piše: Slobodan Vasković
1.
“Predstavnici Republike Srpske u zajedničkim institucijama obustavljaju rad u odlučivanju o bilo kojem pitanju iz nadležnosti organa BiH dok se ne usvoji novi zakon o Ustavnom sudu”, rekla je Željka Cvijanović, formalna predsjednica RS, suštinski jedan od megafona Milorada Dodika, nakon sastanka najviših funkcionera BiH i RS, srpske nacionalnosti.
Ovaj stav je odgovor na odluku Ustavnog suda BiH koji je utvrdio da je član 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS suprotan Ustavu BiH i da je regulisanje državne imovine u isključivoj nadležnosti BiH.
2.
Ono što Cvijanovićeva nije rekla jeste da je većina funkcionera na sastanku bila da se ne ide u “obustavljanje rada” što je bio prijedlog-udica opozicionih stranaka, ali da su promijenili mišljenje kada je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, saopštio da on prihvata “opozicionu udicu” - da se obustavi rad u institucijama BiH; Nakon toga, kao po komandi, poltroni iz takozvane “srpske reprezentacije” su aklamacijom podržali Dodika. I pokazali da im je bitnije dodvoriti se Dodiku nego racionalno sagledati situaciju, pronaći adekvatne odgovore i insistirati na njima umjesto na isključivosti i ultimatumima koji neće biti ispunjeni.
3.
Cvijanovićeva nije rekla ni kako će se realizovati “obustava u odlučivanju”; Da li to znači da se neće odlučivati ni o imenovanjima niti bilo čemu drugom, te da li je Savjet ministara, nepuna dva mjeseca nakon što je formiran, doživio tehnički nokaut i prestaje sa radom?!
Nejasno je i kako će službenici iz RS, koji rade u brojnim bh. agencijama, postupati nakon ovakvog stava?
Najnejasnije je zašto članovi “srpske” reprezentacije nisu ODMAH napustili institucije BiH, a godinama su to tražili od svojih prethodnika iz RS, koji su obnašali vlast u starom sazivu, prije formiranja aktuelnog Savjeta ministara, zbog svega što im se ne bi “dopalo” (SNSD-u i kamarili)?!
Bila je ovo, iz vizure Dodika i njegovih trabanata, izvrsna prilika da lično demonstriraju “patriotizam” kakav su zahtijevali od drugih, ali su priliku propustili (!!!) i, kako se da zaključiti, ostavili “reprezentativce” da trčkaraju dok drugi odlučuju.
4.
Odluka o “obustavljanju rada u odlučivanju” potpuno je neodgovorna, besmislena i nanijeće ogromnu štetu primarno i isključivo entitetu koji vodi Dodik sa grupacijom nedoraslih, nekompetentnih neznalica; Spremnih jedino da klimaju glavom na svaku njegovu odluku, ma koliko štetna bila; Nespremnih da mu ukažu na bilo koju grešku, ma koliko ona kardinalno loša bila.
5.
Odluka koju su donijeli je katastrofalona, jer je ucjenjivačka, a ne politička i jer je, praktično, nesprovodiva. Uz to, sam Dodik je svojim apelacijama Ustavnom sudu BiH potvrdio njegov legalitet i legitimitet u ovom sastavu, pa je nejasno zašto mu on odgovara kada mu podnosi apelacije, a ne odgovara kada donosi odluke koje mu se ne dopadaju?!
Ukoliko ne priznaje Ustavni sud i njegove odluke, onda nije trebalo ni da podnosi apelacije; To bi bio stav; Ovo što je na djelu je najobičniji i najvulgarniji populizam.
6.
Bilo je bezbroj drugih načina da se pokuša osporiti odluka Ustavnog suda, koja se smatra štetnom, umjesto da se ide sa ultimatumom i opstrukcijom funkcionisanja BiH; Dodik, očito, nije mogao da odoli i prihvatio je objeručke izazivanje duboke krize, koja će imati nesagledive posledice po entitet. Tu nema nikakve dileme, a pokazali su to i raniji slučajevi kada se navodno odbijalo postupiti po odlukama Ustavnog suda BiH, da bi se, na kraju, one uvijek prihvatile.
7.
Poslednji dan januara najavio sam da će kriza eskalirati i da je Dodik planirao takav proces, najkasnije, za početak maja; Uranio je dva i po mjeseca, a odluka Ustavnog suda BiH je samo povod, dok su uzroci mnogo dublji i kompleksniji.
8.
