Piše: Slobodan Vasković
Režim Milorada Dodika u paničnom
je strahu od sopstvenog naroda. U proteklih gotovo sedam godina vladavine,
kriminalna vladajuća oligarhija opljačkala je sve vrijedno u Republici Srpskoj,
nemilosrdno uništavajući ekonomske, privredne i sve druge resurse, ostavljajući
narodu tek bijedne, niskokalorične mrvice, bogato garnirane lažnom pričom o
odbrani vitalnih nacionalnih srpskih interesa. Krađa je bila takvih razmjera,
da su na kraju istom tom narodu oteli i ono nešto mrva na kojima su opstajali,
gurajući ga bez milosti preko ruba egzistencije, u provaliju siromaštva,
totalne bijede, akutne nezaposlenosti, besperspektivnosti; Riječju, doveli su
ga u zonu u kojoj je njegov biološki opstanak krajnje upitan.
Duboko svjesni zla koje su
počinili, suočeni sa činjenicom da nemaju ni ideje ni volje ni snage ni (u
naznaci) finansijskog i privrednog resursa, kojim bi mogli bar ublažiti
ambijent potpune propasti; prestravljeni od mogućeg radikalnog odgovora
uništenih podanika, režim se odlučio za standardnu varijantu odbrane svojih
zločinom i kriminalom stečenih pozicija – Lov na vještice je zvanično otvoren,
a vještice su svi oni koji se (bilo glasno, bilo „u sebi“) pitaju zašto nemaju
šta jesti, plus pojedinci koji se usuđuju izreći i riječ kritike na račun
zločinačke organizacije što je bahato, brutalno i nemilosrdno, po principu
„spržene zemlje“, opljačkala sopstvene podanike.
Upravo zbog toga su Milorad
Dodik i njegov ideolog i dežurni „Kec iz rukava“ Nenad Kecmanović, posljednji
dan Stare godine, zasukali rukave i salili temelj zadnje linije odbrane Društva
jednog lica, koje je primitivizam pokušalo nametnuti kao religiju, a pljačku
kao visokocivilizacijski oblik ponašanja. Dodik i Kecmanović izrekli su
procjene za 2013. godinu, prepune paranoje, fatalizma, kataklizmi, razornih antisrpskih
oluja; odnosno opšteg crnila, kuge i pošasti od kojeg RS, i Srbe u cjelini,
jedino može spasiti redanje ispred Dodika i štićenje golim prsima njegove
debele, desetinama narodnih miliona ojačane i postavljene, kože.
Ovaj dvojac je vrlo nevješto,
čak panično, još jednom pokušao da stavi znak jednakosti između Dodika i
njegove kriminalne oligarhije i ovog entiteta, te naroda u cjelini, poturajući
kukavičije jaje da bilo kakvo nezadovoljstvo ponašanjem vlasti i njenih glavnih
protagonista jestjednako smaku Republike Srpske. Čak je i moguće nezadovoljstvo
građana, u paranormalnoj i nadnaravnoj izvedbi narečenih vjerovjesnika
nove/stare primitivne misli, označeno kao potencijalno neprijateljsko i
antisrpsko.
Nema dileme da je ekonomski slom
preda vratima, što je proizvelo situaciju „U strahu su velike oči“, pa je Dodik
naprečac odustao od projekta „sto kila lažnog optimizma po glavi stanovnika
RS“, prepuštajući se dražima paranoje/melanholije, a Kecmanović napustio ulogu (izvrsno plaćenog)
pisca panegirika upućenih Dodiku, te se, sa podjednakim žarom, uživio u novu, (takođe
izvrsno plaćenu), rolu profesionalne narikače, čiji „krik do neba“ bi trebalo da
pozove narod na okupljanje u toru: tako zbijen bi svojim istrošenim mesom zaustavio
sve „negativne procese“ usmjerene ka objektu oplakivanja.
Iako, tvrde, sve znaju o onima
koji su spremni na ugrožavanje RS, do „njenog smaka“, (kako to dramatično istiskuje
„iz grla“ odlično plaćena narikača Kecmanović), ipak ni Dodik ni njegov dežurni
psihijatar/psiholog/ideolog ne preciziraju ko su ti Neprijatelji i od Koga bi
narod trebalo da brani RS, koja je samo drugo ime za Dodika?!
Dodik je, u
intervjuu za “Večernje novosti”, rekao da raspolaže informacijama da pristiže
novac da bi se spremilo neko "proljeće", da se ukloni on i RS oduzmu
sve nadležnosti.
"Raspolažem
informacijama da je ovde ušlo 10 miliona dolara da bi se podržale razne
nevladine organizacije. Govori se o nekom `proljeću` i ovde", naveo je
Dodik i istakao da zna veoma precizno ko distribuiše pare, kome i sa kojim
ciljem, te napomenuo da se vrše pritisci na medije i pokušava da se napravi
atmosfera ulice, nemira.
