среда, 26. август 2020.

Vučić i Pokisle Kokoši: Dodikov brutalni napad na Srbiju, po Ruskom nalogu, doživio potpuni debakl


Piše: Slobodan Vasković

1.
Aleksandar Vučić deklasirao je Milorada Dodika na sastanku u Beogradu. 
Dodikov udar na Srbiju, po Ruskom nalogu, doživio je, kako sam to i najavio, potpuni fijasko.

2.
Dodik je danima “granatirao” Beograd brutalnim atacima na BiH, zahtjevima za uspostavljanje korelacije RS - Kosovo; Opetovanim pozivima na osamostaljenje RS, koje Dejtonom nije moguće…; Suludim insistiranjem da RS bude na prvom mjestu nacionalnih interesa Srbije i da Beograd zatraži osamostaljenje entiteta, ukoliko već Kosovo ima samostalnost.

3.
Dodikova bojeva municija, kojom je gađao Vučića, bila je sve ćorak do ćorka, jer je srpski predsjednik hladnokrvno saopštio da je “stav Srbije apsolutno poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma” i očuvanje mira i stabilnosti, koje je od suštinske važnosti za BiH i RS.

4.
“Potrebno je sve uraditi da se poštuje Dejtonski mir i očuva integritet RS u BiH”, rekao je Vučić, čime je pokopao i poslednju Dodikovu nadu da će podleći njegovim pritiscima i ući u idiotsku avanturu razvaljivanja BiH.
Upravo to jeste bio cilj Dodika i njegove dva nosača kišobrana - Željke Cvijanović i Radovana Viškovića, koje su popunjavali prazan prostor za stolom.

5.
“Da nije bilo mirovnog sporazuma Dejtona pitanje je da li bi ostao srpski narod u Banjaluci i drugim mjestima”, izrekao je Vučić još jednu veliku istinu, koja je duboko “zatrpana” u zvaničnim antistavovima Banjaluke.

Uz to je naglasio da ne želi da ugrozi ni RS ni Srbiju, što bi se desilo pokušajem povlačenja paralele između Kosova i entiteta, a upravo je to jedan od Dodikovih nakaznih, antinacionalnih ciljeva.

Dodik je govorio o progonu Srba, ali ga je i u tom detalju Vučić demolirao ističući, osim progona Srba, i progon Bošnjaka sa njihovih ognjišta.

“Mi moramo poštovati sporazume koje smo potpisali da bi bili poštovani i to je najbolja garancija za naše narode u RS i Srbiji”, izjavio je Vučić što je jedina istina (ma koliko se nekome ti sporazumi dopadali ili ne), a sve izvan toga je pogubni amaterizam i avbanturizam umišljenih moćnika, koji politiku vode po mjeri ličnih potreba - do podne jedno, od podne drugo.

6.
Dodik je pokušao sa Zadnjom Nadom, ubacujući laganu “nagaznu” da bi BiH i njeni entiteti možda mogli biti pomenuti na Vašingtonskim pregovorima Beograda i Prištine, ali je Vučić hladokrvno zgazio i tu sitnu, zlobnu provokaciju, konstatacijom da “u Vašingtonu neće biti nikakvih razgovora o BiH”, čak ni pomena, čime je Dodika definitivno poslao u “magareću klupu”. 

Uprkos Dodikovom niskom startu nevelike snage, jasno je da mu je Vučić “u četiri oka” iščitao” vrlo oštru lekciju o potrebi nemiješanja u ključna nacionalna pitanja Srbije, što Kosovo i Metohija jeste.

7.
Vučićevo isticanje da je opasno to što neki “misle da mogu prijetnjom i ratovima ostavre svoje ciljeve”, podjednako se odnosi na sve političare u BiH. 

U načinu na koji je to rečeno nije bilo nikakve sumnje da se to odnosi i na Dodika lično.

8.
Dodik je umjesto riječi kotrljao kamenje u ustima.

Napadi na političko Sarajevo su tek floskule, a ako iko pravi RS praznom ljušturom, odnosno već je napravio, jeste Dodik.

9.
Dodik je lutao po decenijama, ne znajući za šta bi se, nakon javnog potopa njegovog podmuklog napada na Srbiju uhvatio; Razbijao se o sopstvene stupidarije, kojima je pokušao uzdrmati Srbiju.

10.
Nekoncizan, anksiozan, nekoncentrisan, lutao je bezglavo po maglama sopstvenih, adhok akcija, čiji je cilj njegov lični opstanak.

11.
Rusija će biti vrlo nezadovoiljna katastrofalnim rezultatima njegovog napada.

12.
Priče o ugrožavanju statusa RS silom su izmišljene, jer je upravo Dodik taj koji je zbrisao RS, pretvarajući je u privatnu prćiju, kojom surovo vlada kao Logorom, sa bahatom, polupismenom, kleptokratskom kamarilom.

13.
Na presu je javno odustao od separatizma, a koliko prije dva dana je bio za otcjepljenje. Pa je, na istom presu, ponovo pomenuo da “razmišlja o statusu RS”,  iako je bilo jasno da je tako nokautiran da nije u stanju da razmišlja o bilo čemu.

14.
Nemušti, nezgrapni, nedovoljno jasan pokušaj uspostavljanja paralele Kosovo-RS, bio je tek njegov labuđi pjev, samo pucanj u prazno i neuspješan pokušaj vađenja iz septičke jame u koju je, po ruskom nalogu na glavu skočio.

15.
Dodik se, izvjesno, nije obradovao što će novčanu pomoć od Srbije dobiti tek nakon izbora (krajem ove ili početkom iduće godinje, kako je rekao Vučić), a po njega je poražavajuća Vučićeva konstatacija da Srbija taj novac daje kako narod ne bi nestao iz RS. Isti onaj narod koji Dodikovi gaulajteri nemilosrdno pljačkaju, progone i izgone iz entiteta.

16.
Nakon svega, Dodik je pokušao da bar malo ublaži debakl otvorenim poltronisanjem Vučiću, ističući kako rezultata istrage napada (11.07.2015.) na Vučića u Srebrenici nema, što je nesporno; Kao što je nesporno da je Dodik i tada, kao i sada, jedan od ključnih Kontrolora Tužilaštva BiH; Uz navedeno, na čelu SIPA je njegov kadar Darko Ćulum, pa je pravo pitanje za Dodika zašto zaista nema nikakvih rezultata istrage napada na Vučića?! I to uprkos činjenici da postoji otvoren predmet protiv dva lica?!

17.
Sve ostalo izrečeno na presu bio je Vučićev način da ublaži težak Dodikov poraz, jer ga je toliko ponizio da mu je bilo potrebno dodati bar malo “vode i šećera”.

18.
Vučić je prije sastanka već pripremio govor, uredno otkucan, dok je Dodik čitao sa išaranog bločića, što je vrlo upečatljiva sličica ozbiljnosti i profesionalnog pristupa kako jednog, tako i drugog sagovornika. Ujedno to sjedoči i šta zaista Vučić misli o Dodikovim trivijalnim dokumentima, kojima ga je pokušao uzdrmati - ne tretira ih uopšte!

19.
Bez obzira na sve Dodik neće stati - njegovi napadi na Srbiju će se vrlo brzo nastaviti, napadima na BiH. Ali to je, kako se dalo zaključiti nakon sastanka i zajedničke pres konferencije, za Dodika sve teži i teži zadatak.

20.
Iza brda tek počinje da se valja…