalne provinijencije, približio svom kraju. Koji će izgledati kao ledenica nakon pada na tvrdu podlogu.

SNSD nikada nije imao ideološku potku, što potvrđuje istorijat politika koje je „Pokret s koca i konopca“ implementirao u poslednjih sedamnaest godina, a koje su se kretalo od ekstremno lijeve (koja je negirala nacionalno, uzdizala multietničko, probosansko i prozapadno), pa do ekstremno desne (koja favorizuje ultranacionalno/šovinističko/rasitičko, negira multietničko, pljuje prozapadno i ljubi proistočno).

Nije uopšte neki problem uvidjeti otkud tolika i dramatična promjena u politici koju je vodio SNSD do 2006. godine, u odnosu na onu koju vodi u periodu od 2006. do danas. Dovoljno je pratiti tokove novca.

U vrijeme kada je Zapad ovdje donosio šakom i kapom (stotine miliona dolara/milijarde), sa jasnom namjerom da (osim demokratizacije društva), uruši i tvrdu nacionalističku struju u SDS-u, SNSD je bio ekstremno lijevo, prozapadno orijentisan i vrlo multietničan; Kada je sa Zapada prestalo teći, SNSD se okrenuo domaćim rezervama: pljačkaškoj privatizaciji, finansijskom čišćenju javnih preduzeća, švercu lijekova, otimačini svega što su okom mogli vidjeti; Sve to najbolje se radi uz zvuke gusala i oštru nacionalističku retoriku, da se Vlasi ne dosjete.

Osim linije novca, postoji još jedna konstanta u djelovanju tog Pokreta: Nedostatak bilo kakve Ideologije zamijenili su Idolopoklonstvom Miloradu Dodiku, ponukani nepodnošljivom lakoćom osvajanja miliona maraka pod njegovim starateljstvom. To je noseća osovina SNSD-a. Koja je sada dobro napukla.

Krajem oktobra 2014. godine, SNSD se nalazi u sledećoj situaciji: Para više nema - ni sa Zapada, ni u Budžetima, a sa Istoka ih niko ni ne očekuje; Socijalna raketa poprima gigantske razmjere i sve je bliže ispaljivanju; Slike Milorada Dodika sa zidova je skinulo pola Republike Srpske; zavađeni su sa Zapadom, Istoku se ne nadaju; Do guše su u tvrdoj nacionalističkoj priči, koja sve manje godi i Srbima, a o ostalima da se i ne govori; Ogromni su problemi unutar stranke, u kojoj vri kao u kotlu; „Veliki trbuh“ opasno je splasnuo - do mjere da se može čak i odbaciti. A to odbacivanje bilo bi kobno, jer je SNSD-u vlast prijeko potrebna da pokušaju „zavariti“ napuklu osovinu i napraviti izlaznu strategiju za nekoliko familija, koje su gotovo kompletno porodično srebro ovog entiteta prigrabile sebi.

Ambijent je Zona sumraka, u koju i Đavo nerado zaviruje, pa je SNSD prepušten sam sebi da nađe izlaz iz tog premračnog lavirinta.

Čini im se da je jedini put udar na protivničku stranu, primarno SDS, koji se javno očitovao da neće ni po kojoj cijeni pripomoći spasavanju SNSD-ovog broda, koji je već nagazio prve velike grebene.

Granatiranje SDS-a već uveliko traje, SNSD-ove baterije rade punom parom, ali sve to nije imalo nikakvog efekta, te su Dodikovi novovjerci odlučili da potegnu „bojne otrove“ i protiv svojih protivnika upotrijebe
njihove praoce. Koji, ako ćemo pošteno, već odavno djeluju kao raspojasana družina zlih očuha.

Ta grupa preživljenih, pregaženih, nikom potrebnih, rashodovanih, isluženih... političara, okupljenih oko Momčila Krajišnika, sebi je prigrabila ime „Asocijacija stvaralaca RS“, vjerujući da mogu još uticati na život u ovom entitetu. I prodati dobro svoje zasluge.

Posebno je nisko djelovanje Momčila Krajišnika, čija je namjera da naplati godine provedene u zatvoru i materijalizuje žrtvu porodice.

Sa žrtvom porodice se ne trguje, to je sveto pravilo, koje bi Krajišnik morao da zna.

Krajišnikovo sadašnje djelovanje pokazuje da je i on oduvijek doživljavao RS kao svoj spahiluk iz Zabrđa, kao privatno vlasništvo, i da se te naopake ideje nije riješio ni nakon svega kroz šta je prošao. Zato je Dodik njegov najbolji učenik i sljedbenik.

Još nekoliko činjenica: Prije svega, grupacija okupljena oko Krajišnika potpuno nezasluženo nose ime „Asocijacija stvaralaca RS“, jer je nisu oni stvorili, nego narod. Što su i sami isticali, dok su bili u političkoj snazi.

Na narod je dobar dio njih odavno zaboravio, a jedino što danas žele je da dobiju pokoju mrvu sa bilo čijeg stola – dio njih ima samo taj cilj.

Glasači SDS-a, na čijim listama su bili, pokazali su šta misle o njima – nijedan od Krajišnikovih ljudi nije prošao. Što je većinu njih naljutilo, pa su prihvatili da, za mrvice sa Dodikovog stola, udare po stranci koja im je omogućila da pokušaju povratiti politički uticaj.

Interesantno je da su dobar dio samozvanih stvaralaca upravo Dodik i njegov SNSD poslao na deponiju. I to je jedini kvalitetan posao koji je „Pokret s koca i konopca“ uradio u poslednjih sedamnaest godina.

Sada ih sa te deponije Dodik pokušava vratiti. Zaludan posao, jer novi greben radikalno dere korito njegovog Ukletog broda. Krajišnik to ne može zakrpiti, jer njegov politički uticaj ne postoji, čak ni bajka o njemu.

Cijela ova nekrofilna situacija, u kojoj Dodik traži spas prekopavajući stara politička groblja, prizivajući duhove i upražnjavajući sektaške rituale, dodatno svjedoči o nasušnoj potrebi hitne promjene vlasti u ovom entitetu, potrebi hitnog odmicanja od matrice, koja je Republiku Srpsku dovela na sam rub postojanja.

Dron sa krpom na kojoj je Krajišnikov lik, katapultiran iz Dodikovog dvorišta, krucijalan je dokaz za to.