Piše: Slobodan Vasković
1.
Kriza koju je izazvao Milorad Dodik odlukom o blokadi institucija BiH jasno je definisala pozicije i SAD-a i Rusije u njoj.
SAD, kroz izjave Metjua Palmera, zamjenika pomoćnika državnog sekretara i američkog ambasadora Erika Nelsona jasno pozicioniraju Dodika kao strukturalni problem u BiH, dok je Rusija (indirektno) podržala, saopštenjem nakon sjednice Savjeta za implementaciju mira, njegove zahtjeve za ukidanjem odluke Ustavnog suda BiH prema kojoj je Ustavu BiH suprotan član 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske kojim je propisano da poljoprivredno zemljište koje je javno dobro, odnosno državno vlasništvo, po sili zakona postaje vlasništvo i posjed Republike Srpske.
2.
SAD se nisu libile da zaprijete, kako Dodiku, tako i njegovim megafonima, karakterišući njegovo djelovanje antidejtonskim, pri tom šireći front onih koji bi se mogli naći pod udarom; Palmer je rekao da se “Dodik i ranije ponašao na način koji je nedosljedan i nespojiv sa Dejtonskim sporazumom i on je zbog toga bio predmet američkih sankcija. Svako ko se pridruži anti-dejtonskim stavovima rizikuje da se pokrene takav odgovor Sjedinjenih Država”.
Ovako intonirana izjava ukazuje da SAD još uvijek dozvoljavaju mogućnost da Dodik nije isto što i SNSD, da smatraju kako postoje u toj stranci i oni koji bi se trebali suprotstaviti njegovom djelovanju, ali i da ta opcija neće još dugo biti otvorena; Štaviše, “vrata” koja je Palmer ostavio otškrinutim, pozicionirajući Dodika kao strukturalni problem, a ne i SNSD, vrlo brzo će se zalupiti i za sve ostale.
Palmer je, indirektno, najavio i akcije SAD prema EU da ih prate u njihovim namjerama, a teško da će Evropljani još dugo odolijevati američkim zahtjevima za sankcionisanje Dodika (i njegovih saradnika u pokušaju rasturanja BiH).
Treba znati da u ovom trenutku neke od najznačajnijih i najmoćnijih zemalja EU itekako podržavaju stavove SAD-a, što nije dobra vijest za Dodika i sve one koji ga prate u njegovim zahtjevima, postavljenim tako da su nesprovodivi i neprihvatljivi; Jednostavnije rečeno, postavljenim tako da na duži period generišu krizu koja bi trebala da se, prema Dodiku, završi potpunom destrukcijom institucija BiH, nakon toga i BiH.
Upravo tako postavljeni zahtjevi već su u startu učinili Dodikovu platformu gubitničkom, jer raspad BiH se neće dogoditi, ma šta Dodik činio.
Nije Dodik neiskusan da nije mogao procijeniti kako su njegovi zahtjevi nemoguća misija, što dodatno potvrđuje da je cijeli plan ruski, a on tek alatka u njemu.
3.
Potpuno je jasno da Palmer, izjavom da “svako ko se pridruži anti-dejtonskim (Dodikovim) stavovima rizikuje da se pokrene takav odgovor (sankcije) Sjedinjenih Država” direktno cilja u Željku Cvijanović, Zorana Tegeltiju, Radovana Viškovića i druge Dodikove satrape iz kombi-partija, poručujući im da se “vrata” sve brže zatvaraju; Istovremeno, Rusija je u saopštenju, koje je copypaste Dodikovih zahtjeva, jasno izrazila očekivanja od njega - da nastavi sa produbljivanjem krize, što će on i učiniti, jer više ne može nazad.
Bio bi to brzi debakl na koji ni Rusija ni SAD ne bi ostali nijemi, već bi to iskoristili za definitivno lomljenje Dodika, svako iz svojih razloga.
4.
Dodik mora nastaviti sa ulogom ruskog “borbenog ovna”, svjestan da svaki njegov korak natrag povlači niz negativnih posljedica po njega; I svjestan da su Palmer i Nelson vrlo ozbiljni da sprovedu u djelo izrečene opomene, što je već uzdrmalo njegove redove.
NATO još uvijek nije vidljivije involviran u rješenje krize, ali je i Alijansa uključena samom činjenicom da na teritoriji BiH snažno djeluju ruske bezbjednosne snage.