Ključni uzrok je prihvatanje “Programa reformi”, koji je aktivirao MAP (NATO eksperti su već počeli sa radom i sve ide ubrzanim ritmom), što je Dodika dovelo pod udar Rusije, kojoj je obećao da nema puta BiH u NATO, ali i pod snažan udar opozicionih stranaka i dobrog dijela domaće javnosti, jer je šef SNSD-a godinama tvrdio da nikada neće potpisati nijedan papir i poslati ga u Brisel.
9.
Učinio je to, ispunio državnu obavezu; Iako je uradio dobar posao, nije priznao da je BiH u MAP, niti da je “Program reformi” alat za pristupanje Alijansi.
Takva situacija je neodrživa i Dodik je sve teže podnosio pritisak i morao je ići u krizu, pogrešno vjerujući da će njom poništiti efekte “Programa reformi”;
Zato je i “zagrizao” opozicionu udicu, kako bi izbjegao dalje optužbe u vezi sa navedenim.
Međutim, neće poništiti efekte “Programa reformi”, a izazivanje krize, ovako duboke, samo će ubrzati put BiH u NATO.
10.
Ova dimenzija je apsolvirana i ma šta Dodik i ostali predstavnici RS u institucijama BiH učinili ne mogu je ni promijeniti niti zaustaviti; Samo mogu dovesti entitet pod snažan udar i uvesti ga u potpunu izolaciju.
11.
Dodik i njegova takozvana reprezentacija pokazali su se potpuno nedoraslim političkim igrama u Sarajevu; Forma i procedure u institucijama BiH su potpuno poništile Dodikove prepoznatljive prečice (kojima u RS suvereno vlada, a lako su uočljive, jer ne uvažavaju zakone), te je srpski korpus ostao i bez direktora SIPA, bez predstavnika u Centralnoj banci BiH, bez jednog ministra u Savjetu ministara…
Isključivu odgovornost za to snosi Dodik i niko drugi, jer je RS mogla imati svoje predstavnike na svim tim pozicijama da je on poštovao formu i procedure; Međutim, on se vodio isključivim, ličnim, osvetničkim razlozima i ostao bez tih pozicija koje, u skladu sa podjelom vlasti, pripadaju srpskom narodu.
12.
Pokazalo se i da u njegovoj “reprezentaciji” niko nema dovoljno digniteta i samopoštovanja, još manje hrabrosti, da mu ukaže da srlja i krlja, da politika nije samo pusta priča i prijetnje, već i poštovanje forme i procedura potrebnih da bi se došlo do cilja.
Umjesto toga, “reprezentativci” su samo tapšali Dodika po ramenu i on je od tog tapšanja tonuo sve dublje i dublje.
13.
Uprkos krizi koju je izazvao ucjenjivačkim stavom neće uspjeti da se izdigne iz potpuno defanzivne situacije; Dapače, tek sada je na putu u još jedan veliki debakl.
14.
Odluku Ustavnog suda Dodik je okarakterisao kao “državni udar”, pa bi se tom logikom i odluka da “obustavljaju rad u odlučivanju o bilo kojem pitanju iz nadležnosti organa BiH dok se ne usvoji novi zakon o Ustavnom sudu”, mogla tretirati isto tako.
Uz to, Dodik je izjavio i da će se sudije Ustavnog suda BiH, srpske nacionalnosti, povući iz te institucije, što je već indirektna naredba pojedincima da to moraju učiniti, posebno jer se nosioci tih funkcija nisu oglasili prije nego je on ispalio prijeteće strijele ka njima.
"Danas smo odlučili da se neće odlučivati o bilo kom pitanju na nivou BiH dok se ne donese novi Zakon o Ustavnom sudu u kojem neće biti stranaca i od toga nećemo odustati. U ponedjeljak će biti održana posebna sjednica Narodne skupštine, na kojoj ćemo to potvrditi. Smatramo da trebaju izaći sudije Ustavnog suda, ako ne izađu, NSRS, koja ih je imenovala, će donijeti odluku da ih povlači iz Ustavnog suda”, rekao je Dodik.
15.
Bilo bi logično da se povuče Dodik prvi i, ako treba, podnese konsekvence za taj postupak, ali je očito da je on, kao i uvijek, spreman žrtvovati druge, a nikako sebe.
16.
Kriza je već sada veoma duboka, ali će dalje eskalirati i neće završiti još prilično dugo; Najopakiji dio tek slijedi, jer je ovo Kriza koju baš Niko neće propustiti.
