piše: Slobodan Vasković
Sastanak Režima i Opozicije je predah potreban i jednim i drugim pred novu rundu Obračuna. Konačnog!
Ništa od Sporazuma nema, još manje će Komisija, ako se i formira, dati bilo kakve rezultate.
Milorad Dodik, šef Režima, nikada ne može prihvatiti "privremenu/zajedniču/prinudnu upravu" nad RTRS-om i Srnom i na toj tački sve postaje balon od sapunice. Koji će i jedna i druga strana iskoristiti za međusobne optužbe. I nastavak krize, koja će uslijediti odmah nakon što splasnu žestoke reakcije do kojih će doći po objavljivanju presude Ratku Mladiću.
Sjedenje za istim stolom pokazalo je samo koliko daleko su udaljeni jedni od drugih - svjetlosnim godinama.
Pokazalo je i da Dodik strahuje od nastavka primjene pasivne sile u Skupštini, da sam ne može okupiti sve stranke za jednim stolom, da pokušava na sve načine poboljšati defanzivnu situaciju u kojoj se nalazi već mjesecima; Opozicija, istovremeno, želi da primjenu pasivne sile u skupštini odloži na neko vrijeme, da u cijelu priču uvede RTRS i Srnu, kao Dodikove alate od kojih on, znaju to u Opoziciji, neće odustati ni po koju cijenu i da, prisustvom sastanku, podvuče Dodikove, a ne sopstvene slabosti. Uspjeli su u tome djelimično, jer su pokazali i sopstvene: "Zaboravili" su na zahtjeve za smjenama Nedeljka Čubrilovića i Dragana Lukača zbog uvođenja naoružane uniformisane policije u Skupštinu!
Niko od sastanka nije imao neke velike/bilo kakve koristi, niko nije poboljšao pozicije, sve je ostalo zakovano kao i prije njegovog održavanja.
Bilo je to samo još jedno "vaganje" pred nove runde Teške Krize, koje je Dodiku "izmjerilo" da ga se Opozicija više ne plaši, a Opoziciji da Dodik neće otići demokratskim putem.
Znali su to jedni o drugima i prije "vaganja".
Ne postoje politička sredstva za prevazilaženje razlika između Režima i Opozicije, odavno su uništena; Ne postoje ni institucije koje bi bile temelj okupljanja, odavno su uništene.
Ne postoji nikakav najmanji zajednički imenitelj oko kojeg bi se okupili Režim i Opozicija, Nije nikada ni postojao, niti ga je moguće uspostaviti/stvoriti/dogovoriti.
Ta udaljenost nastaviće da se povećava, a razrješenje Krize će, izvan svake razumne sumnje, biti nasilno. Kao i sa svim Plutokratijama dosad.
Ništa od Sporazuma nema, još manje će Komisija, ako se i formira, dati bilo kakve rezultate.
Milorad Dodik, šef Režima, nikada ne može prihvatiti "privremenu/zajedniču/prinudnu upravu" nad RTRS-om i Srnom i na toj tački sve postaje balon od sapunice. Koji će i jedna i druga strana iskoristiti za međusobne optužbe. I nastavak krize, koja će uslijediti odmah nakon što splasnu žestoke reakcije do kojih će doći po objavljivanju presude Ratku Mladiću.
Sjedenje za istim stolom pokazalo je samo koliko daleko su udaljeni jedni od drugih - svjetlosnim godinama.
Pokazalo je i da Dodik strahuje od nastavka primjene pasivne sile u Skupštini, da sam ne može okupiti sve stranke za jednim stolom, da pokušava na sve načine poboljšati defanzivnu situaciju u kojoj se nalazi već mjesecima; Opozicija, istovremeno, želi da primjenu pasivne sile u skupštini odloži na neko vrijeme, da u cijelu priču uvede RTRS i Srnu, kao Dodikove alate od kojih on, znaju to u Opoziciji, neće odustati ni po koju cijenu i da, prisustvom sastanku, podvuče Dodikove, a ne sopstvene slabosti. Uspjeli su u tome djelimično, jer su pokazali i sopstvene: "Zaboravili" su na zahtjeve za smjenama Nedeljka Čubrilovića i Dragana Lukača zbog uvođenja naoružane uniformisane policije u Skupštinu!
Niko od sastanka nije imao neke velike/bilo kakve koristi, niko nije poboljšao pozicije, sve je ostalo zakovano kao i prije njegovog održavanja.
Bilo je to samo još jedno "vaganje" pred nove runde Teške Krize, koje je Dodiku "izmjerilo" da ga se Opozicija više ne plaši, a Opoziciji da Dodik neće otići demokratskim putem.
Znali su to jedni o drugima i prije "vaganja".
Ne postoje politička sredstva za prevazilaženje razlika između Režima i Opozicije, odavno su uništena; Ne postoje ni institucije koje bi bile temelj okupljanja, odavno su uništene.
Ne postoji nikakav najmanji zajednički imenitelj oko kojeg bi se okupili Režim i Opozicija, Nije nikada ni postojao, niti ga je moguće uspostaviti/stvoriti/dogovoriti.