NATO će postati vidljiv ukoliko dođe do fizičkih, nasilnih incidenata, koji su sasvim mogući i realnije je, nažalost, da ih bude, nego da ih ne bude.
5.
Dodik mora po svaku cijenu spriječiti bilo kakvo “iskakanje iz šina” onih koji ga, zasad, slijepo prate, nemajući hrabrosti da mu predoče da se nalazi u sred bitke u kojoj je tek ruski pion i da su mu nikakve šanse da iz nje izađe kao pobjednik.
6.
Kako vrijeme bude odmicalo, a kriza postajala sve dublja, teža, nesnošljivija i Dodikove akcije će, srazmjerno tome, padati, a on će sve teže moći da nosi njen teret.
7.
Dodik u SDA nije našao partnere za razgovor, što je bio jedini mogući izlaz, usko grlo kroz koje se možda mogao provući da se desilo suprotno; Paradoks je da su SDA, zajedno sa DF-om, bili jedini koji su mogli pomoći Dodiku da su, bar, prihvatili razgovore o njegovom prijedlogu Zakona o prestanku mandata stranih sudija i izboru domaćih sudija u Ustavnom sudu BiH, iako ih je lider SNSD-a označio kao kolovođe “napada na RS”.
8.
SDA, čiji funkcioneri, takođe, ne sprovode brojne odluke Ustavnog suda BiH (kao ni funkcioneri HDZ-a), ali ne blokiraju institucije zbog toga, odbili su dijalog sa Dodikom, pokušavajući na taj način dodatno prizvati međunarodni intervencionizam, što je potpuno jasno iz njihovog saopštenja nakon sjednice najvišeg tijela stranke, ali i opravdati sopstvene velike političke greške koje su omogućile da blokada institucija, koju sprovodi Dodik, bude veoma snažna, sa otvorenim mogućnostima njenog daljeg jačanja.
9.
Dodik računa na HDZ BiH, ali to je račun bez krčmara i ta stranka će se izmaći onog trenutka kada procijene da je on definitivno izgubio bitku; Do tada će njihova podrška biti deklarativna, a njeni osnovni ciljevi su pokušaj da u krizi dobiju neke benefite.
10.
Njihova podrška Dodiku je, suštinski, pokušaj pojačavanja sopstvenih zahtjeva, posebno oko Izbornog zakona, i ni na koji način ne korespondira sa zahtjevima lidera SNSD-a, ma koliko Dragan Čović tvrdio drugačije.
11.
Važno je primijetiti i da je Dodik svjestan da gubi, da vrlo lako može biti doveden u agregatno stanje potpune izolacije, te stoga pokušava, na zaista malom manevarskom prostoru, u detaljima naći načine da se izvuče iz košmara koji je prouzrokovao.
Međutim, čini nove greške i već je uspio odmaći Opoziciju od sebe, što je novi udarac za njega.
12.
Opozicija Dodika napušta, optužujući ga da je odstupio od platforme koju je donijela Narodna skupština RS, jer namjerava da predloži Zakon prema kojem bi domaće sudije, umjesto stranih, imenovali članovi Predsjedništva BiH, a potvrdio bi ih Dom naroda BiH.
Dodik je izbacio iz odlučivanja Narodnu skupštinu koja predlaže domaće sudije, pravdajući to preblijedim objšanjenjem da u Ustavu BiH piše da “RS bira dvoje domaćih sudija”, te da bi zahtjev da se i treći bira potvrđivanjem entitetskog parlamenta značio “promjenu Ustava”; Međutim, i prijedlog da se sudije biraju u Predsjedništvu BiH znači promjenu Ustava BiH, tako da Dodik ne govori istinu.
Odustao je od toga da Narodna skupština predlaže trećeg sudiju iz RS, vjerujući da će to biti kvalitetna udica da SDA prihvati pregovore sa njim, zato što je on učinio “ustupak” prenoseći nadležnosti po ovom pitanju sa entiteta na državu i njene institucije.
"Zaboravlja" u poslednjim izjavama na zahtjev poništenja odluke Ustavnog suda o neustavnosti pomenutog Zakona o poljoprivrednom zemljištu?!!!!
