Piše: Slobodan Vasković
1.
Narod nestaje pred našim očima! Nestaje iz BiH, njenog entiteta RS, najmračnijeg dijela Evrope.
2.
Noć odnosi brojne; Kontinuitet nestajanja, umiranja, odumiranja bez većih izgleda da bude prekinut!
3.
Ogromna većina ćutke posmatra surovu egzekuciju Naroda, ne shvatajući da njihovo nekretanje, netreptanje, zadržavanje daha duboko u sebi, do pucanja pluća; Zatomljavanje krika što dere i kida utrobu poput pobješnjelih pasa, nije tek strah od Asasina, sirovog, vulgarnog, primitivnog Unutrašnjeg okupatora, već nus pojava upokojenja svih, svakog kome su usne zapečene, udovi zaleđeni u vazduhu…, čije oči vide, ali ne žele, još manje smiju, da povjeruju.
4.
Nacija je na izdisaju, njene poslednje ljudske resurse razvlače kao kravlje utrobe na deponiji mrtve stoke; Pobješnjele džukele piruju, bez namjere da prestanu, do zadnjeg čovjeka.
5.
Slave svaki odlazak; Egzodus opjevavaju; Bijela kuga za njih je znak da su na pravom putu, nazdravljaju svakoj smrti…; Narod je za njih roblje što kuluči čekajući svoj red za “dva metra”.
6.
Unutrašnjem okupatoru je masovno istrebljenje, koje je na djelu, presporo; Čine sve da ga ubrzaju - truju djecu narkoticima, premlaćuju ih, siluju, podvode, progone…
7.
Konačno rješenje samo što nije.
8.
Kristalna noć ne prestaje, poništene su sve institucije, poharana sva dobra; Svako mišljenje suprotstavljeno opštem uništenju, njegova kritika, proglašava se za izdaju. Lomi se svaka iskra duha, trag drskosti, dok se slave vucibatine, probisvijeti, ološ…
9.
Svako uništenje i samo uništenje slave kao patriotski čin.
10.
Toksičnost je stopostotna; Javni diskurs je pretvoren u monolog glavnog Predatora, pokretača svih smrtonosnih akcija protiv sopstvenog naroda, poludjelog od otete moći, preuzete silom, vulgarnim napadom, iz institucija.
11.
Zagadili su i sadašnjost i prošlost, budućnosti ionako nema, ukinuta je; Otrovali su vazduh, zemlju, većinu preostalih, preciznije preteklih; Ne posustaju, niti će, dok god čuju i najmanji dah, koji ne pripada skotovima glavnog predatora.
12.
Javno se lažno kunu u pravoslavlje, kojeg su se poodavno odrekli da bi se klanjali vulgarnom primitivcu, lažovu, najgorem ljudskom otpadu, pomnoženom sa olovnim talogom neljudi i retardiranog smeća.
13.
Crkvu koriste kao štit; Njene brojne nedostojne službenike kao štitonoše; U Krstu vide dva komada drveta dobro uštimana za razapinjanje i oruđe za lomljenje ono malo preostalih neposlušnih glava.
14.
Sami sebe su proglasili za svetinje, svetitelje, prosvetitelje; One istinske, pravoslavne, prekrečili su da bi mogli oslikati terminalne faze sopstvene nakaznosti.
15.
Živote onih što su pretekli pretvorili su u septičku jamu, prirodno stanište Unutrašnjeg okupatora, neofašista koji i ne kriju ko su i šta im je stvarni cilj.
16.
Može im se oduprijeti samo na jedan način - snažnim, hiruškim, rezom, potpunim odvajanjem od njih, prepuštajući ih same sebi; Nikada i nikako ne ustuknuti pred bandama hulja što kidišu na sve i svakog drugačijeg.
17.
Dok god se sa njima u istoj prostoriji diše oni će uništavati. Kome to nije jasno, taj ne shvata da oni ne opraštaju; Narodu koji ih je izabrao nisu oprostili; Takav kakav je, bolji je od njih; Zato i čine sve da bi ga upokojili.