"Naravno, cilj
je jedan: skloniti Dodika. Dovesti marionete. Isprazniti Srpsku. Oduzeti joj
sve nadležnosti", naveo je Dodik.
Plitka
uopštenost, koje smo se naslušali proteklih godina; Nigdje konkretne riječi o
tome Ko, Gdje, Kada, Kako, Kome, te zašto institucije RS ne intervenišu i ne
spriječe ilegalnu distribuciju novca?!
"Nama je
najvažnija stabilnost koju ćemo sačuvati. Republika Srpska danas je svjesna
sebe, bez nje nema više nijedne odluke. To nikada više ne smijemo ispustiti iz
ruku, jer nas onda neće biti. Želim da, ko god dođe poslije mene, ima osnov
koji čuva Srpsku. Ako je prepustimo strancima, od nje neće ostati ništa", rekao je još Dodik i
dalje čuvajući od naroda svete tajne o tome ko mu navodno radi o glavi.
Milion
puta prežvakana populistička žvaka, otvrdnula do mjere da zubi pucaju od nje, i
ovaj put je ponuđena narodu kao osnovni prehrambeni artikl u potrošačkoj korpi,
koji istovremeno mijenja hljeb, mlijeko, ulje, šećer, a od jaja ionako
holetserol raste, pa se imaju tretirati nepotrebnim.
Dodikove
“instrukcije” histerično je razradio narikača Kecmanović u tekstu “Godina
zloslutnog broja”, u kojem je krenuo od moguće “amputacije RS” u dijelu
Istočnog Sarajeva, preko recesije, ekonomske krize, značenja “nesrećnog” broja
13. u broju 2013., pa dogurao do mogućnosti da u tekućem Božijem ljetu dođe i
do “smaka Republike Srpske”.
“Prema procenama
više analitičara (Emil Vlajki, Miša Đurković, Dragomir Anđelković, Đorđe
Vukadinović i dr.) SAD će ekonomsku krizu u RS tokom 2013. iskoristiti za
konačan obračun sa aktuelnom vlasti u Banjaluci, kao metaforom srpskog otpora
koji opasno pleni i Kosovom frustrirano biračko telo u matici”, tvrdi Dodikova
lična Baba Vanga, ne nalazeći u svom nažvrljanom “predlošku za epitaf” ni
najmanju grešku Svete Krave za sav jad i bijedu koja se u RS dešava.
Globalna
kriza, nariče “Kec iz rukava” gledajući u grah, kriva je za našu detaljnu
sirotinju; Isti je na dnu šalice za kafu ugledao uzrok problema i u sferi
energetike, zbog nemogućnosti da se ponešto “na brzaka tušne”. Nakon što je je,
(na krilima masnog honorara koji je za vidovnjačke sposobnosti inkasirao), prebrzo
zaključio zbog čega je narodu loše (i toplo mu, preporučio da moguće proteste
obavi u Vašingtonu, Briselu, Londonu…, “jer nam oni neće dati ni mrvice”),
Kecmanović je u histeričnom zanosu urliknuo da stranci spremaju usekovanje
Dodikove glave.
“Iz okvira
demokratskog sistema izlazi intervencija inostranog faktora posredstvom kriznog
menadžmenta, korumpiranja nevladinog sektora i privatnih medija,
kriminalizacije političkih lidera, iniciranja masovnih protesta po receptu
Džima Šarpa, organizovanja DOS-a za Srpsku i sl. Poređenje sa narandžastim
revolucijama i arapskim prolećem, koje često prave naši analitičari, potpuno je
neumesno. Model rušenja nepodobnih režima unutrašnjim snagama, bez angažovanja
spoljne žive oružane sile, nije premijerno testiran ni u postsovjetskim
republikama ni na Bliskom istoku, nego u Srbiji… Srpska, koja se nalazi pod
diktaturom negativno pristrasnog visokog predstavnika i čijim bezbednosnim
strukturama se rukovodi sa teritorije FBiH i pod nadzorom stranaca, bez
političkog i socijalnog jedinstva poljuljanog tokom 2012, u 2013. neće
predstavljati težak zalogaj”, konačno je “porodio” (vantjelesnom
oplodnjom začetu) krucijalnu poruku DR Kec.
U
prevodu: Svi moraju stati u odbranu Dodika! “Politički i socijalno ujedinjeni”,
što će reći polugladni, polusmrznuti, polužedni, poniženi, opljačkani; ali istovremeno
ponosni (jer su nacionalno prosvijećeni)! Pod vođstvom zadriglih, presitih i
prebogatih Vladara, trebalo bi da ono što im je ostalo od života žrtvuju za bolje
danas sutra prekosutra prebogatih oligarha; Tih “nenajedenih svinja”, kako ih
je svojevremeno nazvala Sonja Savić, prerano utihnula glumica. Kecmanović, taj
vrli vidjelac, poziva na samožrtvovanje cijelog naroda zarad boljitka grupice
pljačkaša i njihovog ostanka na vlasti.