SDA je, uprkos ovom, ali i Dodikovom ličnom pozivu, odbila razgovore, udica je bačena u prazno, a Dodik je tako omogućio Opoziciji da se izvuče iz njegovog zagrljaja, što je snažan udarac za njega, jer se više ne može govoriti o “zajedničkom nastupu”, već o sudaru njegovog Režima sa SAD-om, NATO i, uskoro sa EU, odnosno bar nekim od njenih najznačajnijih članica
13.
Uprkos svemu, Dodik neće posustati u daljem izazivanju i produbljivanju krize, jer ne smije to da učini.
Zato pokušava da se što dublje “ukopa” u entitetu, koristeći ga kao zadnju liniju odbrane; U tom svjetlu treba gledati njegov atak na SDS i javnu promociju tajnih dogovora sa MIćom Mićićem.
I taj postupak više svjedoči o Dodikovoj slabosti, nego o njegovoj snazi, bez obzira kako se ta priča završila, a vjerovatnije je da Mićić bude izbačen iz SDS-a, nego da ta stranka potpiše bilo kakav sporazum sa SNSD-om.
14.
Ispaljivanje “Mićića” kao projekta trebalo je da posluži Dodiku da uzdrma SDS i da na unutarstranačkom planu, u SNSD-u, još jednom pokaže sopstvenu snagu, ali njegovi sluđeni podanici samo su u još većem strahu od nadolazećih događaja - strahu od Dodika i strahu od SAD-a, NATO i ostalih zemalja Zapada, odnosno njihovog odgovora na ruske akcije koje će tek da uslijede i čiji je cilj dalje zaoštravanje krize u BiH.
Što se tiče uzdrmavanja SDS-a, odlazak Mićića za njih ne bi značio mnogo, uprkos stereotipima o njegovoj bitnosti; Mićić je već kompromitovan kao Dodikov čovjek i nije realno da bi za sobom povukao veći broj funkcionera lokalnog SDS-a, posebno ne veći broj birača, jer su svi čuli i Palmerove i Nelsonove potpuno precizne poruke.
15.
Treba naglasiti još jednu vrlo vrlo bitnu stvar - Dodik pojeftinjuje vitalni nacionalni interes, svodi ga, bespotrebno, na dnevnopolitičku upotrebu i tako dodatno slabi entitet koji predstavlja.
Sve što je učinio u proteklim danima direktno je usmjereno i protiv BiH, ali i protiv entiteta, koji je Dodik spreman žrtvovati kako bi pokušao odbraniti ruske interese u ovom dijelu Regiona, koji ni na koji način ne korespondiraju sa interesima naroda koji Dodik predstavlja, niti sa interesima drugih naroda koji žive u BiH.
16.
Pazi da ti se ne desi ono što želiš, poznata je poslovica; Dodik je, proteklih godina, mahom pred izbore, uvijek silno želio da se rukuje sa Vladimirom Putinom; To mu se i desilo; Potpisujući “Program reformi BiH”, što znači siguran put BiH u NATO, Dodik je zaboravio na sva ta rukovanja, pokušao da ih bagateliše; Međutim, Rusija je velika zemlja, stvarna sila, i ne dozvoljava poniženje vlastitog predsjednika, kao ni svog statusa, i Dodika su vrlo precizno podsjetili da rukovanje znači isto što i ljubljenje ruke, kao i na sve opasnosti odbacivanja te ruke; U prevodu, nema provođenja “Programa reformi” ili…
17.
SAD su velesila i ne dozvoljavaju da se bilo ko poigrava sa njima, posebno ne, sa njihovog aspekta, minorne političke figure poput Dodika; Još manje su za njih prihvatljive ruske alatke koje uzalud pokušavaju spriječiti da BiH uđe u NATO. Zato će “Program reformi” biti sproveden, ma šta Dodik činio.
18.
Kriza raste, uporedo sa njom i rizici koje je pomenuo Palmer, kao i rizici koje nije pomenuo niko iz Rusije, ali su ih indirektno označili; Dodikovi pratioci na njegovom putu bez povratka će se suočiti ili sa vlastitim strahom i tako se izmaći od udara ili rizikovati da budu kolaterali njegovih pokušaja da politički preživi uz preveliku cijenu, koja podrazumijeva teške gubitke u ljudskim, političkim, ekonomskim i svim drugim resursima.
19.
Najslabija karika? Još je rano za nju!
Prije nego se ukaže, Palmerova “Vrata” treba da se zatvore, što će značiti potpunu izolaciju Republike Srpske. I udare sankcijama po svim nivoima - od političkih do finansijskih.
