piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik nije uspio primitivizmom, uvredama, objedama, lažima, manipulacijama, molbama opoziciji, skrivanjem iza nje, divljanjem, ponižavanjem parlamenta, samoponižavanjem, bijesom, destrukcijom, frustracijama, psovkama... odvući pažnju sa sopstvenog debakla - povlačenja Odluke o referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH.
U jednom trenutku zamalo mu je to pošlo za rukom, ali je istup Vukote Govedarice prelomio tok sjednice u korist Opozicije, koja, budući da skupština još uvijek traje, melje Režim.
Dodik je doživio fijasko, Narodna skupština je doživjela konačni slom, referendum je obesmišljen, kako god glasanje završilo, što je Dodikov potpuni poraz.
Dodik je prevaziđen, potrošen, previše štetan, preotrovan za sve oko sebe, (čak i za samog sebe); Posebno za entitet kojim vlada.
To je činjenica, sve ostalo je manje važno; Kao što je činjenica da Dodik ne želi da ode sam, a morao je to već učiniti; Kao što je činjenica da ovakvo stanje, koje on generiše, (u kojem je primarno političko opredeljenje - sijanje mržnje, njeno produbljivanje, istrajavanje na njoj kao jedinom odnosu), neće završiti dobrim.
Dodik, koji je do današnjeg zasjedanja poodavno urušenog parlamenta, slovio kao jedina preostala "institucija" RS (sve stvarne institucije je, u proteklih jedanaest godina,
lično poništio i podredio sopstvenoj ličnosti), urušio je sam sebe. Toliko detaljno da ga više ništa ne može podići.
Dodik je srušio Dodika, ono što je od njega ostalo; Način na koji je to učinio izaziva samo gnušanje. Ništa više od toga.
Željka Cvijanović svojim bljutavim istupima, bez ikakvog smisla i sadržaja, samo je dodatno potvrdila takav zaključak; Radovan Višković, koji se morao javiti po službenoj dužnosti, nije uopšte ni po kom osnovu bitan.
To je sve što je ostalo od nekada supermoćnog Režima.
To što Dodik neće sam da ode nije više toliko ni bitno, jer je od njega ostala tek razbucana sjena.
Plutokratsko društvo koje je stvorio završiće, prije ili kasnije, kao i sva ostala u ovom vijeku - revolucijom.
Zasjedanje parlamenta je još jednom, nažalost, potvrdilo takav epilog.
U jednom trenutku zamalo mu je to pošlo za rukom, ali je istup Vukote Govedarice prelomio tok sjednice u korist Opozicije, koja, budući da skupština još uvijek traje, melje Režim.
Dodik je doživio fijasko, Narodna skupština je doživjela konačni slom, referendum je obesmišljen, kako god glasanje završilo, što je Dodikov potpuni poraz.
Dodik je prevaziđen, potrošen, previše štetan, preotrovan za sve oko sebe, (čak i za samog sebe); Posebno za entitet kojim vlada.
To je činjenica, sve ostalo je manje važno; Kao što je činjenica da Dodik ne želi da ode sam, a morao je to već učiniti; Kao što je činjenica da ovakvo stanje, koje on generiše, (u kojem je primarno političko opredeljenje - sijanje mržnje, njeno produbljivanje, istrajavanje na njoj kao jedinom odnosu), neće završiti dobrim.
Dodik, koji je do današnjeg zasjedanja poodavno urušenog parlamenta, slovio kao jedina preostala "institucija" RS (sve stvarne institucije je, u proteklih jedanaest godina,
lično poništio i podredio sopstvenoj ličnosti), urušio je sam sebe. Toliko detaljno da ga više ništa ne može podići.
Dodik je srušio Dodika, ono što je od njega ostalo; Način na koji je to učinio izaziva samo gnušanje. Ništa više od toga.
Željka Cvijanović svojim bljutavim istupima, bez ikakvog smisla i sadržaja, samo je dodatno potvrdila takav zaključak; Radovan Višković, koji se morao javiti po službenoj dužnosti, nije uopšte ni po kom osnovu bitan.
To je sve što je ostalo od nekada supermoćnog Režima.
Ostali Dizači Ruku su netragom nestali, stopili se sa Dodikovom mentalnom deponijom, koju je izlio u zgradu parlamenta.
Plutokratsko društvo koje je stvorio završiće, prije ili kasnije, kao i sva ostala u ovom vijeku - revolucijom.
Zasjedanje parlamenta je još jednom, nažalost, potvrdilo takav epilog.