Taman
kada je svekoliki publikum očekivao da Kecmanović u zanosu sveviđenja i javnog
predstavljanja svog Trećeg oka na debelom mesu, saopšti kako je vidio i malog
Isusa, (koji mu je tri-četiri puta namignuo), ovaj Vrhovni Druid Životinjske
farme nastavio je spiralom jeze: Dodatnu opasnost je ugledao u “korumpiranju
nevladinog sektora i privatnih medija”. Isti taj svevideći Kecmanović u
proteklim godinama nije ni riječ pisnuo, (a kamoli video), kada je Dodikov
režim javno korumpirao i NVO i privatne medije, prevodeći ih u poziciju jadnih
i bijednih sluga režima; odnosno njegovih najsnažnijih oslonaca, kupljenih za
relativno male pare.
Uništenje
svake drugačije misli od režimske, poništenje bilo kakve, čak i najbenignije,
kritičke misli u RS, nisu za Kecmanovića nikada predstavljali opasnost za RS,
ali zato hipotetička mogućnost da neko nešto čini protiv Dodikovog totalitarnog
režima vidi kao “Smak RS”.
“Obruč oko manjeg
entiteta se steže i jedino se još ne zna ko je zadužen da bude Vilijem
Montgomeri za Srpsku i da li će logistički centar za rešenje srpskog problema
ponovo biti u Budimpešti ili u geografski bližem Zagrebu. Dan D će, svi se
slažu, biti uspešno okončanje tehničkih pregovora Beograd - Priština, kada će
evroatlantski saveznici moći da se koncentrišu na finalno rešenje bosanskog
čvora”,
nariče dalje ideolog/šupljolog, dijeleći besplatne “patriotske savjete” u stilu
najkvalitetnijih davalaca tuđe krvi; usput nevješto krijući da ga je
svojevremeno Dodik zadužio da bude “Vilijem Montgomeri za srpski narod u RS”.
I,
na kraju, Vili Mili Vanili izgoni “posljednjeg zeca”, koji kaže da zvanični
Beograd ne stoji iza Dodika (i njegove politike “Sve meni, jebo Šarca”), već da
će mirno sjediti skrštenih ruku ( “otvoreno ucijenjen od beogradskih ambasada”)
i gledati kako ovdašnji tiranin tone. Kada se “Kec iz rukava” odlučio na ovakvo
priznanje i pljuvanje beogradske vlasti, to je siguran znak da je režim u
agoniji i da neće birati sredstva u obračunu sa neistomišljenicima. Zato je i
odlučio da, za početak, “baci” Kecmanovića na moguće nezadovoljnike, kao bojni
otrov koji efikasno pere mozak.
Nekad
bilo; taj bojni otrov je izlapio, a zombirani Kec iz rukava/nosa/rektuma sa
svojim ispraznim nagvaždanjima bio je vrlo poticajan jedino za Dodika, koji je
nakon novogodišnje noći odlučio da dodatno zaoštri priču, ostrvljujući se i
prstom upirući na domaće izdajnike, pri tom, kao prilog, nudeći djelimično
obnovljenu paletu lažnih obećanja u vidu nepostojećeg investiciono razvojnog
ciklusa.
Poptpuno
ubijeđen u sopstvenu natčovječnost, nadnaravno opsjednuti Dodik je u intervjuu
SRNI (02.01.2013.), sa Božijeg postamenta ( “tužan što ne može da napravi bolje
društvo”), osuo paljbu po SDS-u, te opozicionim PDP-u i DP-u.
”Zato vodeća
opoziciona partija SDS, koja je ogrezla u svim vrstama kriminala i korupcije,
koja je planetarno bila poznata po lopovluku, sada pokušava da se prikaže kao
glavni borac protiv korupcije i kriminala”, rekao je Dodik i pozvao lidera
SDS-a Mladena Bosića da sve pojave za koje zna prijavi nadležnim organima.
Dodik je još rekao da
saradnja SNSD-a i SDS-a na nivou BiH izgleda stabilna, ali da “stabilna
saradnja na nivou BiH podrazumijeva i stabilnu Srpsku”. “Republika Srpska bi
veoma brzo propala i ušla u destabilizaciju kada bi je preuzeli ovi koji se
sada nameću poput SDS-a, pogotovo PDP-a, da ne pričam o lideru DP-a Draganu
Čaviću”, rekao je Dodik.
