piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik i Mladen Bosić, šefovi SNSD i SDS, razmijenili su (javno) po par blagih šamara, polemišući o daljoj potrebi sastančenja „šestorke“. Bosić je nastavak takve prakse ocijenio „besmislenim“, što je Dodika nagnalo da šefa SDS-a okarakteriše „neupućenim“. Prvo ozbiljnije koškanje unutar „srpske platforme“, samo po sebi nameće pitanje o čvrstini „SNSD-SDS veze“, te upite o mogućem razmimoilaženju u djelovanju na bh. nivou. Od toga nema ništa i SDS i SNSD nastaviće i dalje zajedno da djeluju u Sarajevu, budući da to odgovara i jednima i drugima, jer, prema dosad viđenom, između njih ne postoje iole značajnije razlike u doživljaju BiH – ne doživljavaju je uopšte.Međutim, sukobi između Bosića i Dodika u narednom periodu će se intenzivirati, s tim što će „linije fronta“ biti isključivo unutarentitetske. Paradoksalno, ali takav politički sukob odgovara i Dodiku i Bosiću i oni u njega moraju ići, čak i kada to ne bi htjeli. Razloga je napretek - od unutarstranačkih odnosa pa sve do, naravno, lokalnih izbora, od čijih rezultata itekako zavisi budućnost obojice lidera.
Dodiku sukob sa šefom SDS-a primarno je, u ovom trenutku, potreban kako bi prikrio brojne oštre i teške borbe unutar SNSD-a. Prije svega, tu je otvoren rat „do istrebljenja“ između lidera SNSD-a i premijera Aleksandra Džombića. Dodik je odlučio da smijeni Džombića, ali bira trenutak kada će to da učini. Najviše bi mu odgovaralo da ga baci na lomaču socijalnog nezadovoljstva, koje samo što nije buknulo u Republici Srpskoj, jer bi tada spojio ugodno sa korisnim, ali ne treba isključiti ni mogućnost da premijer bude i preko noći „skraćen za glavu“. Povratka tu nema, jer je Džombić pokušao da skine Dodikovu uzdu i djeluje sam, što mu nije oprošteno. Isto kao ni pokušaj uspostavljanja sopstvene infrastrukture unutar SNSD-a, te koketiranje sa strancima, koji su u Džombiću „prepoznali“ takmaca Dodiku.
Veoma je uočljivo Dodikovo pasifikovanje u posljednjih mjesec i po dana i izbjegavanje da, po starom dobrom običaju, bude svakom loncu polopac, kako političkom, tako i ekonomskom. Dodik je ćutao oko vremenskih nepogoda, oko raznih i brojnih ekonomskih problema, poskupljenja, hroničnog nedostatka novca..., prepuštajući Džombiću da se sa svim tim sam hrve u javnosti. Premijer se u čitavom tom galimatijasu snašao kao „debitantkinja u hrvanju u blatu“, a vrhunac valjanja je potpuno promašeni višednevni put u Poljsku, gdje je uspio „da dobaci“ do fabrike vagona. Uz sve to, u Vladi RS sukobi među ministrima su svakodnevni i vrlo otrovni, a komunikacija Džombićevog kabineta sa Skupštinom izgleda kao teška ruševina.
Nije Džombić jedini Dodikov problem: tu je neprikriveno nezadovoljstvo Nebojše Radmanovića i Igora Radojičića, koje je namagarčio predajući, mimo njihovog znanja i volje, ministarstvo inostranih poslova Zlatku Lagumdžiji i postavljajući Nikolu Špirića na čelo ministarstva finansija u Savjetu ministara BiH.
Radmanović i Radojičić svoju ljutnju su javno iznosili, što je jasna poruka Dodiku da očekuju kompenzaciju u načelničkim nominacijama, a prije svega da njihov čovjek bude kandidat za gradonačelnika Banjaluke. Osim RR faktora, svoja očkivanja ima i „teren“, a tamo nema šta nema: mnogobrojni funkcioneri SNSD-a, koje je stranka iznijela na čelo opština, umislili su da su bitni koliko i Dodik, te su u potpunosti prekopirali njegovo bahato, primitivno, a i nezakonito ponašanje, što je u nekim sredinama (Dubica, Trebinje, Prnjavor, Vlasenica, Sokolac...) dovelo do teških unutarstranačkih sukoba i, što je po SNSD mnogo opasnije, razočarenja birača. Dodik će narednih nedelja morati snažno provjetravati SNSD, jer je svjestan da će rezultati lokalnih izbora biti precizan i nepromjenjiv parametar njegove političke budućnosti: ukoliko napravi lošiji rezultat nego prije četiri godine, on definitivno odlazi sa političke scene 2014. i to ništa ne može spriječiti; bude li, pak, ponovio ili poboljšao rezultat u odnosu na 2008., zagarantovana mu je decenijska vladavina, bez obzira na teške kriminalne radnje koje su počinjene pod njegovom vlašću i činjenicu da je RS dovedena do prosjačkog štapa.
Gotovo istovjetna ocjena važi i za Bosića, čijim radom su mnogi u stranci nezadovoljni, ali čekaju rezultate izbora da to i pokažu. Ukoliko SDS opet podbaci, nikakve svesrpske varijante niti iskopavanje unutarstranačkih neprijatelja neće pomoći Bosiću da ostane na čelu partije. On je svog nasljednika, u takvom raspletu, već promovisao – biće to Mirko Šarović, koji strpljivo čeka oktobar. Bosić je bio oštro protiv toga da Šarović sjedne u Savjet ministara, svjestan navedene „opasnosti“, ali, jednostavno, nije se usudio da ga izignoriše, nakon što je eliminisao Dragana Čavića i Dragana Kalinića. Zato će on uskoro snažno, iako nevoljko, udariti po Dodiku i SNSD-u, jer se to u stranci od njega očekuje, što će lider najjače političke partije u RS objeručke prihvatiti, kao izvrsnu zavjesu iza koje će pokušati posložiti lego kocke na način da mu obezbijede potpuno pretvaranje Republike Srpke u Sjevernu Koreju.
