piše: Slobodan Vasković
Ministar inostranih poslova BiH Zlatko Lagumdžija proveo je 20 časova u zvaničnoj posjeti u Beogradu, o čemu nas je detaljno izvijestila Federalna televizija u živom dvadesetčetveročasovnom prenosu. Bio je to drugi odlazak Lagumdžije u inostranstvo; prije toga posjetio je zvanično Banjaluku gdje je priznao samostalnost Republike Srpske i umolio Milorada Dodika da mu „sredi“ sastanke u Beogradu, što je ovaj i učinio na krilima ponovno otkrivene i zanovljene socijaldemokratskonacionalšovinističke ljubavi.
Lagumdžija nas je sa njegovog malog TV ekrana obavijestio da on u Srbiju nije htio da putuje „kao pacijent, već kao doktor“, ne precizirajući u kom svojstvu je i doputovao. Tek, ostavio je utisak političkog pacijenta, kojem slabo može pomoći bilo koji doktor, ma koliko vrstan specijalista bio. Ipak, bilo je velikih diplomatskih uspjeha u Beogradu: prije svega, linkovi između Sarajeva i prestonice Srbije nisu pucali tokom direktnog prenosa Lagumdžijine posjete, a Ministar je riješio i „meanderiranje Drine“ koja livade kod Janje prebacuje iz Srbije u BiH i obratno. Nakon što je ispravio „krivu Drinu“ i dokazao da je iskreni Livadić, mogao se apsolutno posvetiti živom prenosu, tokom kojeg se dalo primijetiti da mu je veoma milo što ga realizuje iz Beograda, jer mu sa lica nije silazio osmijeh. Bio je toliko širok, neprekidan i čvrst, da su gledaoci mogli zaključiti da je naprasno obolio od facijalisa.
Beogradskim domaćinima bilo je milo što su primili Lagumdžiju, gledali su ga nježno kao zmija žabu, povremeno se plašeći za njegovo zdravlje, jer se toliko od sreće napuhao, da je vrebala realna opasnost da pukne. Srećom nije, jer bi to dodatno pogoršalo odnose zvaničnog Beograda i Sarajeva, te su svi bili jako sretni kada je Žabac meanderirao kući. Apsolutno.
U Lagumdžijinom ponašanju i djelovanju vidljiv je napredak, jer novinarčiću FTV-a ovaj put nije javno morao govoriti kako da priredi priloge i vodi razgovor sa njim, što pokazuje da je urednička linija u toj kući konačno profunkcionisala. Istina, mogao je Lagumdžija živom linku sugerisati da mu je sako za broj veći, ali poučen ranijim bolnim iskustvima sa transparentnim uređivanjem priloga, Ministar se suzdržao od te vrste meanderiranja.
Njegova posjeta Beogradu, primijećena je i u Banjaluci, a „Nezavisne novine“ su čak objavile set fotografija pod nazivom „Šta je Zlatko Lagumdžija radio u slobodno vrijeme u Beogradu“ (kao da nekog ovdje za to boli). Tako smo saznali da je šetao, te da je kupio i knjigu da obnovi svoju ličnu biblioteku. U „Nezavisnim“ ovom prilikom nisu obnovili sjećanje na svoju biblioteku i nedavne izvještaje iz nje, naslovljene sa „Kako je Zlatko Lagumdžija reketirao“ i „Kako je Zlatko Lagumdžija poharao Bošnjački institut“, koje su mjesecima razvlačili na stranicama svojih nezavisnih listova. Dobro je i što su „Nezavisne novine“ javno meanderirale, jer je to siguran pokazatelj da su se reketaši svih nacija ponovo ujedinili.