U
SDS-u su se našli u čudu nakon Dodikovog frontalnog napada, jer njima nije bilo
ni na kraj pameti da se u ovoj (i bilo kojoj drugoj) godini ozbiljnije bave
njime, već sami sobom “kroz rekonstrukciju stranke”. “Na crtu” je izašao Mladen
Bosić, odbacujući Dodikove navode i nevoljko ga optužio za kriminal, sve
dodatno ublažavajući osmosmjerkama o
zimskim radostima sa strancima. Istina, Bosiću je vrlo teško kritikovati Dodika
kada njegove perjanice Mićo Mićić i Milovan Bjelica na “dobrotvornoj” večeri
daju puni legitimitet svakom zlu koje je njegov suparnik počinio. Uz to,
njegova stranka je suodgovorna za ekonomsku propast RS, jer je SDS proteklih
godina mahom ćutao na otvorenu pljačku i otimačinu, pravdajući tu tišinu
“opštenacionalnim interesima”.
Sigurno
su i u PDP-u zapanjeni Dodikovim udarom, jer u toj stranci o njemu ni ne
razmišljaju, budući da su trenutno prezaposleni slučajem “redova Borenovića”,
koji se, nakon izbornog poraza što ga je doživio u Banjaluci, našao pod udarom
dijela visokih funkcionera stranke. Možda Dodik vidi opasnost u nedavnoj
nesuvisloj Borenovićevoj najavi da će “PDP istražiti kako su potrošene 3
milijarde KM od privatizacije”, ali takav zaključak bio bi maliciozan i
nipodaštavajući po njega.
Dodik
napadom na SDS, PDP i DP pokušava razigrati svoje teze oko unutrašnjeg
neprijatelja, dati tim optužbama kapacitet koji one objektivno nemaju i, što je
najbitnije, staviti ove stranke u defanzivu i prije bilo kakvog njihovog oštrijeg
istupa protiv vlasti. Jednostavnije rečeno, Dodik je svjestan da bi neka od ove
tri partije (ili sve tri zajedno) mogle biti provodnici preko kojih bi se
kanalisalo nezaodovoljstvo građana, te se odlučio da jurne na njih kako bi ih
što ranije stavio u odbranašku poziciju, te sebi priskrbio bolji i širi
manevarski prostor u vremenu koje dolazi, a kojeg se on panično plaši. Ujedno,
to je i poziv svim njegovim sljedbenicima na zbijanje redova za odsutnu bitku.
U
tom kontekstu treba posmatrati i Dodikov najnoviji atak na BN TV.
“I odlazak američkog
ambasadora na BN televiziju nakon svih ovih godina govori o tome da se pravi
jedan novi pristup”, smatra Dodik. On je ocijenio da BN televizija “pokazuje
svoju dekadentnu ulogu plaćenika”. “Oni su shvatili da je dolazak američkog
ambasadora za njih sigurnost da rade šta hoće. Kasnije, vrlo brzo, znaćemo
kakvi su aranžmani postignuti. Imamo pravo da zaključimo da je prilikom te
posjete pao određeni dogovor oko nekih stvari”, rekao je Dodik, dodavši da se i
posredstvom društvenih mreža pokušavaju organizovati slične stvari.
“Televizija BN je
postala informativni centar stranaca u Republici Srpskoj i očigledno spinuje
stvari na način da ono što mi iz vlasti kažemo tumače posprdno ili na neki
drugi način kojim bi se nešto rušilo u Srpskoj. Kada god neko iz vlasti da
izjavu poziva se opozicioni lider da bi se pariralo”, naveo je Dodik.
Nema
sumnje da Dodik, koji je donedavno bio glavni i odgovorni urednik BN TV, veoma
teško podnosi situaciju u kojoj više nije ključna osoba koja odlučuje o tome ko
može, a ko ne u informativni program te kuće, jer na ovoliku javnu salvu
najtežih uvreda i objeda, te veoma opasnih optužbi za izdaju, teško da je mogao
uticati potpuni nedostatak smisla za humor uposlenika ove kuće, iskazan u
novogodišnjoj noći. Vlado Trišić sada žanje ono što je sa Dodikom sijao, a UO
Udruženja novinara RS, čije je bolesne nenovinarske akcije isti taj BN TV
snažno podržavao i finansirao, uporno ćuti i nakon najnovijeg udara po ovoj
kući i njenim uposlenicima; udara koji su otvorena, opasna i vrlo realna prijetnja
novinarima BN TV.
Dodik
i njegovi kečevi su veoma rano otvorili vožnju u devetom krugu
pakla; godina pred nama biće izuzetno surova i opasna. U strahu su velike oči,
zbog toga prestravljeni nerijetko posežu i za konačnim sredstvima. A režim je u paničnom strahu! Dodikovim
riječnikom rečeno, “Neko proljeće” već je stiglo u režiji vlasti.
