1.
Politička scena u Republici Srpskoj davno je postala pijaca, a to vašarište je svoju kulminaciju doživjelo prije skoro četiri godine čuvenom aferom kupovine narodnih poslanika, kolokvijalno nazvanom “afera papak”.
Nemoralna i pohlepna politička elita u Republici Srpskoj nastavila je da živi zahvaljujući “papcima”, čiji je broj naglo porastao u poslednje četiri godine. Pod krinkom neslaganja sa stranačkim vrhom, SDS su od izbora 2014. godine do danas napustila četiri poslanika u Narodnoj skupštini RS – Darko Banjac, Slavko Dunjić, Nenad Stevandić i Zlatko Maksimović.
Jedan od poslednjih u nizu onih koji su napustili SDS je Đorđo Krčmar, poslanik u Predstavničkom domu parlamenta BiH, a učinio je to i Ognjen Tadić, delegat u Domu naroda BiH, koji je osnovao vlastitu stranku i definitivno napustio brod SDS-a, što ga je godinama bušio kad god je mogao.
2.
Zajedničko svim narečenim je da SDS nisu napustili zato što su preko noći doživjeli iluminaciju i shvatili da ta stranka nije politički niti ideološki okvir njihovog djelovanja. Istina je da su to učinili, jer stranka više nije bila logistička baza za ispunjavanje njihovih ličnih interesa, primarno poslovno-porodičnih.
3.
Uglavnom, riječ je o osobama malih dometa i velikih sujeta, koji su preko noći postali miljenici režimskih medija. Jedan od svježijih primjera je Đorđo Krčmar, koji je od anonimusa izrastao u medijsku zvijezdu, ne zato što ima nešto novo ili pametno da kaže, već zato što je postao najgorljiviji protivnik Vukote Govedarice, prvog čovjeka SDS-a, na čiji račun je izrekao salve uvreda.
4.
Zanimljivo je da Krčmar nikada javno nije kritikovao Milorada Dodika, najvećeg političkog neprijatelja SDS-a. Dobro obaviješteni izvori kažu da to i ne čudi, jer Krčmara vežu jake prijateljske i rodbinske veze sa ljudima iz SNSD-a. Preko tih veza, zeta Mirka Kojića i rođaka Gorana Kljajčina, tvrde ti izvori, jednog od dvojice sinova zaposlio je u Fond zdravstvenog osiguranja.
5.
Kojić je bivši SNSD-ov načelnik Srpca, a Kljajčin je bivši direktor Fonda zdravstvenog osiguranja. Zauzvrat, Krčmar je u tišini na prošlim lokalnim izborima rušio SDS-ovog kandidata a za načelnika Gradiške Zorana Latinovića.
6.
Krčmar se nikada nije javno obrušio ni na kuma Slavka Dunjića, nakon što je ovaj, ljut zbog toga što određeni poslovi u zdravstvu u Gradišci nisu pripali njemu, napustio SDS i pridružio se društvu “papaka”. Izvori navode da Krčmar, dok je bio u SDS, imao debele razloge da ćuti o Dunjiću, kako ovaj ne bi progovorio o njemu, jer navodno Dunjić posjeduje dokaze koji itekako mogu kompromitovati Krčmara.
7.
Krčmara je sada vlast, putem svojih medija, upregla da ruši Govedaricu, a ključni argument koji poteže u tom udaru na dojučerašnjeg stranačkog šefa je onaj da je on na izborima 2014. godine osvojio 21.000 glasova. Takav nastup bio bi legitiman da je zasnovan na činjenicama. Međutim, ono što Krčmar ne govori je da mu je te glasove donio unutrašnji inžinjering SDS-a. Poređenja radi, na listi Srpske patriotske stranke (SPAS) 2005. godine Krčmar je osvojio svega 250 glasova.
8.
Poslanički mandat Krčmar, kako navode naši izvori, može zahvaliti Nemanji Vasiću, visokom funkcioneru SDS-a iz Prnjavora, koji mu je 2014. godine obezbijedio i mjesto nosioca liste u Izbornoj jedinici 1 i skupio glasove, zajedno sa kumom Dunjićem. Sve da bi eliminisali Borislava Bojića iz Prijedora. Kumovi su danas na istoj strani, Bojić je ostao u SDS.
9.
Ko je pratio rad parlamenta BiH mogao je uočiti da je Krčmar u tri protekle godine na skupštinskim sjednicama uglavnom tihovao. Tvrdi se da se za riječ javio dva puta, ali da bi bilo bolje da se ni tada nije oglasio. Posebno onda kada je Krčmar, po zanimanju pravnik, zatražio referendum o akcizama?!
10.
Otkako je napustio SDS, Krčmar poručuje kako se ''treba razgovarati o akcizama'', računajući da bi njegov glas o Zakonu o akcizama mogao biti odlučujući i da bi i sam mogao biti “visokoakcizan”. Krčmareva tarifa mogao bi biti posao za drugog sina, kojeg je prijavio kao ličnog vozača i koji ga je, navodno, vozio na sjednice parlamenta, naplaćujući za to dnevnice iz državnog budžeta.
11.
Krčmar je šurovao i sa Špirićem i bio “trojanac” u vrijeme kada se u parlamentu BiH vodila velika borba u vezi sa falsfikovanim zaključcima Komisije za nadzor nad OBA i Špirićevim pokušajima da zaštiti aktere afere ''Ušće''.
12.
Nije Krčmar jedini krivac, krivi su i u vrhu SDS-a što su dozvoljavali da ih “buše” njihovi ljudi. A trebalo je da ih se ranije riješe. Krčmara, recimo, kada je od direktora jedne agencije, kadra SDS-a, zatražio da sinu njegovog prijatelja iz SNSD-a izda uvjerenje da je polomio nogu na poslu, a ne igrajući fudbal, kako bi isti mogao naplatiti osiguranje. Taj direktor mu nije izašao u susret, već je sačinio službenu zabilješku.
13.
Pitanje je zašto Krčmar toliko juriša na Vukotu Govedaricu?
Odgovor je sasvim jednostavan. Treba mu novi poslanički mandat, koji će dobiti kao kandidat neke druge partije, jer je u trci za predsjednika OO SDS u Gradišci doživio debakl. Gubitkom pozicije predsjednika SDS-a u Gradišci, Krčmar je izgubio šansu da dobije još jedan poslanički mandat u parlamentu BiH. Zato Vukotu Govedaricu vidi kao smrtnog neprijatelja. I zato sada u medijima bliskim vlasti govori sve najgore i o Govedarici i o stranci koju je napustio.
14.
“Papci” su na političkoj pijaci u Republici Srpskoj i dalje kurentni, jer režim ne pita za cijenu samo da bi oslabio opoziciju.
Opozicija je napravila ogromnu grešku, još poslije izbora 2014. godine, kada je bez većeg otpora prihvatila da Vlada Željke Cvijanović bude formirana na bazi političke korupcije, glasovima političkih “papaka”. Još tada je trebalo da fizički blokiraju rad parlamenta i da ne odustaju dok se stvari ne istjeraju na čistac i dok odgovorni za političku korupciju odgovaraju.
15.
Da se to desilo, poslednjih godina u političkom životu RS bila bi manja najezda “papaka”.
